Tekstovi sa tagom: esej

Jailla 03 S

Godine koje su pojeli skakavci

Nesreća je u zatvoru zajedničko dobro

I kad čovek čita zarobljeničke uspomene i prati ta silna ingeniozna uspela bekstva, pita se da li je ijedan saveznički vojnik kraj rata dočekao u žicama. Ili je jedan broj begunaca u propagandne svrhe u logore vraćen da ga regularnim putem i pred kamerama opet oslobode. Ruskim je zarobljenicima bilo još lakše. Oni su ionako mučnom zarobljeništvu mogli dodati po desetak godina sibirskog logora i tako proširiti prostor za dramu.
Ccbb 01 S

Karl Kraus protiv laži ratnih zbivanja

Posljednji dani čovječanstva, opet

Problem književnog izraza bio je i ostao: kako da se suvremena tragedija operetne stvarnosti donese ne¬patvoreno, istinito i zbiljski? Karl Kraus je to pitanje riješio: citatom. On je citirao nepatvorenu stvarnost i prilijepio je u svoj ratni album kao izrezak iz jednog kriminalnog vremena. U tim izrescima ima humora, ali taj humor, to je "vlastito predbacivanje samome sebi, što nije poludio kod svoga tdravoga mozga kao svjedok savremenih stvari i događaja". U tom i takvom citiranju ima šopenhauerovske romantične mržnje na sve što je ljudsko, a oštrina toga gledanja ostala je bez takmaca.
Pokris 14 S

Književnost i filozofija

Tradicionalni etički zagrljaj

To se stanje širi iz točke najvećeg otpora. Samo je znamenje jednoga lakomog eklekticizma to što se književnost vraća interesu za filozofiju; i susreću se književnici tradicionalne utemeljenosti koji crpe inspiraciju iz osuvremenjenog iščitavanja filozofije, a da monokromna i jednoobrazna površina njihova svijeta ostaje nenačeta. Filozofska književnost o svijetu može služiti koliko potvrđivanju, toliko opovrgavanju onoga što nam je već znano, neovisno o filozofiji koja je nadahnjuje. Sve ovisi o tome kako književnik prodire ispod kore stvari: Joyce je na neuglednu obalu projektirao teološka i ontološka pitanja naučena u školi, ali svaka stvar koje se doticao, istrošene cipele, riblja jaja, kamenčići, djelovala je smućena sve do svoga krajnjeg sadržaja.
Flow 02 S

Žene na kiši

Djeca koja rastu za nove pokolje

Zašto čekaju te žene na kiši i na vjetru i zašto se pate? Zašto plaču te udovice na kiši i zašto tako gluhonijemo pokapaju svoje vlastito meso, te ratne majke, promatrajući sprovod svoje djece kao u snu? Zato zar, da se probijaju kroz ove bolesne ma­gle, da požderu još koju mrvu i zatuku po koje živinče i da mu poloču krv (na kakav veliki svetac, koji je crveno zapisan u kalendaru), a onda da klonu, žute i krezube i isprebijane, pa da ih zabiju u sanduk i bace u ilovaču gnjecavu i mokru.
Comp 01 S

Pouke iz prošlog milenijuma

Pornografsko kraljevstvo politike

Tokom prethodnih decenija ravnoteža između fikcije i stvarnosti značajno se pomerila. Sve više su njihove uloge zamenjene. Živimo u svetu kojim vladaju fikcije svih vrsta – masovna proizvodnja, reklamiranje, politika koja se vodi kao ogranak reklamiranja, prisvajanje svake originalne reakcije na neko iskustvo od strane televizije. Mi živimo na stranicama ogromnog romana.
Tlerr 01 S

Treća valpurgijska noć

Hitlerova borba oplemenjena umjetnošću

Narodna književnost će se, kada se napokon riješi šljake, pokazati dostojnom cilja, koji je dogovoren u hotelu "Kaiserhof", i sigurno ne bismo pogriješili kada bismo predvidjeli njen razvoj, koji u izražavanju volje za odbranom dopre do Körnera, u potvrđivanju prava na uživanje do Baumbacha. (Povezanost elemenata je vidljiva u ismijavanju svega vojnog). Mladoj djevi će pletenice i dalje rasti, Lorelei će češljasti svoju zlatnu kosu, a u njoj nećemo naći ni dlaku Heinea, niti leševe u Rajni koja mirno teče. Razvedrava se kroz oluju. Nakon što smo pšenicu očistili od kukolja, zapalili je i Jevreje ubili lopatom, zadržat ćemo jezičko blago koje su oni za sobom ostavili kao ukras za vlastiti dom.
Carz 01 S

