Tekstovi sa tagom: esej

Done63

Ima jedna prva knjiga

Nad grobom nezavisnog književnika

Pisac knjige traži od čitaoca promjenu mišljenja, stava i naravi, poziva na pokajanje kao jedno od putova spasa, zahtijeva povrat na stari put, koga dobro poznaje, koga svi poznajemo Time autor ponajviše opravdava svoj naum da sebe preispitujući, svoju okolinu otkrivajući, ponaosob na ljudskost poziva one koji će ga čitati
kompjuter

Pisac i društveni angažman

Ures zločincima i protuvama

Literatura jeste izraz savjesti i odgovornosti. No, to njeno svojstvo, uvijek je pod sumnjom. U dušicama onih koji vole umjetnost nju ponajviše, ponajčešće, porađaju pisci, čija je taština, ne kaže se zaludu, božanska. Njome zarobljeni književnici olako skrenu sa skliske staze odgovornosti za ono što kažu, za ono što napišu. Te se ne dešava rijetko da, namamljeni počastima mirisavim kao tamjan, olako izgovore velike riječi o malim događajima i ličnostima, a kad ispadnu smiješni ili djetinjasti, to im se i isplati
Mores 02 S

Brodski dnevnik za kraj godišnjeg odmora

More izbliza

Odrastao sam na moru i siromaštvo mi je izgledalo tako raskošno; onda sam ostao bez mora i otkrio da je raskoš sumorna, a siromaštvo nepodnošljivo. Od tada čekam. Čekam lađe koje se vraćaju, dom na vodi, prozračan dan. Strpljiv sam, učtiv, iz sve snage. Viđaju me kako prolazim lepim, otmenim ulicama, kako se divim pejzažima, tapšem kao i svi ostali, rukujem se, ali nisam ja taj koji govori. Hvale me, pomalo sanjarim, vređaju me, jedva da se čudim. Onda zaboravljam i osmehujem se onome ko me vređa ili suviše učtivo pozdravljam nekog koga volim. Šta ja tu mogu, kad u mom pamćenju postoji samo jedna slika? Na kraju, traže od mene da kažem ko sam. „Još ništa, još ništa…“
Luvi 01 S

Sjećanje na filozofiju (3)

Na pola puta između umjetnosti i nauke

Suočeni smo sa novom stvarnošću. Naravno, i kada bi sva filozofska pitanja bila riješena, u svijetu se ne bi mnogo promijenilo. Ništa zato. Filozofija i nije nekakav organon za mijenjanje stvarnosti, već je oduvijek bila i jest “u mediju pojma”: njena realnost je unutar realnosti mišljenja. Ako su neki zbog toga s njom raščistili, samo su dokazali da je nikada nisu ni shvaćali. Filozofija nije nikakav intelektualni mimesis svijeta. Ona je posebna građevina. Danas je često na pola puta između umjetnosti i nauke: po stvaralačkom principu umjetnost, po dokaznom postupku i želji za izvjesnošću znanost. Filozofija se pretvorila u filozofsku bajku, u kojoj je junak ideja sama
Ookri 07 S

O "Consulu u Beogradu" i drugim djelima Bore Ćosića (2)

Majstor sangviničkog zanata

Tu se već počinju ispreplitati biografija i literatura, kao da Ćosić počinje esejizirati o samom sebi. U posljednjoj sceni Konzula, gledajući tenkove koji su krenuli na Vukovar, pripovjedač potpisuje i posljednja pisma o svome otpustu, on samog sebe otpušta iz konzulske službe, pakuje se i povlači neopaženo iz one zgrade koja je značila pedeset godina njegovog života, kao pred prijetnjom trajnog ukidanja dokolice i opuštenosti. U vrijeme olovnih devedesetih u Beogradu nije više bilo mjesta za Ćosićev životni stil koji je bio na strani onoga što je meditirao satima u prisustvu pitona, konstruisao knjige od drveta, zašivao listove filadendrona, i blizak onome koji je na televiziji držao predavanje koje niko ne razumije, žonglirajući pri tom ping pong lopticama i preljevajući vodu iz čaše u čašu
Revolu 02 S

