Tekstovi sa tagom: eseji

Sokk 01 S

Dimenzije mišljenja

Da je budio samo sebe i svoje prijatelje, to bi mu oprostili

Ljudi su, kaže Spinoza, uobrazili da ne predstavljaju sastavne elemente ili karike onog jedinog koje se naziva prirodom, i hoće da stvore u prirodi nešto kao državu u državi. Nije li obrnuto? Nije li pravilnije kazati da se ljudi osećaju kao obespravljeni i slabi točkići jedne velike mašine; oni su zaboravili da je svet sazdan za njih?
Vuk Perišić

Vuk Perišić, Od Weimara do Vardara (Fraktura, 2015)

Esejist unutrašnjeg egzila

Teško je pronaći autora koji je tako vjerno dekonstruirao Dobricu Ćosića i njegovo djelovanje poput ovdje promatranog autora, što jednako vrijedi za specifičnost Perišićeve analize pozicije i djelovanja Miroslava Krleže. Imajući u vidu upravo analizu djelovanja Miroslava Krleže, ali i autorovu analizu uzroka i procesa raspada Jugoslavije, uočit ćemo nešto što ima malokoji autor. Perišić je naime netko tko je u stanju posve iznenaditi čitatelja, čak i onda kad mu se čini da sjajno poznaje autora
Vuk Perišić

Intervju: Vuk Perišić, esejista

Nacionalistički pothvati uvijek su najpogubniji po naciju u koju se zaklinju

Na moj svjetonazor presudno je utjecao strah koji sam osjetio 1990. i 1991. Strah i užas nad sudbinom svih ubijenih, opljačkanih, silovanih i prognanih, svih ljudi kojima su nacionalizam i nacionalistički ratovi uništili život, srušili kuće, raselili ih, ponizili... Nacionalistički poremećaj slamao je individualne sudbine a nigdje nikoga nije bilo da ih zaštiti. Kada neki kretenski režim zaprijeti vašoj svakodnevnici na bilo koji način – pozivom u vojsku, siromaštvom kroz razaranje ekonomije, nacionalnom kulturom koja nije ništa drugo nego strahotno intelektualno i moralno poniženje, ili, riječju, onim gestapovskim ili enkavedeovskim zvonom na vratima u gluho doba noći – onda ste u prilici doživjeti vlastitu egzistenciju u svoj njenoj ugroženoj i krhkoj punoći. Tada vam ne ostaje drugo nego da se u ime vlastitih kostiju, vlastitog mesa, vlastitog dostojanstva, opstanka, inata, odate beskompromisnom individualizmu i preziru prema svakoj, bilo kojoj društvenoj sili koja prijeti tim istim kostima i tom istom mesu. Osobito ako vam prijeti tako bijedna i maloumna društvena sila kakav je nacionalizam sa svojim glupavim državotvornim i teritorijalnim vizijama