Volela bih da što pre budem obična osoba
Poetika svakodnevlja ili put do Šimborske
Nikako se ne može zaobići, međutim, onaj jedini „ozbiljni epitaf“ Šimborske, posvećen njoj samoj. Jednom pročitan, ostaje zauvek upamćen, te ga i mi, razume se, znamo iz prethodnih čitanja knjiga Šimborske. U tišini, nad grobom, u sećanju na onu koja tu počiva, „starovremska, kao zapeta, / autorka nekoliko pesama“, i nad sadašnjim njenim pripadanjem zemlji i „milostivom pokoju“ – mada joj „truplo / ni u jednu književnu grupu nije spadalo“