Tekstovi sa tagom: feminizam

Premda se njihovo dosadašnje djelovanje uglavnom svodilo na gerilsko trolanje udruga koje podržavaju queer teoriju i prava trans osoba, hrvatske TERF-ice službeno su osnovale već dvije udruge koje nas, ako već ne u srednji vijek, vraćaju makar 60 godina unatrag

Na osmu godišnjicu izdanja albuma ‘I onda je sve počelo’ benda ŽEN, u sklopu online programa ovogodišnjeg Vox Feminae Festivala, premijerno vam donosimo spot za njihov najnoviji singl ‘Uroni u san’

Nepravda koju sam ja osjetila na svojoj koži od mene je napravila osobu koja danas želi da se bori protiv iste, koja se zalaže za toleranciju, empatiju i razumijevanje u svakoj situaciji i kojoj su diskriminacija i predrasude postali ljuti neprijatelji. Vremenom sam se naučila zauzimati za sebe i svoja prava, pa se tako i odnos članova porodice postepeno počeo mijenjati, baš zato jer sam postavila granice za ponašanja koja hoću i neću tolerisati

Razlozi pružanja otpora socijalnim femininativima nisu jezičke, već ideološke prirode i dolaze uglavnom od branitelja patrijarhalnog poretka. Na kraju, nove reči se ne uvode za nešto nepostojeće, već za jedno polje realnosti koje do sada nije bilo imenovano. Zar obogaćivanje jezika ne bi trebalo da raduje one kojima je posao da brinu o jeziku? Što je jezik razuđeniji, raskošniji, sveobuhvatniji – to je i naše poimanje sveta šire, bogatije i složenije. Otkad je to nešto loše?

Ne samo i isključivo za naše izrađene feminiskinje, nego bi se moglo reći, bez opasnosti preterivanja, da naše žene, uglavnom, pokazuju relativno razvijen smisao za pravilno razrešenje svoga pitanja, i pored trenutnih ličnih razmimoilaženja i netrpeljivosti, i pored strela koje zabadaju katkad u sopstveno meso. Neosporno je da se, sve više, razdanjavaju pojmovi o ličnim neizbežnim potrebama među širokim slojevima žena kod nas. Zato ne treba biti optimist pa predvideti da će, u ne vrlo udaljenoj budućnosti, pasti i ona teška prepreka oslobođenju žena što dolazi od pasivnosti i ravnodušnosti prema sopstvenome stanju neprobuđenih između njih, kao i od njihovoga neinteresovanja za akcije koje treba da im podignu duh i unaprede život

Luksuzniji smisao feminizmu, borbenost i, nemojmo se zavaravati – značaj, dao je komunizam i socijalne revolucije. No, svejedno su sve do sedamdesetih godina prošloga stoljeća i ono malo ženske povijesti što je u međuvremenu nastalo pisali ili nadopisivali – muškarci. S druge strane, oslobodilački pokreti iz sedamdesetih imali su i drugih briga osim pisanja ženske povijesti, ali paralelno s njima propitivalo se i tzv. žensko pitanje

Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo uoči svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama

Mnoge žene nisu bezbedne u svojim domovima. Nijedna žena nije bezbedna u javnom prostoru. Bez obzira na to čime se bavi, koliko zarađuje, kako izgleda, kakav joj je bračni status, seksualna orijentacija i koliko ima godina, ide li peške ili vozi, koristi li javni prevoz, taksi, bicikl ili trotinet – nijedna od nas nije sigurna, ni u jedno doba dana

“Kada se usudim biti moćna, kada se usudim koristiti svoju snagu u službi svoje vizije, tada postaje sve manje važno bojim li se”; Sama je sebe nazivala crnkinjom, lezbijkom, majkom, ratnicom i pjesnikinjom. Svoj je život posvetila strasnoj borbi protiv rasizma, seksizma i homofobije. Ona je Audrey Geraldine Lorde

Pre sedam godina na internetu su se pojavili odlomci iz knjige "Kriminalistika", tada jednog od udžbenika na Pravnom fakultetu u Kragujevcu. Ne znamo kakvo je stanje na fakultetu danas i da li se spisak obavezne literature promenio, no tada su naročitu pažnju javnosti izazvali delovi koji se odnose na pristupanje slučaju silovanja, te proučavanje odnosa između žrtve i počinioca, uz posebnu analizu ponašanja žrtve. Iako nada u pozitivnu promenu uvek postoji, nije zgoreg podsetiti se u kojoj meri mizoginija prožima svaki segment društva, i to specijalno onaj koji bi žrtve najpre trebalo da štiti

Kada sam se prvi put susrela sa zbirkom eseja Under My Thumb, nisam očekivala, ali sam se pomalo nadala da će mi ponuditi nekakve upute, skup pravila za što bezbolnije slušanje, uživanje ili pisanje o glazbi. Instant rješenja. Flastere. No, feminizam tako ne funkcionira. Živjeti feminizam, kako je napisala Sara Ahmed, znači uvijek iznova postavljati pitanja o tome kako opstajati u svijetu koji počiva na nejednakostima, u svijetu koji nije feministički ili koji je antifeministički. Kako se nositi i suočiti sa zidovima. Kako druge uvjeriti da je ono protiv čega se borimo stvarno. Neprestano inzistirati

Elitizam, tradicionalizam, nacionalizam, fašizam – jedno drugo hrane i podupiru, savršeno sklapajući slagalicu strave, odnosno naše realnosti. Klupko se odmotava još uvek i polako se otkriva čitav predatorsko-nepotističko-klanovski komplot, ogrezao u korupciji i sujeti

Kroz svoja tijela, žene žive u blizini prirode, života i smrti. Ona su odraz i nasljeđe generacija žena. Ali u današnje vrijeme nameću se, osobito u psihologiji, estetici i kozmetici predrasude prema prirodnome tijelu, potičući žene da obrate pozornost na stalan nadzor tijela, pa im tako otimaju dublji i profinjeniji odnos s istim tim tijelom

Kada se šalimo s tako nečime, ono što je bitno je da se zapitamo kako utječe naša šala na druge. Može li na nekoga utjecati jako negativno? Jesam li olakšala/o nečiju patnju svojom šalom? Slažem se da ništa ne bi trebalo biti zabranjeno u humoru i komediji, no isto tako mislim da je važno da razmišljamo o klimi u kojoj se nalazimo i kada u šali nekoga verbalno udaramo, da udaramo zlostavljače koji izbjegavaju posljedice i kazne takvih ponašanja

Ove godine poseban prioritet bio je osluškivanje potreba mladih, pa je odluka da se ostavi trag na jednom gradskom zidu, svojevrstan poziv i poruka budućim generacijama da učestvuju u građenju ravnopravnijeg društva