Tekstovi sa tagom: esej

Munnas 06 S

Filozofski rečnik

Gadan je proročki zanat

Moramo se složiti da je gadan taj proročki zanat. Za jednog, kao što je Ilija, koji se u lepoj plemenitoj kočiji šeta s planete na planetu kuda ga nose četiri bela konja, ima ih stotinu koji pešače i koji moraju da prose ručak od vrata do vrata. Dosta liče na Homera koji je, kako se priča, morao prositi u sedam gradova koji su se kasnije otimali za čast da je u njima rođen. Njegovi tumači pripisali su mu bezbroj alegorija na koje nikada nije ni pomislio. Često je ista čast ukazivana prorocima. Ne poričem da su oni bili ljudi upoznati s budućnošću. Treba samo duši dati izvestan stepen zanosa, kako je to vrlo lepo zamislio jedan pošteni filozof ili luđak naših dana, koji je hteo da probuši rupu do suprotnog pola i da bolesnike maže grožđanom smolom.
Pokris 05 S

Noć u kojoj je umrla provela je u razgovoru sa svojim rođacima

Zašto ostajemo u provinciji?

Tomu nasuprot, seljačko spominjanje ima svoju jednostavnu, sigurnu i nepopustljivu vjernost. Nedavno je tamo gore došla jedna stara seljanka umrijeti. Ona je sa mnom često i rado razgovarala i raspredala stare seoske priče. U svom jako slikovitom jeziku ona je još sačuvala puno starih riječi i svakojakih poučnih izreka, koje su današnjoj seoskoj mladeži već nerazumljive i stoga nestaju iz živoga govornog jezika. Još tijekom prošle godine, dok sam tjednima živio u brvnari, ova se seljanka sa svoje 83 godine počešće uspinjala kosinom k meni. Htjela je, kako je govorila, vidjeti jesam li još tu ili me je "Netko" nepažnjom možda ukrao. Noć u kojoj je umrla provela je u razgovoru sa svojim rođacima. Još sat i pol prije kraja naložila je da se prenese pozdrav "gospodinu profesoru". - Takvo spominjanje vrijedi neusporedivo više od najuspješnije "reportaže" nekoga svjetskog lista o mojoj navodnoj filozofiji.
Trainna 04 S

Jesmo li zaboravili svoje vlakove?

Ne naginji se kroz prozor

Budući liječnici i profesori, konobari i zidari, s velikim srnećim pogledima, izmjenjuju osmijehe i nadu, uvjereni da taj vlak ne vozi samo u ono mjesto koje je napisano na putnoj karti, nego nekamo dalje, u neki viši oblik života. Svima oko vrata visi daviteljska nostalgija, rastanci puni grča i suvišnih riječi, u kovčezima dom u malom: sve podsjeća na brigu i ljubav, na ruke koje ih više nisu mogle zadržati, iz kojih su prhnuli kao ptice
Ljubov2

Sva životna mudrost

Dvostruko kajanje

Ako se obesiš, kajaćeš se; ako se ne obesiš, takode ćeš se kajati; ako se obesiš ili se ne obesiš, kajaćeš se i zbog jednog i zbog drugog. U tome se, gospodo, sadrži sva životna mudrost.
Oranha 01 S

Ako filosof nije čovek, najmanje je filosof

Ljudska duša vredi koliko ceo svet

Čovek je svrha, a ne sredstvo; cela civilizacija obraća se Čoveku, svakom čoveku, svakom ja. Koje je to božanstvo koje se zove čovečanstvo, ili kako da se zove ono kome treba žrtvovati sve ljude i svakog čoveka? Jer, ja se žrtvujem za svoje bližnje, za svoje zemljake, za svoju decu, a oni opet za njihovu — i tako beskonačnim nizom pokolenja. Ko će ubrati plod tog žrtvovanja?
Pokro67

Ljubav je gotovo uvijek jednostrana

O erosu

Ljubav je stavljanje na kocku, pogibelj; prijateljstvo je sigurnost. Seksualna fiksacija, pomama za nekim određenim ljudskim tijelom, nekim određenim usnama, nekim određenim zagrljajem, pričinja tako okrutan bol, kakav možemo podnijeti samo zato što u prijateljstvu nalazimo utjehu…
Zamk 01 S

