Tekstovi sa tagom: film

Ava Lavinia Gardner - jedna od najvećih glumica zlatnog doba Hollywooda i jedna od najljepših žena svih vremena - rodila se 24. prosinca 1922. godine.

Jedna od manje omiljenih tema je homofobija, o kojoj se nerado govori, a zbog toga što „pristojni" članovi društva radije izbegavaju konflikte, te na taj način otvaraju prostor za nove oblike diskriminacije, ugnjetavanja i fašizma.

Što se može zaključiti o sezoni kada je od filmova na domaćem kinorepertoaru, prema sudu kritičara Jutarnjeg lista, najbolji posljednji nastavak “Nemoguće misije”? Ove godine slaganje liste najboljih filmova nije bio nimalo jednostavan posao

Roma je svakako film koji će dobiti epitet filmofilskog i gurmanskog, ali to nije nužno dobra stvar. U svoj svojoj preciznosti, Cuarón se, međutim, pokazuje vrlo hladnokrvnim, dok toplinu manje ili više samo fingira, pa bih ja Romu nazvao pre svega virtuoznim filmskim delom u smislu ne mnogo različitom od onog koji se upotrebljava za klasičnu muziku. Kako to obično biva, virtuoznost je sama sebi svrha i to važi i u slučaju filma

Redateljski prvijenac američkog hip hopera Bootsa Rileyja brutalan je i izuzetno uspjeli prikaz kapitalističkog sustava bez trunke prenesenog značenja koji ipak ne ostavlja okus trijumfa.

Obuzela ju je neka milina. Da zameni Elizabetu Tejlor - odjekivalo je u njoj... A tek kada je čula da će joj partneri biti Ričard Barton i Hardi Kriger. Tek kad je to čula! To već nije mogla da veruje. Sve je ličilo na bajku. Zvučalo je nestvarno... Možda joj niko neće verovati da je bilo tako. A bilo je. Baš tako je bilo. Uzbudila se kao devojčica. Kao da za sobom nije imala toliko uloga. Jer ona je ostala naivna. Ostala je dete koje ume da se oduševljava, raduje. Istinski.

Film “Koja je ovo država” započinje noćnim morama jednog generala (Nikša Butijer), nastavlja se službenim posjetom ministra unutarnjih poslova (Krešimir Mikić) Lepoglavi, gdje polaže kamen temeljac za novo krilo zatvora, i kulminira scenom u kojoj točno na Novu godinu četvorica tipova u zrelim godinama (Lazar Ristovski, Zdenko Jelčić, Mate Gulin i Slobodan Milovanović), preodjeveni u dresove naših nogometnih zvijezda, upadaju na Mirogoj i pljačkaju grobnicu prvog predsjednika RH Franje Tuđmana

Sinhroniciteti uključuju otkrivanje potencijala neke jedinke, oni sadrže klicu budućeg rasta, i stoga su često u vezi sa periodima transformacije – rođenjima deteta (stoga i trudnoćama), smrtima, zaljubljivanjima, odlascima na psihoterapiju, kreativnim radovima…Sinhroniciteti predstavljaju most između materije (tela) i duha

Filmovi sa LGBTIQ tematikom do nedavno su predstavljali oblast za koju nije bilo zainteresovano mnogo filmskih umetnika, ali se tokom vremena to promenilo, te servisi kao što je Netflix danas imaju posebne sekcije koje doprinose vidljivosti, te inkluziji različitih kvir identiteta.

Nema ničeg lošeg u ukazivanju na neke ne baš laskave prakse iz prošlosti, ali čini se da Guadagnino ovde ne cilja samo na jednu, već kompletni film, remek-delo i kultni klasik prepravlja i “popravlja” oslobađajući ga od pulpa XX veka, a da ga pritom ne shvata. Pulp, šok, senzorna bombastičnost i košmarnost nisu samo sastavni delovi Suspirije, već njena suština

Ne morate vjerovati meni, vjerujte svojim prijateljima, ali i mnogobrojnim recenzijama koje su ostale osupnute tragičnim prikazom života glavnoga lika, kao i simboličnim raspadom Divljega zapada čije se vrijednosti jedna za drugom brišu klikovima miša. Današnji utopijski izgled Divljeg zapada prikazati u grotesknom svijetlu koje osvjetljava brojna etička pitanja uistinu je bilo hrabro od strane Rockstara koji se ubrzo našao pred drugim gorućim pitanjem – kako drugi dio možemo učiniti boljim? Kako? Odgovor? Potpuna sloboda.

Zapravo, možda bi odrednicu “science fiction” ovde trebalo ostaviti i po strani jer se film od svega najmanje bavi naukom i tehnologijom i promišljanjem tendencija u budućnosti na osnovu njihovog razvoja. Naprotiv, svemirski brod ovde bi valjalo uzeti kao laboratoriju neke vrste, zatvoreni prostor u kojem se odvija ljudska interakcija u vremenu koje nepravilno teče

Film Kralj Petar I ne želite da vidite; završava se nesrećno (ne zbog toga), da na početku znate na čemu ste. Da se razjasnimo

„Can You Ever Forgive Me?“ stiže i u Beograd, te će biti premijerno prikazan na trećoj večeri Merlinka festivala, u subotu 8. decembra u Domu Omladine.

Naš anti-junak je Andrej (Zemljič), momak koji se za početak ne zna nositi sa svojim besom. Usled skrivanja svoje seksualne orijentacije, biva osramoćen u situaciji sa devojkom, pa se iskali na njoj, za šta ona podnese prijavu. Na sudu ga majka (Hribar) spektakularno uvali u još veću nevolju svedočeći iz svog ugla kako je on užasan sin kojeg nikad nema kod kuće i u školi, i eto njega u popravnom domu, da se suoči sa posledicama svojih dela