Tekstovi sa tagom: feminizam

Prošle nedelje ugasio se jedan od nama najdražih i najboljih nezavisnih portala na prostoru bivše Jugoslavije - Muf. Vodilo ga je i uređivalo šest žena koje su predano, inventivno i znalački pisale o feminizmu, društvu, popularnoj kulturi. U nadi da će se Muf ponovo pojaviti sa novim naslovima, prenosimo njihov poslednji tekst, koji potpisuje svih šest autorki

„Dobro veče, dame i preostala gospodo“, rekao je voditelj dodele Zlatnih globusa Seth Meyers na početku večeri, u nedelju 7. januara, na Beverli Hilsu

Nacionalnoj borbi protiv bele kuge (koja, izgleda, podrazumeva sve osim podizanja životnog standarda) priključio se naučni radnik i vekovni borac za mušku stvar, čuveni Vladislav Đorđević. U potresnoj ličnoj ispovesti objavljenoj u ruhu popularne nauke već u naslovu je postavio bolno pitanje: „Kako da se oženim?“

Zapravo bi trebalo izaći iz distopije i ući u utopiju. U utopiji bojažljive dečake ne nazivaju seka-persama niti se onim slabijim govori da šutiraju, trče ili udaraju kao devojčice. Podneti nešto junački nije isto što i muški podneti. Žigolo ili jebivetar nema nimalo bolji status od kurve ili sponzoruše. Baba-devojka nije ništa gora od večitog mladoženje. „Bezdetna“ žena nema čega da se stidi, baš kao ni muškarac koji ne želi da postane otac

Svojim radom, talentom i lepotom obogatila je filmsku i pozorišnu scenu Jugoslavije. Pamtimo je po ulogama u filmovima "Okupacija u 26 slika", "Pad Italije", "Treća žena", "Glembajevi". Poginula je u saobraćajnoj nesreći na Braču avgusta 2000. godine. U razgovoru sa Aleksandrom Veljićem za "Studio" iz oktobra 1985. govorila je o popularnosti, teatru, velikim ulogama, tadašnjem položaju žene u jugoslovenskom društvu i nakaradnoj slici žene koju je plasirala jugoslovenska kinematografija

Grace i Offred upućuju svoje usmene pripovijesti, svjedočanstva o životima u društvima koja ih lišavaju osnovnih ljudskih prava, nekim slušateljima, nekome tko će čuti i zabilježiti njihove osobne priče i borbe i od njih tvoriti svjedočanstvo, testament povijesti koja ih je uzrokovala

Prvi put objavljen 1981. ovaj esej nudi izazovnu alternativu prethodnim objašnjenjima istorijskih uzroka opresije nad ženama. Vitig u njemu osporava prirodnost žena kao socijalne kategorije, kao i objašnjenja biološkog porekla rodne razlike i nejednakosti, tvrdeći da su žene pre svega definisane kulturom (culturallg imagined), a ne rođene kao žene, te da lezbejke otuda, zbog postojanja heteroseksualnog rigidnog dvorodnog sistema, nisu žene. Iako su lezbejke, kao i žene, kulturni artefakti, njihovo značenje se u ovoj analizi ne definiše u svetlu erotskog, već unutar okvira koji opisuje sposobnost lezbejstva da izbegne insistiranje heteroseksualnosti na čvrstoj vezi između roda i seksualnosti. Delovi eseja o identitetu, takođe, ni danas nisu izgubili na aktuelnosti.

