Tekstovi sa tagom: eseji

Knjiga 03 S

Kafka nije pisao religiozne alegorije

Milan Kundera: Negdje iza

U kafkijanskome svijetu dosje nalikuje Platonovoj ideji. On predstavlja pravu stvarnost, dok je čovjekovo tjelesno postojanje tek sjena projicirana na zaslonu iluzija. Doista, i zemljomjer K. i praški inženjer samo su sjene vlastitih dosjea, a zapravo su i mnogo manje od toga: oni su greške u dosjeu, odnosno sjene koje čak nemaju ni pravo na postojanje kao sjene
Knjiga 02 S

Kada posmatramo život

Audre Lorde: Poezija nije luksuz

Ponekad se opijamo snovima o novim idejama. Glava će nas spasiti. Um će nas osloboditi. Ali nema novih ideja koje spremno čekaju da nas spasu kao žene, kao ljudska bića. Postoje samo stare i zaboravljene zamisli, nove kombinacije, zakonitosti i priznanja koja dolaze od nas samih, zajedno sa obnovljenom hrabrošću da ih isprobamo
Obbla 01 S

Tijelo mu bije rukama o klavir

Marko Vešović: O jednoj Šimićevoj slici

Danas mi se čini da bi, kao jedan od važnih ulaza u Šimićevo pjesništvo i njegove krajnje prozračne i stoga teško dostupne tajne – mogao poslužiti početni stih iz pjesme Svirač ili preobraženje glasova
Fisha 01 S

Jezici posjeduju velike rezerve života

George Steiner: Šuplje čudo

Velika je tajna jezika; odgovornost za jezik i njegovu čistoću leži u sferi simboličnosti i duhovnosti; ta odgovornost nema tek estetičko značenje. Odgovornost za jezik je, u biti, ljudska odgovornost
Poees 01 S

Preko šezdeset godina

Slučaj Vislava Šimborska

Nije volela ni proslave bilo kakvih godišnjica i datuma, jer nije volela gužvu koja za nju počinje čim oko nje ima više od sedam osoba. Da bi učestvovala u gomili, što je katkad i privlačilo, zamišljala je, recimo, da je ruža, breza, riba, majmun, gušterica… Nije volela ni da putuje. Donekle je volela izlete, na koje je krenula zahvaljujući svom dugogodišnjem životnom partneru Kornelu Filipoviču, pesniku i proznom piscu, strasnom ribolovcu i ljubitelju prirode. Jedinom piscu koji je studirao biologiju. Dok je on tokom izleta pretežno pecao ribe, ona je tragala za pečurkama, jagodama i kupinama, otkrivala čarobni svet životinja i insekata, koji je ponekad pominjala i u svojim pesmama. Posle tih izleta svako je odlazio u svoj stan. Ona je u svom bivala sama, Kornel sa majkom i mačkama
Simborr 01 S

Volela bih da što pre budem obična osoba

Poetika svakodnevlja ili put do Šimborske

Nikako se ne može zaobići, međutim, onaj jedini „ozbiljni epitaf“ Šimborske, posvećen njoj samoj. Jednom pročitan, ostaje zauvek upamćen, te ga i mi, razume se, znamo iz prethodnih čitanja knjiga Šimborske. U tišini, nad grobom, u sećanju na onu koja tu počiva, „starovremska, kao zapeta, / autorka nekoliko pesama“, i nad sadašnjim njenim pripadanjem zemlji i „milostivom pokoju“ – mada joj „truplo / ni u jednu književnu grupu nije spadalo“
Sena 01 S

Nepodnošljiva čežnja

Valter Benjamin: Jednom je nijednom

Obrnuto, to golo, apsolutno ispunjenje može, u erotskom smislu, da izgubi svoju vrednost golog, apsolutnog ispunjenja
Dosada