Opšti podaci i život pesnika

Kao da je ponovo ušao u detinjstvo

Najpre, kada se rodio, njegova je zemlja bila sasvim malena, bez mora, slaba; konačna smrt pretila joj je svaki čas. Ubistvo kralja. Krunisanje. Aneksija, mitinzi, upisivanje u dečije dobrovoljce, neredovno svršavanje osnovne škole. Igra s dečacima po Trkalištu. Od aneksije porastao je za čitavu šaku. Bekstvo i smrt Lava Tolstoja. Mobilizacija. Na Trkalištu je sad logor mladihvojnika u novim šinjelima. Upis u bolničare. Želja da se sve zapiše što se doživelo. Želja da se pobegne na front. Čekanje u školskom dvorištu (gde se svršila osnovna) da se pojave kola s ranjenicima. Noć. Besvesno opažanje da promiču žene, lekari, bolničari. Stižu prva osvetljena kola. Dotle čedno bele postelje ispuniše se izranjavljenim pobednicima. Skidanje odela sa njih, sečenje makazama koporana da se rane ne povrede, pažljivo i s ljubavlju pranje njinih nadimljenih, krvavih tela. Zemlja sve više raste k jugoistoku. Pobede. Zima. On je takođe porastao za čitav prst. U čarapama vojničkim koje je skidao ostajali su promrzli prsti. Kroz vrata sale, do kojih prati uzbuđenog ranjenika, viđao je drugog nad kojim je radio lekar i još jedan. Taj mladić je ležao go, videle su se njegovenesravnjeno izvajane široke grudi, i njegove snažne butine, izdignute, tresle se od grčevitog bola. Lekar, koji je bio sav ufačlovan, dizao je svoje ruke iz njegovog otvorenog trbuha, krvavog, sav naoružan fantastičnim oružjem. Ni ta lepa prebledela glava, ni taj trup, ni noge nisu bili delovi jednog čoveka, no to je sve bila jedna strahovita zbrka bola, mučenja i trpljenja; i taj mozak koji pod lobanjom nije znao na koji način da vaspostavi svoje funkcije svesti, ni seks koji je označavao negda muža i vojnika. Sve je to sad ležalo tako nekako nerazumljivo pokvareno i upropašćeno.
Abar 42 S

Rasprava o dobrovoljnom ropstvu

Jatak lopova koji vas pljačka

Etjen de la Boesi (1530-1563) je 1548. godine, sa svojih 18 godina, napisao delo "Rasprava o dobrovoljnom ropstvu" (Le Discours de la servitude volontaire), "u slavu slobode a protiv tiranije", sa večito aktuelnim pitanjem zašto se potlačena većina ne pobuni.
Okrv 14 S

Zapisi o umjetnosti

Stilska neurastenija je opasna bolest

U književnom djelu svaka rečenica mora biti umjetnička. Čak i rečenice koje nam pružaju informacije i tehnička saznanja potrebna da bi se razumjela fabula ili tok događaja moraju nositi u sebi neku estetsku vrednotu. U umjetničkom djelu nema mjesta pukim deklarativnim, anuncijativnim, informativnim rečenicama, to jest takvim koje sadrže određena konkretna obavještenja i saopćuju dati logički smisao, to jest takvim koje nam saopćuju logički sadržaj onoga što sačinjava „vanumjetničku materiju umjetničkog djela" odnosno koje nam materiju umjetničkog djela saopćuju na vanumjetnički način.
Faffa 10 S

Nacionalna inventura sportskih nepravdi

Poraz kao pobjeda kao poraz

Za jedno društvo sa samoupravljanjem kao praksom i idealom odviše se ponašamo kao publika, promatrači, to jest s distance, očekujući Iskupitelja na nekoj imaginarnoj utrci nacionalnih Proroka. Naši su gradovi ostali zatvoreni za ludičke strasti mladosti, sa zabrtvljenim stadionima oko kojih reže stražari, sumnjajući da je i ulaznica dovoljna za ulazak u te hramove Bakšiša i Intriga. Sportom se bave ili profesionalci ili državni amateri, a ne svi, jer je njima namijenjena uloga publike. Naša sveučilišta imaju buffete, ali ne i igrališta, naša kultura drži sport daleko od sebe, kao niži oblik postojanja. Bez kulture poraza ostali smo i bez kulture pobjede
Rijeka Crnojevića

