Tekstovi sa tagom: feminizam

Naš Gilead moć ne demonstrira eksplicitnim zabranama i opresijom. On posredno osnažuje one koji zločin neće učiniti u ime države ili Boga, već „iz strasti“, „ljubomore“, zato što „im se može“, zato što se zna „gde je ženi mesto“. Naš Gilead će nas ponižavati preko tabloida koji prave ekskluzivni intervju sa silovateljem, sve pod krilaticom da je to za naše dobro

Kad se govorilo o tome da je muž Playboyeve zečice Kendre Wilkinson, Hank Baskett, suprugu prevario s transrodnom prostitutkom Avom, američka televizijska voditeljica Wendy Williams insinuirala je da je jedini razlog zbog kojeg je Baskett prevario Kendru taj što mu ona ne može pružiti ono što je Ava mogla. Wendy je gestikulacijom jasno implicirala da Ava nije žena i da je Hank Baskett zapravo spavao s muškarcem. Transrodne žene su najčešće označene kao perverzija u svijetu muške želje i ništa više od toga. Bilo kakva neovisnost od muške žudnje i ženskog gađenja, osporena im je. Svedene na tijelo, transrodne žene najlakše i najčešće mogu osjetiti na vlastitoj koži zazor i automizoginiju drugih žena koje, ne samo da zavide na penisu, već se gnušaju pomisli da bi se penisa netko svojevoljno odrekao da bi postao ženom, odnosno manje vrijednim bićem u odnosu na muškarca.

Gospodin i gospođa Bennet roditelji su pet neudatih kćeri – Jane, Elizabeth, Mary, Kitty i Lydije. Kad na obližnje imanje stigne bogati gosp. Bingley sa svojom sestrom i prijateljem Fitzwilliamom Darcyjem, gospođa Bennet počet će maštati da jednu od svojih kćeri uda za njega. Sve počinje balom na kojem gosp. Bingley upoznaje Jane, a gosp. Darcy Elizabeth…

"Kao žene, naučene smo ignorirati vlastite razlike ili ih gledati kao razloge za separaciju i sumnju, radije nego sile promjene. Bez zajednice nema oslobođenja, samo najranjivijeg i privremenog primirja između pojedinke i njene opresije. Ali zajednica ne smije značiti odbacivanje naših razlika, niti žalosno pretvaranje da te razlike ne postoje. One od nas koje stoje izvan kruga društvene definicije prihvatljivih žena (…) znaju da preživljavanje nije akademska vještina. (…) Ono je učenje kako da uzmemo svoje razlike i učinimo ih snagama. Jer gospodarevo oruđe nikad neće demontirati gospodarevu kuću".

Spisateljica, pjesnikinja i feministica Alice Walker jedna je od najznačajnijih žena koja su svojim aktivističkim i spisateljskim djelovanjem uspjele do srži precizno artikulisati žensko iskustvo i čvrsto ga združiti sa temama poput rasizma, diskriminacije, rodne i klasne nejednakosti, nasilja i, na koncu, seksualnosti.

U okviru svojevrsne europske turneje, povjesničarka umjetnosti Jasmina Tumbaš predstavila je 2. lipnja 2022. u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti svoju knjigu “I am Jugoslovenka!” Feminist performance politics during and after Yugoslav Socialism. Uz autoricu, ovo vrsno djelo o Jugoslaviji – kakvo, izgleda, može nastati samo na engleskom​*​ – predstavile su povjesničarka i teoretičarka umjetnosti Ivana Bago i muzejska savjetnica MSU-a Martina Munivrana.