Među radnicima radi se u društvu

Bertrand Russell: Dosada i uzbuđenje

Među radnicima radi se u društvu, dok se večernji časovi mogu posvetiti zabavama kakve se ne mogu zamisliti u starinskim selima. Osmotrimo samo promene u životu nižeg srednjeg staleža. U staro vreme, posle večere, kad bi žena i kćerke raspremile sto, svi su sedali oko stola i doživljavali ono što se nazivalo „srećnim porodičnim životom”. A to je značilo da je glava porodice — otac otišao da spava, njegova žena plela nešto, a kćerke želele da pomru ili da odlete negde u Saharu
Book 08 S

Imati ili biti

Erich Fromm: O učenju i čitanju

Budući da je društvo u kojem živimo posvećeno stjecanju imovine i ostvarivanju profita, rijetko nailazimo na neku potvrdu bivajućeg načina postojanja pa većina ljudi način postojanja temeljen na imanju vidi kao najprirodniji, čak kao jedini prihvatljiv način života
Book 03 S

Smrt pesnika je komična

Bertrand Russell: Bajronovska nesreća

U Šekspirovo vreme to osećanje, ako ne doslovno, ali u izvesnoj meri izražavalo je gotovo sveopšte shvatanje koje je savršeno iskreno prihvatio i sam Šekspir. Dosledno tome, smrt pesnika Cine je komična, dok su smrti Cezara, Bruta i Kasija tragične. Vasionski značaj pojedinačne smrti mi više ne možemo da shvatimo zato što smo postali demokrati, ne samo po spoljašnjem izgledu, nego iz najdubljeg uverenja. Velika tragedija u sadašnje vreme, dakle, ima da se pozabavi s celinom a ne s pojedincem. Da primerom osvetlim na šta mislim, navešću Massemensch od Ernsta Tolera
Brods 03 S

Pisac je usamljeni putnik

Josif Brodski: Dobrota i lična hrabrost

Ako je, zapravo, neko nešto i govorio čoveku, to je Gospod Bog – Adamu, o tome kako će zarađivati svoj hleb i kakvi će mu biti dani i noći. I to najviše liči na istinu i još treba zahvaliti Tvorcu za to što nam s vremena na vreme daje odušak
Freska 02 S

Sinonim za neznanje

Zašto je srednji vijek na tako lošem glasu

„Srednji vijek“, naziv za tisućgodišnje razdoblje od 5. do 15. stoljeća, često se koristi kao sinonim za neznanje, barbarstvo i zaostalost. Jasno je da to ne odgovara istini, ali gdje je i zašto nastala priča o „mračnom srednjem vijeku“?
Andre 04 S

Uvod: Ljudski život je pun protivrečnosti

Neuroza kao strah od života

Ljudski život je pun protivrečnosti. Znati prepoznati i prihvatiti te protivrečnosti predstavlja obeležje mudrosti. Možda se čini protivrečnim reći da prihvatanje sopstvene sudbine dovodi do menjanja te sudbine, ali to je istina. Kad se prestanemo boriti protiv sudbine, nestaće nam neuroze (unutrašnji konflikti) i steći ćemo duševni mir
Andre 02 S

Povezanost sa starom veštinom proricanja

Valter Benjamin: Sudbina i karakter

Ako, dakle, treba da dođemo do pojma sudbine, moramo ga sasvim odvojiti od pojma karaktera, što opet ne možemo postići pre nego što pojam karaktera preciznije odredimo. Na osnovu tog određenja postaće oba pojma potpuno divergentna; tamo gde je karakter, tu sigurno neće biti sudbine, a u kontekstu sudbine nećemo naići na karakter
Vreme 02 S

Ključni stroj Novog svijeta

Tiranija sata

Iz te ropske ovisnosti o mehaničkom vremenu koja se tijekom 19. stoljeća tiho proširila svim klasama nastala je demoralizirajuća disciplinizacija života karakteristična za današnje tvornice. Onaj koji se ne konformira suočit će se s društvenim neodobravanjem i ekonomskom propašću