Tekstovi sa tagom: esej

Make 01 S

Neugodni gost

Nihilizam i mladi

Nihilizam stoji pred vratima: otkuda nam dolazi taj najneugodniji od svih gostiju? F. Nietzsche, fr. 2 (127), u: Fragmenti iz ostavštine 1885-1887
Jasse 01 S

Ukleti neimar

Lavirint u lavirintu

Prisećam se prvih skica za spomenik u Jasenovcu. Prisećam se zbunjujuće množine iscrtanih lavirinata koje sam, jedan za drugim, slagao na gomilu. Noćima i noćima treperili su mi pred zamorenim očima prepleti zmijolikih šančeva ispunjenih vodom i zemljanih nasipa koji su podsećali na repove Luciferovih mračnih anđela. U središtu već opisane prirodne klopke, u čvoru reka, rukavaca i mrtvaja, počeo se postepeno, na crtežima, razaznavati i moj magijski vrt prepun prolaza, neprolaza i mračnih demona. Teško je reći kud sam bio zabasao. Možda sam u prvom dodiru sa mestom zločina, užasnut, zapao u nekakvu naopaku filozofsku groznicu. Možda sam se upustio u mučna razmišljanja o premoći načela zla, unapred upisanog u mehanizam sveta, pa sam tu vrlo pesimističku zamisao pokušao da iskažem jezikom arhitektonskih oblika.
Babii 01 S

Teorija Stabilnog Stanja

Zašto bilo što? Zašto ovo?

Pretpostavimo najprije da od tisuću ljudi suočenih sa smrću, samo jedna osoba može biti spašena. Postoji li lutrija za izbor tog jedinog preživjelog i ja pobijedim, bio bih pravi srećković. Ali u tome nema ničega što zahtijeva objašnjenje. Netko je morao pobijediti pa zašto to ne bih bio ja?
Hana 05 S

Iz pisama suprugu Heinrichu Blücheru

Potucanje po svijetu

Zamjećujem kako mi se jedan teški kamen za drugim svaljuje sa srca. Još nikad nisam tako jasno shvatila fizičko značenje riječi ''olakšanje''. A pri tome žalim te ljude u Palestini i bojim se za njih… Godi mi i promjena klime! Ovdje je već posve svježe, a tamo još pasja vrućina. Klima + jezik (hebrejski je jednostavno nemoguće naučiti) + siromaštvo = fanatizam … Zebnja me već hvata, pomalo mi je dosta tog potucanja po svijetu.
Acbra 05 S

Sojke i kosovi proleću iznad šume

Najviša je opojnost trenutka

Leti gradim kule od peska. Ne tražim korist od onoga što činim, najčešće je ni nemam. Na budućnost i ne mislim. Nemam za to fantazije. A to je ono što se naziva klasičnim načinom života, neću unapred da isisam med trenutka.
Juddit 01 S

Da li postoji život?

Judita Šalgo u zlom i potkupljivom svetu

Bili smo u manjini. Živeli smo među ljudima koji nisu hteli da misle svoju sopstvenu sudbinu. To se ne sme prećutati. Kao i ona, svi smo mi bili zaokupljeni i zarobljeni sopstvenom svešću o postojanju u ljudskom svetu koji je bio nemilosrdan, grabežljiv, zao i potkupljiv. Ja se pitam da li smo platili i suviše veliku cenu za našu, ondašnju, svesno izabranu slobodu da govorimo ono što mislimo, što osećamo, pitam se da li je Judita Šalgo ponela i suviše veliki teret odgovornosti za sve nas.
Gojja 03 S

Zašto je sve što je duhovno u našem životu tako nemoćno?

Razgovor sa Gojom

Živeći među ljudima, ja sam se pitao stalno zašto je sve što je misaono i duhovno u našem životu tako nemoćno, bez odbrane i nepovezano u sebi, tako zazorno društvu svih vremena i tako strano većini ljudi. I došao sam do ovog zaključka. Ovaj svet je carstvo materijalnih zakona i animalnog života, bez smisla i cilja, sa smrću kao završetkom svega. Sve što je duhovno i misaono u njemu, našlo se tu nekim slučajem, kao što se civilizovani brodolomnici sa svojim odelom, spravama i oružjem nađu na dalekom ostrvu sa posve drugom klimom, naseljenom zverovima i divljacima. Zato sve naše ideje nose čudan i tragičan karakter predmeta koji su spaseni iz brodoloma. One nose na sebi i znake zaboravljenog sveta iz kojeg smo nekad krenuli, katastrofe koja nas je ovde dovela i stalne, uzaludne težnje da se novom svetu prilagode. Jer one su neprestanoj borbi sa tim novim, njima u suštini protivnim svetom u kom su se obrele, i u isto vreme u stalnom preobražavanju i prilagođavanju tome svetu. Otud je svaka velika i plemenita misao stranac i patnik. Otud neizbežna tuga u umetnosti i pesimizam u nauci.
Sson 01 S