Izgubio sam sve iluzije

Pokojnik u zamku radosti

Moj jad je moj zamak, koji se kao orlovsko gnezdo nalazi među oblacima na vrhu planine; niko ga ne može osvojiti. Sa njega slećem u stvarnost i grabim svoj plen. Ali se ne zadržavam dole, odnosim svoj plen kući. A taj plen je slika koju prenosim na tapete svoga zamka. Tu živim kao pokojnik.
Fisha 07 S

“Bratstvo i jedinstvo” svih živih vrsta

Ljudi su velika nesreća

Eto prilike da ponovim nezaboravnu repliku djevojčice, koju sam već toliko puta citirala. Djevojčica je za vrijeme granatiranja Sarajeva završila u bolnici, na psihijatrijskom odjelu. “Čega se najviše bojiš?” pitali su je liječnici. “Ljudi”, odgovorila je djevojčica. Djevojčica bi danas morala biti mlada žena koja se bliži tridesetoj. Nadam se da je naučila živjeti sa svojim tjeskobama. Ljudi su velika nesreća – i to je prva pretpostavka života među njima. Ima li ikoga tko mi može dokazati suprotno?
Jailla 03 S

Godine koje su pojeli skakavci

Nesreća je u zatvoru zajedničko dobro

I kad čovek čita zarobljeničke uspomene i prati ta silna ingeniozna uspela bekstva, pita se da li je ijedan saveznički vojnik kraj rata dočekao u žicama. Ili je jedan broj begunaca u propagandne svrhe u logore vraćen da ga regularnim putem i pred kamerama opet oslobode. Ruskim je zarobljenicima bilo još lakše. Oni su ionako mučnom zarobljeništvu mogli dodati po desetak godina sibirskog logora i tako proširiti prostor za dramu.
Ccbb 01 S

Karl Kraus protiv laži ratnih zbivanja

Posljednji dani čovječanstva, opet

Problem književnog izraza bio je i ostao: kako da se suvremena tragedija operetne stvarnosti donese ne¬patvoreno, istinito i zbiljski? Karl Kraus je to pitanje riješio: citatom. On je citirao nepatvorenu stvarnost i prilijepio je u svoj ratni album kao izrezak iz jednog kriminalnog vremena. U tim izrescima ima humora, ali taj humor, to je "vlastito predbacivanje samome sebi, što nije poludio kod svoga tdravoga mozga kao svjedok savremenih stvari i događaja". U tom i takvom citiranju ima šopenhauerovske romantične mržnje na sve što je ljudsko, a oštrina toga gledanja ostala je bez takmaca.
Pokris 14 S

Književnost i filozofija

Tradicionalni etički zagrljaj

To se stanje širi iz točke najvećeg otpora. Samo je znamenje jednoga lakomog eklekticizma to što se književnost vraća interesu za filozofiju; i susreću se književnici tradicionalne utemeljenosti koji crpe inspiraciju iz osuvremenjenog iščitavanja filozofije, a da monokromna i jednoobrazna površina njihova svijeta ostaje nenačeta. Filozofska književnost o svijetu može služiti koliko potvrđivanju, toliko opovrgavanju onoga što nam je već znano, neovisno o filozofiji koja je nadahnjuje. Sve ovisi o tome kako književnik prodire ispod kore stvari: Joyce je na neuglednu obalu projektirao teološka i ontološka pitanja naučena u školi, ali svaka stvar koje se doticao, istrošene cipele, riblja jaja, kamenčići, djelovala je smućena sve do svoga krajnjeg sadržaja.
Flow 02 S

Žene na kiši

Djeca koja rastu za nove pokolje

Zašto čekaju te žene na kiši i na vjetru i zašto se pate? Zašto plaču te udovice na kiši i zašto tako gluhonijemo pokapaju svoje vlastito meso, te ratne majke, promatrajući sprovod svoje djece kao u snu? Zato zar, da se probijaju kroz ove bolesne ma­gle, da požderu još koju mrvu i zatuku po koje živinče i da mu poloču krv (na kakav veliki svetac, koji je crveno zapisan u kalendaru), a onda da klonu, žute i krezube i isprebijane, pa da ih zabiju u sanduk i bace u ilovaču gnjecavu i mokru.
Comp 01 S