Mistika i mistifikatori: Dimitrije Mitrinović, lažni mesija

Između Njegoša i Nikolaja Velimirovića

Dimitrije Mitrinović pre nego što je postao fakir, mag, čarobnjak, čudotvorac, bio je ličnost koja je imponovala predratnoj omladini. On je stvorio ideologiju o rasnoj vrednosti Njegoša, narodne poezije i Ivana Meštrovića, dao je materijala čitavoj jednoj generaciji da se zanosi bogatstvom narodnog duha i da istražuje u rasnom čoveku zakopano blago cara Radovana. Kroz "Bosansku Vilu", "Srđ" i "Pijemont" vršio je propagandu zbliženja srpske i hrvatske književnosti, pisao o hrvatskim književnicima, uticao na akciju revolucionarne bosanske omladine, mada u toj akciji nije uzimao takvo učešće koje bi mu donelo teže žrtve.
Ajff 02 S

Razna lica jednog grada

Tin Ujević u Parizu

Znam da će na silu sve što ovdje kažem izgledati subjektivno, jer je sažeto. Ali, kada uzmemo jednoga mladoga pisca koji se formirao u Francuskoj, recimo Rastka Petrovića, može li se ustvrditi da on na sebi nosi osvećeni pečat francuskoga duha? Rastko je, u jednom smislu, »hrvatskiji« pisac nego ijedan rođeni Beograđanin, pored svih dodira što su ih on, Tokin, Drainac imali s Francuzima. Jedin autor koji se u Parizu osjećao kao riba u vodi, koji ni Grčke, ni Italije, ni Španije, a možda ni drugih podrobnosti na svijetu nije shvatio drugačije nego kroz najljepše francuske oči, bio je Jovan Dučić. Dučić je u Parizu odisao blaženošću, više nego i V. Miličević u Toulouseu. Njemu je svaku žena bila lijepa, svaka zgrada puna ukusa, svaka riječ puna smisla.
Aush 01 S

Duga, tamna sjena: Poslije holokausta

Teško je živjeti uz rasiste i fašiste

Kada bi židovstvo u Mađarskoj i predstavljalo etničku skupinu, a što nije, formulacija bi čak i tada morala biti točnija. Naime, izgleda da se u našoj suvremenoj - ili postmodernoj - stvarnosti granice protežu ne toliko između etničkih skupina, nacija, religija već daleko više između svjetonazora i sklopova ponašanja, između racije i fanatizma, snošljivosti i histerije, kreativnosti i rušilačke volje za moć. Na svaki je način teško živjeti uz rasiste i fašiste, ma kojem oni etnikumu, naciji ili vjeroispovijesti pripadali. A one koji bi danas rado podgrijavali vatru u kojoj je izginulo šesto tisuća mađarskih Židova, ne bi bilo naodmet podsjetiti kako je isti plamen - rat i sve njegove posljedice - gotovo uništio i Mađarsku.
Fafa 08 S

Čitajući Lefebra (2)

Čovek, dahire božje!

Krаjnjа rutinа nаjzаd, postаje - smrt. Pokojni fаrаon, u mumiju ovekovečen, morа dа nаuči bezbrojne odgovore zа sudilište bogovа, pred koje će dа bude izveden. Ti su svi odgovori unаpred prigotovljeni, čаk i ispisаni: i sаmа je budućnost, dаkle, mumificirаnа, i skovаnа i izvаjаnа u reči i obrte. Dokle će onа trаjаti? Sud može dа se protegne, kаko znаmo iz epizode sа bogovimа Setom i Horusom, i nа hiljаde godinа. Dаkle trebа se spremiti zа tаj sud: koji može dа potrаje večno. Krаtki nаš život nedovoljаn nаm je: dа se spremimo zа tаkvu rutinsku trаjno-trаjnu smrt! Zаmišljаm dа stаri egipаtski fаrаoni još uvek odgovаrаju nа sudu bogovа drevne, nаučene formule.
Pokris 21 S

Odbijanje tereta odgovornosti za vlastitu sudbіnu

Navijači i oni drugi

Navijač vjeruje u onoga za koga navija, čak i onda kad utvrdi da taj lošije od njega obavlja svoj posao. Navijač je dao neograničenu mjenicu drugima da raspolažu njegovom ljubavi, njegovom mržnjom, njegovim osjećajima, njegovim strastima. Navijač ne voli samoga sebe u društvu, jer mu je dosadan čovjek koji je slabiji od drugih. Njega ne zanima igra, nego rezultat, on ne uživa u majstorstvu, nego u »majstorima«. On sija poput uštapa kad »njegov« igrač raščereči protivnika, a kune kao Job kad njegov miljenik tresne u travu. Na poslu ga zovu imenom kluba za koji navija, što ga čini neobično ponosnim. On vlastitu djecu odijeva u majice »svojeg« kluba, tako da i nevine klince, za koje još ima nade, pravi navijačima