Bizarna tradicija izbora za miss Perua – prema kojoj kandidatkinje treba jedna po jedna pred mikrofonom da se predstave i izgovore koliki im je obim grudi, struka i kukova – prošle nedelje se pretvorila u malu feminističku pobunu nakon što su devojke javnost obavestile o obimu nasilja nad ženama

Iako film obiluje momentima koji će transfer blama u hrvatskoj kinematografiji dignuti na novu razinu ili pak nagnati na promišljanje je li riječ o osebujnoj primjeni apsurdističkih poetika u 21. stoljeću, temeljna je poruka vrlo jasna: današnje je vrijeme suštinski sjebano i nakon duboke kontemplacije kao jedini logični krivac nameće se ključni faktor – žene

Trans osoba Kristine Marie Jentoft prošla je tranziciju iz muškarca u ženu, a norveškoj javnosti poznata je iz rijalitija “Mlade majke”. U junu 2015. godine proglašena je za “Gej mis Norveške”, na izboru koji se održava u okviru Oslo Prajda. Budući da je iznenađena činjenicom da se društvo prema njoj odnosi drugačije od kada je žena, odlučila je da o tome piše, te se tim problemom bavi i u ovom tekstu.

Nema, naravno, ništa „prirodno“ u muškom nasilju i ženskoj šutnji. Istina koja oslobađa nije osobna, u smislu da pripada samo nama i samo je mi možemo izreći. Ono što nas kao žene oslobađa nije hashtag na Twitteru ili status na Facebooku, nisu osobne priče koje će muškarci vidjeti, lajkati i odmah sutra zaboraviti. Ne, ono što žene može osloboditi jednostavna je feministička istina da muškarci i žene moraju biti ravnopravni i da rodne razlike koje uzimamo zdravo za gotovo nisu zdrave, a nisu bome ni gotova stvar. Glumica koja je prihvatila status quo prihvaća „istinu“ po kojoj je potrebno izmasirati golog producenta za dobru filmsku ulogu jer je on faca, a ona „samo“ žena. Možemo li je kriviti zbog toga? I da, i ne.

Unatoč tome što je početak razvoja potrošačkog društva i kulture još uvijek predmet rasprave, neosporno je kako su gospodarski planovi u državama poslijeratne Europe u kombinaciji s modernizacijskim procesima koji su uključivali fundamentalne društvene, tehnološke i emancipacijske transformacije 1950-ih i 1960-ih godina rezultirali stvaranjem masovnog potrošačkog društva i kulture. U takvim se okvirima zahvat temeljitog poboljšanja životnog standarda poklopio sa zadovoljavajućom proizvodnjom te ponudom proizvoda i usluga, ali i s omasovljenjem potrošačkih želja, kako na području kapitalističke Europe, tako i na socijalističkom dijelu kontinenta

Ove snažne djevojke razvile su veoma čvrsto prijateljstvo bazirano na međusobnoj potpori. Njihovo prijateljstvo realističnim čini to da nisu uvijek potpuno zadovoljne jedna drugom te ne odobravaju baš svaku tuđu odluku. Svađaju se i povređuju, ponekad su i okrutne, no bez obzira na povremene nesuglasice uvijek su tu kada je nekome potrebna pomoć. Djevojke shvaćaju da se, ako žele da se ostatak društva bolje odnosi prema njima, najprije trebaju međusobno poštovati

Ispostavilo se naime da, iako se na prvi pogled čini da je djevičanstvo “privatna, prirodna i očita” stvar, na drugi pogled postaje jasno da je riječ o “javnom, konstruiranom i nevidljivom” fenomenu, kako navodi Tamar Jeffers McDonald, urednica knjige Virgin Territory o reprezentaciji nevinosti na filmu i jedna od rijetkih teoretičarki koje su se teorijski bavile ovom temom. A to posljedično znači da ne postoji jedna, jedinstvena i egzaktna definicija djevičanstva, već se one razlikuju ovisno o polju u kojemu se o njemu govori

U posljednjih dvadeset godina, tzv. "girl power" postao je popularan način opisivanja uspješnih djevojaka u američkoj kulturi. Izvještaji o alfa djevojkama, djevojkama koje uspijevaju u svakoj domeni života, popularne su, nižu izvrsne rezultate u školi, osvajaju krune za kraljice maturalnih zabava, a istovremeno vješto izbjegavaju rodne stereotipe, postali su vodeći element u promjeni rodne dinamike