Tekstovi sa tagom: eseji

Jasse 01 S

Ukleti neimar

Lavirint u lavirintu

Prisećam se prvih skica za spomenik u Jasenovcu. Prisećam se zbunjujuće množine iscrtanih lavirinata koje sam, jedan za drugim, slagao na gomilu. Noćima i noćima treperili su mi pred zamorenim očima prepleti zmijolikih šančeva ispunjenih vodom i zemljanih nasipa koji su podsećali na repove Luciferovih mračnih anđela. U središtu već opisane prirodne klopke, u čvoru reka, rukavaca i mrtvaja, počeo se postepeno, na crtežima, razaznavati i moj magijski vrt prepun prolaza, neprolaza i mračnih demona. Teško je reći kud sam bio zabasao. Možda sam u prvom dodiru sa mestom zločina, užasnut, zapao u nekakvu naopaku filozofsku groznicu. Možda sam se upustio u mučna razmišljanja o premoći načela zla, unapred upisanog u mehanizam sveta, pa sam tu vrlo pesimističku zamisao pokušao da iskažem jezikom arhitektonskih oblika.
Babii 01 S

Teorija Stabilnog Stanja

Zašto bilo što? Zašto ovo?

Pretpostavimo najprije da od tisuću ljudi suočenih sa smrću, samo jedna osoba može biti spašena. Postoji li lutrija za izbor tog jedinog preživjelog i ja pobijedim, bio bih pravi srećković. Ali u tome nema ničega što zahtijeva objašnjenje. Netko je morao pobijediti pa zašto to ne bih bio ja?
Hana 05 S

Iz pisama suprugu Heinrichu Blücheru

Potucanje po svijetu

Zamjećujem kako mi se jedan teški kamen za drugim svaljuje sa srca. Još nikad nisam tako jasno shvatila fizičko značenje riječi ''olakšanje''. A pri tome žalim te ljude u Palestini i bojim se za njih… Godi mi i promjena klime! Ovdje je već posve svježe, a tamo još pasja vrućina. Klima + jezik (hebrejski je jednostavno nemoguće naučiti) + siromaštvo = fanatizam … Zebnja me već hvata, pomalo mi je dosta tog potucanja po svijetu.
Acbra 05 S

Sojke i kosovi proleću iznad šume

Najviša je opojnost trenutka

Leti gradim kule od peska. Ne tražim korist od onoga što činim, najčešće je ni nemam. Na budućnost i ne mislim. Nemam za to fantazije. A to je ono što se naziva klasičnim načinom života, neću unapred da isisam med trenutka.
Juddit 01 S

Da li postoji život?

Judita Šalgo u zlom i potkupljivom svetu

Bili smo u manjini. Živeli smo među ljudima koji nisu hteli da misle svoju sopstvenu sudbinu. To se ne sme prećutati. Kao i ona, svi smo mi bili zaokupljeni i zarobljeni sopstvenom svešću o postojanju u ljudskom svetu koji je bio nemilosrdan, grabežljiv, zao i potkupljiv. Ja se pitam da li smo platili i suviše veliku cenu za našu, ondašnju, svesno izabranu slobodu da govorimo ono što mislimo, što osećamo, pitam se da li je Judita Šalgo ponela i suviše veliki teret odgovornosti za sve nas.
Gojja 03 S

Zašto je sve što je duhovno u našem životu tako nemoćno?

Razgovor sa Gojom

Živeći među ljudima, ja sam se pitao stalno zašto je sve što je misaono i duhovno u našem životu tako nemoćno, bez odbrane i nepovezano u sebi, tako zazorno društvu svih vremena i tako strano većini ljudi. I došao sam do ovog zaključka. Ovaj svet je carstvo materijalnih zakona i animalnog života, bez smisla i cilja, sa smrću kao završetkom svega. Sve što je duhovno i misaono u njemu, našlo se tu nekim slučajem, kao što se civilizovani brodolomnici sa svojim odelom, spravama i oružjem nađu na dalekom ostrvu sa posve drugom klimom, naseljenom zverovima i divljacima. Zato sve naše ideje nose čudan i tragičan karakter predmeta koji su spaseni iz brodoloma. One nose na sebi i znake zaboravljenog sveta iz kojeg smo nekad krenuli, katastrofe koja nas je ovde dovela i stalne, uzaludne težnje da se novom svetu prilagode. Jer one su neprestanoj borbi sa tim novim, njima u suštini protivnim svetom u kom su se obrele, i u isto vreme u stalnom preobražavanju i prilagođavanju tome svetu. Otud je svaka velika i plemenita misao stranac i patnik. Otud neizbežna tuga u umetnosti i pesimizam u nauci.
Sson 01 S

Protiv tumačenja

Nitko od nas više ne može povratiti onu nevinost

Najranije iskustvo umjetnosti moralo je biti iskustvo da je umjetnost čarolija, magija; umjetnost je bila instrumentom rituala. Najranija je teorija umjetnosti, teorija grčkih filozofa, predlagala da je umjetnost mimesis, nasljedovanje realnosti.
Aamil 01 S

