Tekstovi sa tagom: film

Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo uoči svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama

U poslednjih sto godina horor film je izrodio razna čudovišta, ali i mnogo više od toga, budući da su se uz pomoć ovog žanra manifestovale paranoje, nepoverenja i strahovi čitavih generacija. Filmovi strave i užasa komuniciraju sa strahovima koje gledaoci već nose u sebi, ali i sa skrivenim željama, te mislima koje se nikada ne izgovaraju naglas, te se radi o zapletima koji bude najosnovnije ljudske instinkte, a u moderno vreme i intelektualne rasprave čiji je cilj da ispod pokorice od straha pronađu neko dublje značenje. Horor filmovi ipak reflektuju samo ono što se u njih stavi – neki su od krvi i prosutih creva, dok su drugi sastavljeni od mnogo suptilnijih elemenata i stvari kojih se užasavamo tiho, bez ijednog vriska

U utorak, 13. aprila, je održana online projekcija dokumentarnog filma "Poznavajući Maria", debitantskog uratka scenaristice i redateljice Emili Eme Sedlar. Film daje uvid u život Marija Lemešića koji već više od desetljeća živi kao HIV-pozitivna osoba, a dotiče se i privatnosti zdravstvenih informacija te njegova obiteljskog i društvenog života

Ono što Jurjev postiže je zapravo egzotizacija jednog zabačenog dela naše planete. Ma koliko to delovalo romantično i »pozitivno«, ipak je u pitanju igranje na kartu stereotipa, rasizam i dociranje s visoka, što je inače slučaj s brojnim antitehnološkim traktatima. To, naravno, ne znači da The Whaler Boy nije atraktivan prizor za gledanje i da Jurjev nema talenta za režiju

Kostimirana drama o ljubavi dviju žena u pustoši devetnaestostoljetne Amerike daje podosta pesimističan i sputan prikaz lezbijske ljubavi

Dvaput je nagrađen za glazbu na festivalu u Puli, a filmovi za koje je komponirao osvajali su najveće filmske nagrade, uključujući Zlatnu palmu u Cannesu, grand prix u Berlinu i nagrade EFA. Može se slobodno reći da su filmske melodije Zorana Simjanovića ozvučile jugoslavenske sedamdesete i osamdesete

Do ovogodišnje, 93. dodjele Oscara ostalo je još manje od 20 dana. Cijeli filmski svijet napeto iščekuje tko će ovaj put osvojiti zlatne kipiće na, unatoč koroni, tradicionalno grandioznom spektaklu koji će se emitirati diljem planeta. Oscar je prošao dug put od skromne dodjele za dvjestotinjak uzvanika do iznimno popularne manifestacije koju globalno prati 200 milijuna ljudi

Servants je originalan film, ali to ne znači da se ne mogu povući određene paralele između njega i nekih drugih filmova. U tom smislu mu je najbliži film »oscarovski« film Ida Pawela Pawlikowskog sa kojim ne deli samo crno-belu 4:3 fotografiju, nego i tematiku odnosa katoličkog klera i komunističkih vlasti. To ne treba posebno da čudi, budući da dva filma dele i jednu od scenaristkinja, Rebeccu Lenkiewicz. Sličnosti su, međutim, površinske, a Servants je film koji svakako treba pogledati i doživeti

Napravili smo listu koja je pre svega namenjena ljubiteljima strave i užasa, a radi se o nekoliko kratkih horor filmova koji zadovoljavaju potrebe hrabrih

Prvi korak je bio izvući videorekorder na svjetlo dana i pronaći SCART priključak. Ništa lakše. Kako bi iskustvo gledanja filma na VHS-u bilo potpuno, odlučio sam priključiti uređaj na stari CRT televizor koji je također godinama čamio nezamijećen u skrivenom kutku sobe, prekriven svime i svačime

U poslednjih sto godina horor film je izrodio razna čudovišta, ali i mnogo više od toga, budući da su se uz pomoć ovog žanra manifestovale paranoje, nepoverenja i strahovi čitavih generacija. Filmovi strave i užasa komuniciraju sa strahovima koje gledaoci već nose u sebi, ali i sa skrivenim željama, te mislima koje se nikada ne izgovaraju naglas, te se radi o zapletima koji bude najosnovnije ljudske instinkte, a u moderno vreme i intelektualne rasprave čiji je cilj da ispod pokorice od straha pronađu neko dublje značenje. Horor filmovi ipak reflektuju samo ono što se u njih stavi – neki su od krvi i prosutih creva, dok su drugi sastavljeni od mnogo suptilnijih elemenata i stvari kojih se užasavamo tiho, bez ijednog vriska

Nominacija za najbolji film se po svoj prilici neće potvrditi, ona za adaptirani scenario bi mogla, i to s dobrim razlogom, tako jasno dezorijentisati gledaoca i prebaciti ga unutar misaonog toka dementne osobe je ogromno postignuće, a tu su još i nominacije za montažu (koja nastavlja ono što scenario započinje) i scenografiju. Sa nagradama ili bez njih, The Father je svakako jedan od najboljih filmova izašlih prošle godine

Autovanje porodici je u ovom dokumentarcu jedna od središnjih tema, ali uprkos tome što ih je porodica prihvatila i što ih ne osuđuje, Terry i Pat i dalje žive u tajnoj ljubavi pred mnogim drugim. Baš zbog toga nije slučajno da film započinje pozivom doktorice, a kada se javi, Terry, budući da je iscrpljena i slaba, daje mobitel svojoj partnerici Pat koja se doktorici javlja riječima: Da, ja sam, njena rodica…

The Courier se u velikoj meri oslanja na standardne klišee Hladnog rata koje poznajemo iz knjiga i filmova, od preteće atmosfere i sveobuhvatne paranoje, preko podvučenih ideoloških razlika, pa do cinizma špijunskih službi

Napravili smo listu koja je pre svega namenjena ljubiteljima strave i užasa, a radi se o nekoliko kratkih horor filmova koji zadovoljavaju potrebe hrabrih