Tekstovi sa tagom: esej

Vrho1

Velika i mračna praznina

Na vrhuncima očajanja

Ne znam što je dobro a što loše; što je dozvoljeno a što nije; ne mogu osuditi i ne mogu hvaliti. Nikakvoga valjanoga kriterija u ovom svijetu, kao i ni jednoga čvrstog principa. Začuđuje me činjenica da se neki još uvijek bave teorijom spoznaje. Da sam iskren, trebao bih priznati da sam pomalo ravnodušan prema relativnosti naše spoznaje, jer ovaj svijet ne zaslužuje da ga spoznajemo. Često osjećam da sam se domogao potpune spoznaje, one koja iscrpljuje cijeli sadržaj svijeta, samo što nekom drugom prilikom ne shvaćam ništa od onoga što se događa oko mene. U sebi osjećam gorak okus, vrašku i bestijalnu gorčinu, po kojem mi se čak sâm problem smrti čini bljutavim. Prvi put shvaćam koliko je teško definirati tu gorčinu. Možda i zato što tragam za teorijskim motivima, dok ona izbija iz eminentno pred-teorijskog područja.
Cipel2

Kulturne politike u BiH

Pravo pjesnika da budu neustavni

Moglo bi se zamisliti koliko bi nam u tom haosu pomogli i antidepresivi jugoslovenstva ne samo zato što sva ta imena, i Meše Selimovića i Ćamila Sijarića, i Radomira Konstantinovića, i Krleže i Crnjanskog, i Želimira Žilnika i Makavejeva, i Mirka Kovača, Kiša, Pekića ili Bore Ćosića, Marka Ristića i Koče Popovića, i Skendera i Rastka, još bolje svijetle kad se izvedu čak i iz jugoslovenskog okvira, što je svakako najmanji mogući okvir u kojem ih je moguće posmatrati, nego doći će uskoro barbari pa će parodirati ne samo predsjednike i najsvjetlije glave nego sve naše sentimente, i nacionalne i nadnacionalne, svaku privrženost, iskrivljujući naš jezik, raseljeni širom Evrope, kao što već jesu, i po Kanadi, Koloradu i Gvineji, Amazoniji, Kataru, Sibiru ili Patagoniji
Vammp 03 S

Nametanje memorije

Puno je čudovišta oko nas

Španjolski časopis Cambio 16, kojeg je stoti dodatak za kulturu upravo objavljen (1988), došao je na ideju da od brojnih pisaca dobije tekst o memoriji. Tema je dodatka bila Sjećanje, a od pisaca se tražilo da se nečega prisjete ili da nešto napišu o sjećanju. Pisci dakako nemaju bolju memoriju od ostalog svijeta: kao i kod ostalih njihova memorija može biti varljiva, prolazna, nepotpuna. No to nije važno. Važno je da oni produciraju memoriju. Književnost je, povrh svega, memorija, duga memorija svih nas.
Junn 04 S

Tvoj osobni Isus ogroman je kao krivnja

Generacija pod južnim križem

Pivo siječemo aguardienteom od šećerne trske, iz kućne radinosti njegova oca. Promatranje ptica, jebiga, zna biti dosadno, pogotovo kad zanimljivih ptica nema; i strasti s vremenom kopne, posebno kada prerastu u posao. Otac mu je bio sandinistički guérillero. Razvio je, osobno, revolucionarnu zastavu na Narodnoj skupštini, priča, na dan kad je srušen Somoza. Danas ih, u kući s otvorenim vrtom kojim bazaju iguane, živi četrnaestero: četiri generacije.
Abar 37 S

Artur Kestler: Autobiografija (1)

Tajna dostojna života

Ljudi se rađaju samo zato da bi se otisnuli jednim sigurnim kolosekom, kao vozovi po voznom redu; onog trenutka kad se nađete na šinama vaša volja više nije slobodna. Život vam je uslovljen spoljnim činiocima, kao što je tvrdio Orohov: čeličnom prugom, stanicama, skretnicama. Ukoliko pristanete na ove uslove, vožnja po šinama postaje navika od koje se nikad više nećete osloboditi. Stvar je u tome da iskočite iz šina pre nego što se ta navika ustali, pre nego što postanete zatočenik u kloparajućoj ćeliji sopstvenog zatvora.
Make 01 S

Neugodni gost

Nihilizam i mladi

Nihilizam stoji pred vratima: otkuda nam dolazi taj najneugodniji od svih gostiju? F. Nietzsche, fr. 2 (127), u: Fragmenti iz ostavštine 1885-1887
Jasse 01 S

Ukleti neimar

Lavirint u lavirintu

Prisećam se prvih skica za spomenik u Jasenovcu. Prisećam se zbunjujuće množine iscrtanih lavirinata koje sam, jedan za drugim, slagao na gomilu. Noćima i noćima treperili su mi pred zamorenim očima prepleti zmijolikih šančeva ispunjenih vodom i zemljanih nasipa koji su podsećali na repove Luciferovih mračnih anđela. U središtu već opisane prirodne klopke, u čvoru reka, rukavaca i mrtvaja, počeo se postepeno, na crtežima, razaznavati i moj magijski vrt prepun prolaza, neprolaza i mračnih demona. Teško je reći kud sam bio zabasao. Možda sam u prvom dodiru sa mestom zločina, užasnut, zapao u nekakvu naopaku filozofsku groznicu. Možda sam se upustio u mučna razmišljanja o premoći načela zla, unapred upisanog u mehanizam sveta, pa sam tu vrlo pesimističku zamisao pokušao da iskažem jezikom arhitektonskih oblika.
Babii 01 S

Teorija Stabilnog Stanja

Zašto bilo što? Zašto ovo?