Kultura novca protiv kulture srca

Pružiti otpor

Esej koji je autorka pročitala na skupu „Muzealizacija Jugoslavije“ 2. decembra u Domu omladine u Beogradu, u organizaciji Muzeja Jugoslavije i Platforme za savremenu umetnost Kiosk.
Pokris 11 S

Ništa ne odvajamo od prirode bez sopstvenog gubitka

Pesnik, mačka i pivo

Od mačke se ne može napraviti čovečuljak, ne dopušta da joj se obuče frak. Ona se ne može ukrotiti, to protivreči dostojanstvu za koje poseduje smisao i do koga drži. Ona neće lajati ni gristi, već se sklanja s puta. Ako je pritešnjena i ne nalazi izlaz, boriće se do smrti.
Munnas 06 S

Filozofski rečnik

Gadan je proročki zanat

Moramo se složiti da je gadan taj proročki zanat. Za jednog, kao što je Ilija, koji se u lepoj plemenitoj kočiji šeta s planete na planetu kuda ga nose četiri bela konja, ima ih stotinu koji pešače i koji moraju da prose ručak od vrata do vrata. Dosta liče na Homera koji je, kako se priča, morao prositi u sedam gradova koji su se kasnije otimali za čast da je u njima rođen. Njegovi tumači pripisali su mu bezbroj alegorija na koje nikada nije ni pomislio. Često je ista čast ukazivana prorocima. Ne poričem da su oni bili ljudi upoznati s budućnošću. Treba samo duši dati izvestan stepen zanosa, kako je to vrlo lepo zamislio jedan pošteni filozof ili luđak naših dana, koji je hteo da probuši rupu do suprotnog pola i da bolesnike maže grožđanom smolom.
Pokris 05 S

Noć u kojoj je umrla provela je u razgovoru sa svojim rođacima

Zašto ostajemo u provinciji?

Tomu nasuprot, seljačko spominjanje ima svoju jednostavnu, sigurnu i nepopustljivu vjernost. Nedavno je tamo gore došla jedna stara seljanka umrijeti. Ona je sa mnom često i rado razgovarala i raspredala stare seoske priče. U svom jako slikovitom jeziku ona je još sačuvala puno starih riječi i svakojakih poučnih izreka, koje su današnjoj seoskoj mladeži već nerazumljive i stoga nestaju iz živoga govornog jezika. Još tijekom prošle godine, dok sam tjednima živio u brvnari, ova se seljanka sa svoje 83 godine počešće uspinjala kosinom k meni. Htjela je, kako je govorila, vidjeti jesam li još tu ili me je "Netko" nepažnjom možda ukrao. Noć u kojoj je umrla provela je u razgovoru sa svojim rođacima. Još sat i pol prije kraja naložila je da se prenese pozdrav "gospodinu profesoru". - Takvo spominjanje vrijedi neusporedivo više od najuspješnije "reportaže" nekoga svjetskog lista o mojoj navodnoj filozofiji.
Ljubov2

Sva životna mudrost

Dvostruko kajanje

Ako se obesiš, kajaćeš se; ako se ne obesiš, takode ćeš se kajati; ako se obesiš ili se ne obesiš, kajaćeš se i zbog jednog i zbog drugog. U tome se, gospodo, sadrži sva životna mudrost.
Oranha 01 S

Ako filosof nije čovek, najmanje je filosof

Ljudska duša vredi koliko ceo svet

Čovek je svrha, a ne sredstvo; cela civilizacija obraća se Čoveku, svakom čoveku, svakom ja. Koje je to božanstvo koje se zove čovečanstvo, ili kako da se zove ono kome treba žrtvovati sve ljude i svakog čoveka? Jer, ja se žrtvujem za svoje bližnje, za svoje zemljake, za svoju decu, a oni opet za njihovu — i tako beskonačnim nizom pokolenja. Ko će ubrati plod tog žrtvovanja?
Pokro67

Ljubav je gotovo uvijek jednostrana

O erosu

Ljubav je stavljanje na kocku, pogibelj; prijateljstvo je sigurnost. Seksualna fiksacija, pomama za nekim određenim ljudskim tijelom, nekim određenim usnama, nekim određenim zagrljajem, pričinja tako okrutan bol, kakav možemo podnijeti samo zato što u prijateljstvu nalazimo utjehu…
Zamk 01 S

Izgubio sam sve iluzije

Pokojnik u zamku radosti

Moj jad je moj zamak, koji se kao orlovsko gnezdo nalazi među oblacima na vrhu planine; niko ga ne može osvojiti. Sa njega slećem u stvarnost i grabim svoj plen. Ali se ne zadržavam dole, odnosim svoj plen kući. A taj plen je slika koju prenosim na tapete svoga zamka. Tu živim kao pokojnik.