Istorijski, žene su prikazivane kao projekcija muških fantazija, predrasuda i odnosa. Međutim, u 1970-im se dogodila promena u načinu na koji se žene predstavljaju u umetnosti. Umetnice su počele da istražuju vizuelne prikaze sopstvenih bića kako bi stvorile alternativne poglede na ženski identitet. Gabriele Schor je, kao direktorka kolekcije i urednica prateće monografske publikacije, istražila feminističku avangardu kako bi naglasila ulogu koju su ove umetnice imale u poslednje četiri decenije. Rezultati su radikalni, poetični, ironični, ljuti, cinični i srdačni

U feminističkoj povijesti, ruže simboliziraju one manje materijalne ciljeve borbe. U slavnoj rečenici feministkinje i sindikalistkinje Rose (!) Schneiderman, ono što tražimo kruh su i ruže – radnička prava, materijalna sigurnost, demontiranje sistema kapitalističke i patrijarhalne opresije, ali i pravo na zanos, za sve...

Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama

Iako feministička, ženska borba treba biti slavljena i cijenjena svaki dan, ipak mjesec mart nosi neku svoju posebnu simboliku i težinu. Prošle godine sam pisala konkretno o Osmom martu kao danu svih žena, govoreći o značaju datuma i za žene koje ne uklapaju u nama dobro poznato heteronormativne okvire. Ove godine stavljam u fokus feministički i LGBTI pokret, odnosno gotovo prirodno sestrinstvo ovih pokreta i zajedničkim tačkama.

U ovom stripu tekst u potpunosti dominira – uokviren je oblikom kadra koji ga raspoređuje i ističe na razne načine. Pritom se koriste različiti fontovi koji sugeriraju korištenje različitih glasova – što same autorice, što likova o kojima govori. Ako uzmemo u obzir da je Liv Strömquist ujedno i radijska voditeljica, taj način pripovijedanja postaje logičan – vidimo da je riječ o osobi koja je vješta s riječima i zna ih koristiti na slikovit način. Strip zato djeluje poput pamfleta ili letka koji pokušava (pre)formulirati naš stav o pitanjima koja su tabuizirana i baš je zbog toga njima lako manipulirati.

Žrtve patrijarhata smo svi, samo što u nekom trenutku zbog izvesnih karakteristika uživamo određene privilegije ili trpimo zbog njih. Kada se to osvesti, onda postaju jasni rezultati jednog istraživanja u kojem se tvrdi da devojke ne konkurišu za određeni posao zato što misle da nisu dovoljno dobre, dok momci konkurišu znajući da nisu dovoljno dobri. Postaje jasno zašto žena može (i mora) da bude seksualizovana, ali nikako seksualna. Postaje jasno zašto spisak ostaje beskrajan, a zahtevi nikad ispunjeni

Rodne uloge koje su nam dodijeljene nikada nismo prestali igrati; nekada su stvari malo išle nabolje, ali ne kontinuirano. Žene i dalje igraju one tradicionalne, ali za mizerne plate i užasne uslove rada. Sve je nerijetko popraćeno mobingom, odnosno psihičkim, a ponekad i fizičkim nasiljem. One su zadužene za više poslova koje moraju istovremeno obavljati u velikim trgovačkim lancima, koje najčešće drže ljudi bliski vladajućim strukturama. Druge su pretežno u konfekcijskim industrijama koje su u vlasništvu stranih kapitalista. A nakon zvuka sirene čekaju ih standardni poslovi u kućama. Kapitalizam kome je imanentan patrijarhat stvara nam sivu i tmurnu sliku života žene, baš kao u Zolinom romanu „Žerminal“

Mnoštvo teorijskih promišljanja o fenomenu igre konačno je, u savremenom trenutku, rezultiralo time da se igra prestane smatrati kao najobičnija razonoda, i počne se shvatati kao složen socijalni i društveni aspekt života.

Najteže saznanje mi je kada vidim da žena ženu degradira, omalovažava i ismijava. Da jedna u drugu upiru prst jer, ukoliko nisi mučenica kojoj je život stao zbog braka, ti si ljudski odron. Ako nisi uspješna, onda si jadnica, ako si uspješna, onda si najvjerovatnije nemoralna. Svaka žena u našem društvu nosi olovno breme na leđima i zato žena ženi treba biti istinska podrška, i sada i u vremenima koja dolaze