O "Consulu u Beogradu" i drugim djelima Bore Ćosića (1)

Burlesknim stazama revolucije

Bora Ćosić će čak bez ikakvog libljenja opisati svoj položaj, kao umjetnika, u jugoslovenskom socijalističkom društvu, iskreno i imoralistički kao niko, priznajući da je bio među onim uglednim članovima koji samo sjede po kafeima, kao da onog otoka za nedužne stanovnike te zemlje uopšte i nema. Pored njih, zanesenih u razgovoru, dok se mladi svijet tako veseli, ili dok živuje u letargiji, prolazila su možda i kola nečije sudbine, o kojima niti su vodili računa, niti su imali pojma, kao što su bila i ona kola koja su možda pored njih odvukla onu mladu plavu ženu pravo na Goli Otok, s kojom će Kiš godinama kasnije, nakon svega, voditi jedan nervozan dijalog, kako kaže Ćosić
Refugee 02 S

Sjećanje na filozofiju (2)

Bijeg od egzistencijalnog, fizičkog i duhovnog tlačenja

Sigurno je da nema smisla generalizirati situaciju koja je snašla mislioca u ratu, izgnanstvu ili izbjeglištvu. Svako je imao svoje iskustvo. Na svakoga je njegova muka ostavila onaj trag koji je katkada utisnut u njegovo djelo. Možda ih sve ipak u biti udružuje jedan zajednički razlog izbjeglištva: bijeg od egzistencijalnog, fizičkog ili duhovnog tlačenja. Platon je jedva izvukao živu glavu sa Sirakuze, Spinoza bio proklet od dogmatskog svećenstva, Rousseau i Voltaire utekli pred navalom malograđanskog mentaliteta, mnogobrojni ruski mislioci bježali pred nadolazećom plimom prevratničkog kolektivizma, njemački pred pošašću nacizma… Svaki od njih je iskusio što jest ugroženost ljudskog bića. I svaki za sebe, ako ne radikalno, ono bar u značajnim detaljima modificirao svoje misaono stajalište u suočavanju sa novom životnom situacijom
Ookri 18 B

Sjećanje na filozofiju (1)

Umijeće putovanja i misaono lutanje

Duhovno putovanje je saznanje. Putujući spoznajem sebe i od sebe različito. Putovanje je stjecanje novog iskustva, učenje i formiranje ličnosti – obrazovanje. (Bilješka: ne vidim pejzaž jer čitam u autobusu. Ili je najljepši pejzaž u onome što čitam?). Putovanje je kretanje ka horizontu. Daljina je ovdje ono mjesto na kome nismo, ali mjesto ka kome je upućen naš pogled. Znamo da u daljini nešto jest, iako ga ne možemo ni opisati ni imenovati. U usmjerenosti ka daljini urezana je naša čežnja. Ono što je udaljeno – kao i neostvarena ljubav – katkada je veoma blizu
Miodrag Stanisavljević

Portreti: Lista nestalih pisaca (3)

Stanisavljević i Rešin Tucić, neverovatno potrebni

Politika književnog kanona na ovim prostorima uvek je bila takva da nije bilo mesta za apartne, inokosne pojave koje štrče i prkose dominantnom kulturnom modelu. Jalovi profesori književnosti i ostali državni činovnici na kulturnom polju dobro su se potrudili da neki pisci budu zaboravljeni ili bar zanemareni i gurnuti na marginu. Ovo je mali pokušaj da se od zaborava otrgnu skrajnuti, marginalizovani, odbačeni pisci čija su dela i danas življa od tomova nagrađivanog bofla kojim nas književni sistem zasipa iz dana u dan
Bracca14