Pouke iz prošlog milenijuma

Pornografsko kraljevstvo politike

Tokom prethodnih decenija ravnoteža između fikcije i stvarnosti značajno se pomerila. Sve više su njihove uloge zamenjene. Živimo u svetu kojim vladaju fikcije svih vrsta – masovna proizvodnja, reklamiranje, politika koja se vodi kao ogranak reklamiranja, prisvajanje svake originalne reakcije na neko iskustvo od strane televizije. Mi živimo na stranicama ogromnog romana.
Tlerr 01 S

Treća valpurgijska noć

Hitlerova borba oplemenjena umjetnošću

Narodna književnost će se, kada se napokon riješi šljake, pokazati dostojnom cilja, koji je dogovoren u hotelu "Kaiserhof", i sigurno ne bismo pogriješili kada bismo predvidjeli njen razvoj, koji u izražavanju volje za odbranom dopre do Körnera, u potvrđivanju prava na uživanje do Baumbacha. (Povezanost elemenata je vidljiva u ismijavanju svega vojnog). Mladoj djevi će pletenice i dalje rasti, Lorelei će češljasti svoju zlatnu kosu, a u njoj nećemo naći ni dlaku Heinea, niti leševe u Rajni koja mirno teče. Razvedrava se kroz oluju. Nakon što smo pšenicu očistili od kukolja, zapalili je i Jevreje ubili lopatom, zadržat ćemo jezičko blago koje su oni za sobom ostavili kao ukras za vlastiti dom.
Carz 01 S

Opšti podaci i život pesnika

Kao da je ponovo ušao u detinjstvo

Najpre, kada se rodio, njegova je zemlja bila sasvim malena, bez mora, slaba; konačna smrt pretila joj je svaki čas. Ubistvo kralja. Krunisanje. Aneksija, mitinzi, upisivanje u dečije dobrovoljce, neredovno svršavanje osnovne škole. Igra s dečacima po Trkalištu. Od aneksije porastao je za čitavu šaku. Bekstvo i smrt Lava Tolstoja. Mobilizacija. Na Trkalištu je sad logor mladihvojnika u novim šinjelima. Upis u bolničare. Želja da se sve zapiše što se doživelo. Želja da se pobegne na front. Čekanje u školskom dvorištu (gde se svršila osnovna) da se pojave kola s ranjenicima. Noć. Besvesno opažanje da promiču žene, lekari, bolničari. Stižu prva osvetljena kola. Dotle čedno bele postelje ispuniše se izranjavljenim pobednicima. Skidanje odela sa njih, sečenje makazama koporana da se rane ne povrede, pažljivo i s ljubavlju pranje njinih nadimljenih, krvavih tela. Zemlja sve više raste k jugoistoku. Pobede. Zima. On je takođe porastao za čitav prst. U čarapama vojničkim koje je skidao ostajali su promrzli prsti. Kroz vrata sale, do kojih prati uzbuđenog ranjenika, viđao je drugog nad kojim je radio lekar i još jedan. Taj mladić je ležao go, videle su se njegovenesravnjeno izvajane široke grudi, i njegove snažne butine, izdignute, tresle se od grčevitog bola. Lekar, koji je bio sav ufačlovan, dizao je svoje ruke iz njegovog otvorenog trbuha, krvavog, sav naoružan fantastičnim oružjem. Ni ta lepa prebledela glava, ni taj trup, ni noge nisu bili delovi jednog čoveka, no to je sve bila jedna strahovita zbrka bola, mučenja i trpljenja; i taj mozak koji pod lobanjom nije znao na koji način da vaspostavi svoje funkcije svesti, ni seks koji je označavao negda muža i vojnika. Sve je to sad ležalo tako nekako nerazumljivo pokvareno i upropašćeno.