Pretpostavimo najprije da od tisuću ljudi suočenih sa smrću, samo jedna osoba može biti spašena. Postoji li lutrija za izbor tog jedinog preživjelog i ja pobijedim, bio bih pravi srećković. Ali u tome nema ničega što zahtijeva objašnjenje. Netko je morao pobijediti pa zašto to ne bih bio ja?
Hana 05 S

Iz pisama suprugu Heinrichu Blücheru

Potucanje po svijetu

Zamjećujem kako mi se jedan teški kamen za drugim svaljuje sa srca. Još nikad nisam tako jasno shvatila fizičko značenje riječi ''olakšanje''. A pri tome žalim te ljude u Palestini i bojim se za njih… Godi mi i promjena klime! Ovdje je već posve svježe, a tamo još pasja vrućina. Klima + jezik (hebrejski je jednostavno nemoguće naučiti) + siromaštvo = fanatizam … Zebnja me već hvata, pomalo mi je dosta tog potucanja po svijetu.
Acbra 05 S

Sojke i kosovi proleću iznad šume

Najviša je opojnost trenutka

Leti gradim kule od peska. Ne tražim korist od onoga što činim, najčešće je ni nemam. Na budućnost i ne mislim. Nemam za to fantazije. A to je ono što se naziva klasičnim načinom života, neću unapred da isisam med trenutka.
Juddit 01 S

Da li postoji život?

Judita Šalgo u zlom i potkupljivom svetu

Bili smo u manjini. Živeli smo među ljudima koji nisu hteli da misle svoju sopstvenu sudbinu. To se ne sme prećutati. Kao i ona, svi smo mi bili zaokupljeni i zarobljeni sopstvenom svešću o postojanju u ljudskom svetu koji je bio nemilosrdan, grabežljiv, zao i potkupljiv. Ja se pitam da li smo platili i suviše veliku cenu za našu, ondašnju, svesno izabranu slobodu da govorimo ono što mislimo, što osećamo, pitam se da li je Judita Šalgo ponela i suviše veliki teret odgovornosti za sve nas.
Gojja 03 S

Zašto je sve što je duhovno u našem životu tako nemoćno?

Razgovor sa Gojom

Živeći među ljudima, ja sam se pitao stalno zašto je sve što je misaono i duhovno u našem životu tako nemoćno, bez odbrane i nepovezano u sebi, tako zazorno društvu svih vremena i tako strano većini ljudi. I došao sam do ovog zaključka. Ovaj svet je carstvo materijalnih zakona i animalnog života, bez smisla i cilja, sa smrću kao završetkom svega. Sve što je duhovno i misaono u njemu, našlo se tu nekim slučajem, kao što se civilizovani brodolomnici sa svojim odelom, spravama i oružjem nađu na dalekom ostrvu sa posve drugom klimom, naseljenom zverovima i divljacima. Zato sve naše ideje nose čudan i tragičan karakter predmeta koji su spaseni iz brodoloma. One nose na sebi i znake zaboravljenog sveta iz kojeg smo nekad krenuli, katastrofe koja nas je ovde dovela i stalne, uzaludne težnje da se novom svetu prilagode. Jer one su neprestanoj borbi sa tim novim, njima u suštini protivnim svetom u kom su se obrele, i u isto vreme u stalnom preobražavanju i prilagođavanju tome svetu. Otud je svaka velika i plemenita misao stranac i patnik. Otud neizbežna tuga u umetnosti i pesimizam u nauci.
Sson 01 S

Protiv tumačenja

Nitko od nas više ne može povratiti onu nevinost

Najranije iskustvo umjetnosti moralo je biti iskustvo da je umjetnost čarolija, magija; umjetnost je bila instrumentom rituala. Najranija je teorija umjetnosti, teorija grčkih filozofa, predlagala da je umjetnost mimesis, nasljedovanje realnosti.
Kladioo 03 S

Prognozerska naiva

Kako napustiti svoju kožu i prijeći u neku udobniju

Spikeri evo javljaju prve rezultate, za početak logične, i on već razmišlja da naruči helikopter koji će ga odvesti sa stadiona. Sutra će, dakako, zakasniti na posao, a kad mu šef nešto zucne, on će mu odbrusiti: “Hoćeš da kupim i tebe i tvoje poduzeće, ili ćeš da vas oboje prepustim stečaju?” Šef će zinuti kao šaran u najlon vrećici, i tada shvatiti s kim ima posla. Kolege će ga tapšati i gledati kao čudo, zbrkani od divljenja i zavidljivosti, potom će doći novinari kojima će odbrusiti: želim ostati anoniman. U sebi će pomisliti: što rodbina poslije sazna, to bolje
Aamil 01 S

Kultura novca protiv kulture srca

Pružiti otpor

Esej koji je autorka pročitala na skupu „Muzealizacija Jugoslavije“ 2. decembra u Domu omladine u Beogradu, u organizaciji Muzeja Jugoslavije i Platforme za savremenu umetnost Kiosk.