Elektronička špilja: Vijest, manje važna

S prozora u svijet pogled je uvijek ograničen

Ponekad je dobro ne biti vijest. I shvatiti da postoje vrijedne vijesti i značajne informacije za kojima moramo sami tragati. Pogotovo kada su u pitanju djela kulture i estetske vrijednosti. Samo takav, znatiželjan duh sazna za one čija djela, nažalost, nisu ni u vijestima ni u emisijama iz kulture. Sazna za filmove Sergeja Paradžanova (koji je bio toliko svoj da nije mogao imati sljedbenika) i Alekseja Balabanova, za poeziju Endrea Adyja i Fernanda Pessoae, za slikarstvo Dimitrija Popovića i Safeta Zeca. Sazna za još mnogo drugih sjajnih a nedovoljno poznatih djela i umjetnika. Samo takav duh otkrije veliki svijet, kojega nema u dnevnim vijestima niti u domaćim emisijama iz kulture; samo takav duh za sebe otkrije nepokriveni svijet djela velike umjetnosti, svijet koji je izvan interesa velikih medija, a izvan je njihova interesa jer od njega nemaju koristi, ne prodaju njegove proizvode, ne donosi im prihod. A o prihodu oni brinu mnogo više nego o kulturi i umjetnosti, čak i onda kada o njima govore
Dadda2

Portreti: Lista nestalih pisaca (2)

Vodnici dadaističke čete

Politika književnog kanona na ovim prostorima uvek je bila takva da nije bilo mesta za apartne, inokosne pojave koje štrče i prkose dominantnom kulturnom modelu. Jalovi profesori književnosti i ostali državni činovnici na kulturnom polju dobro su se potrudili da neki pisci budu zaboravljeni ili bar zanemareni i gurnuti na marginu. Ovo je mali pokušaj da se od zaborava otrgnu skrajnuti, marginalizovani, odbačeni pisci čija su dela i danas življa od tomova nagrađivanog bofla kojim nas književni sistem zasipa iz dana u dan
Siorann2

Emil Sioran: O nezgodi biti rođen

Depresivce treba dobro izdevetati

Što se Tereza Avilska u svojim Zasnivanjima toliko dugo zadržava na melanholiji, to je zato što je smatra neizlečivom. Lekari, kaže ona, ništa joj ne mogu, a predstojnica nekog manastira, u prisustvu te vrste bolesnika, ima samo jedan izlaz: udahnuti im strah od autoriteta, pretiti im, zastrašivati ih. Metod koji uzdiže svetica još uvek je ostao najbolji: sučeljeni sa nekim "depresivcem”, dobro osećamo da bi jedino bio efikasan udarac nogom u tur, šamarčina, dobro ga izdevetati
Done32

Nelagode u ljudskom mnoštvu

Juriš u srednji vijek!

Tonu danas moji preostali prijatelji u molitvi, nirvana se mota oko njihovih glava. Smirena praznina, naizgled ukroćeno bjesnilo, uspavana savjest, dokazana lojalnost. Zaklinjanje za mnoštvo, umiren strah od smrti, rascvjetana nada. Beskrajna samoživost. Intermezzo samouvjerenih, nehaj neukih, inat učenih. Marionete danas osluškuju najavljena obećanja sa druge strane života, ti se moraš skloniti. Budi uviđavan i ćuti, koga ti možeš pozvati na uljudnost od gomile koja se sabila u ekstremno zajedništvo. Kreni od njih prašnjavom džadom, pohitaj na svoje brdo, zar ne čuješ iza sebe režanje kerbera
Alge Vane Bor

Portreti: Lista nestalih pisaca (1)

Nadrealističko gađenje prema literaturi

Politika književnog kanona na ovim prostorima uvek je bila takva da nije bilo mesta za apartne, inokosne pojave koje štrče i prkose dominantnom kulturnom modelu. Jalovi profesori književnosti i ostali državni činovnici na kulturnom polju dobro su se potrudili da neki pisci budu zaboravljeni ili bar zanemareni i gurnuti na marginu. Ovo je mali pokušaj da se od zaborava otrgnu skrajnuti, marginalizovani, odbačeni pisci čija su dela i danas življa od tomova nagrađivanog bofla kojim nas književni sistem zasipa iz dana u dan