Protiv tumačenja

Nitko od nas više ne može povratiti onu nevinost

Najranije iskustvo umjetnosti moralo je biti iskustvo da je umjetnost čarolija, magija; umjetnost je bila instrumentom rituala. Najranija je teorija umjetnosti, teorija grčkih filozofa, predlagala da je umjetnost mimesis, nasljedovanje realnosti.
Kladioo 03 S

Prognozerska naiva

Kako napustiti svoju kožu i prijeći u neku udobniju

Spikeri evo javljaju prve rezultate, za početak logične, i on već razmišlja da naruči helikopter koji će ga odvesti sa stadiona. Sutra će, dakako, zakasniti na posao, a kad mu šef nešto zucne, on će mu odbrusiti: “Hoćeš da kupim i tebe i tvoje poduzeće, ili ćeš da vas oboje prepustim stečaju?” Šef će zinuti kao šaran u najlon vrećici, i tada shvatiti s kim ima posla. Kolege će ga tapšati i gledati kao čudo, zbrkani od divljenja i zavidljivosti, potom će doći novinari kojima će odbrusiti: želim ostati anoniman. U sebi će pomisliti: što rodbina poslije sazna, to bolje
Aamil 01 S

Kultura novca protiv kulture srca

Pružiti otpor

Esej koji je autorka pročitala na skupu „Muzealizacija Jugoslavije“ 2. decembra u Domu omladine u Beogradu, u organizaciji Muzeja Jugoslavije i Platforme za savremenu umetnost Kiosk.
Spiritizam

Rečnik paraknjiževnih termina: Osećanje svog naroda

Medijumske trice i nacionalističke kučine

Nisu paraknjiževni termini Milene Marković zanimljivi po tome što izražavaju nešto novo, već po tome što uporno ponavljaju izanđalu matricu od koje ne može da se diše već tri decenije. Uporno guslanje o pesniku i narodu, korišćenje takozvanog naroda kao štita, zaklanjanje iza tog nesrećnog naroda – stajaća su mesta nacionalističke retorike
Pokris 11 S

Ništa ne odvajamo od prirode bez sopstvenog gubitka

Pesnik, mačka i pivo

Od mačke se ne može napraviti čovečuljak, ne dopušta da joj se obuče frak. Ona se ne može ukrotiti, to protivreči dostojanstvu za koje poseduje smisao i do koga drži. Ona neće lajati ni gristi, već se sklanja s puta. Ako je pritešnjena i ne nalazi izlaz, boriće se do smrti.
Munnas 06 S

Filozofski rečnik

Gadan je proročki zanat

Moramo se složiti da je gadan taj proročki zanat. Za jednog, kao što je Ilija, koji se u lepoj plemenitoj kočiji šeta s planete na planetu kuda ga nose četiri bela konja, ima ih stotinu koji pešače i koji moraju da prose ručak od vrata do vrata. Dosta liče na Homera koji je, kako se priča, morao prositi u sedam gradova koji su se kasnije otimali za čast da je u njima rođen. Njegovi tumači pripisali su mu bezbroj alegorija na koje nikada nije ni pomislio. Često je ista čast ukazivana prorocima. Ne poričem da su oni bili ljudi upoznati s budućnošću. Treba samo duši dati izvestan stepen zanosa, kako je to vrlo lepo zamislio jedan pošteni filozof ili luđak naših dana, koji je hteo da probuši rupu do suprotnog pola i da bolesnike maže grožđanom smolom.
Pokris 05 S

Noć u kojoj je umrla provela je u razgovoru sa svojim rođacima

Zašto ostajemo u provinciji?

Tomu nasuprot, seljačko spominjanje ima svoju jednostavnu, sigurnu i nepopustljivu vjernost. Nedavno je tamo gore došla jedna stara seljanka umrijeti. Ona je sa mnom često i rado razgovarala i raspredala stare seoske priče. U svom jako slikovitom jeziku ona je još sačuvala puno starih riječi i svakojakih poučnih izreka, koje su današnjoj seoskoj mladeži već nerazumljive i stoga nestaju iz živoga govornog jezika. Još tijekom prošle godine, dok sam tjednima živio u brvnari, ova se seljanka sa svoje 83 godine počešće uspinjala kosinom k meni. Htjela je, kako je govorila, vidjeti jesam li još tu ili me je "Netko" nepažnjom možda ukrao. Noć u kojoj je umrla provela je u razgovoru sa svojim rođacima. Još sat i pol prije kraja naložila je da se prenese pozdrav "gospodinu profesoru". - Takvo spominjanje vrijedi neusporedivo više od najuspješnije "reportaže" nekoga svjetskog lista o mojoj navodnoj filozofiji.
Trainna 04 S

Jesmo li zaboravili svoje vlakove?

Ne naginji se kroz prozor

Budući liječnici i profesori, konobari i zidari, s velikim srnećim pogledima, izmjenjuju osmijehe i nadu, uvjereni da taj vlak ne vozi samo u ono mjesto koje je napisano na putnoj karti, nego nekamo dalje, u neki viši oblik života. Svima oko vrata visi daviteljska nostalgija, rastanci puni grča i suvišnih riječi, u kovčezima dom u malom: sve podsjeća na brigu i ljubav, na ruke koje ih više nisu mogle zadržati, iz kojih su prhnuli kao ptice