Tekstovi sa tagom: film

CMH

Cross My Heart: Pobednik selekcije Generation Kplus u Berlinu

Kad deca traže pravdu

Reditelj Luc Picard uspeva da kroz dobar deo filma balansira lake i teške tonove, humor i ozbiljnost, nevinost i opasnost vodeći se klasicima filmova o odrastanju poput Reinerovog 'Stand by Me', sa odjecima turbulentnih 60-ih i 70-ih u Quebecu
Cobain film

"Cobain", film za plašenje dece i roditelja

Kad majka narkomanka ne da ništa osim imena

Linearan kakav već jeste, 'Cobain' je film koji se lako prati i nosi očekivanu moralnu poruku, pa je zato pogodan za tinejdžersku populaciju kao ciljnu grupu, o čemu govori i premijera u sekciji Generation 14plus u Berlinu. Naravno, pod uslovom da zaista verujemo da su današnji tinejdžeri ili tinejdžeri generalno tako naivni da ne propituju te pojednostavljene obrasce dobrog i lošeg. Štos je, međutim, u tome da film ne dobacuje dalje od nivoa za plašenje dece i roditelja, o nastavnom osoblju da i ne govorimo. Naravno, nije moralno upitno da deci ne treba prodavati heroinski snobizam i slične koncepte iz filmova za stariju publiku, ali problem cele te “after school special” varijante je što je bazičnija i naivnija od svoje publike
Call 04 S

Call Me by Your Name: Tragedija ormara

Lijepa mistifikacija prve ljubavi

Ključno je obilježje Oliverove egzistencije ormar, pa je u skladu s time njegov prvi pokušaj signaliziranja Eliju da je zainteresiran – kratka scena masiranja leđa – dvosmislen i obilježen kombinacijom straha od otkrića i želje za prepoznavanjem. Kad kasnije Elijeva žudnja postane jasnija i direktno izražena Oliveru, on odbija prvi nalet objašnjavajući da želi biti "dobar", a suzdržavanje od istospolnog seksa prezentira kao poželjni izraz dobrote, savršeno u skladu sa službenim stavom Katoličke crkve koja "osuđuje grijeh a ne čovjeka". Biti loš je stupiti u seksualne odnose s drugim muškarcem.
Sound 01 S

Nevidljivi, zatvoreni i otvoreni

Mali vodič kroz queer kinematografiju

Postoje tri glavna pristupa razumevanju koncepta ''gej filma'', koji se ponekad prepliću: 1) istorija prikazivanja homoseksualaca na filmu (gay film representation); 2) istorija učestvovanja homoseksualaca u filmskoj produkciji (gay film production) i 3) istorija filmske homoseksualne publike (gay film spectatorship)
Meril 01 S

Kako je Meryl Streep uticala na kolektivno sećanje

Holokaust i rat u Vijetnamu

"Proračunata surovost ubica, tiha agonija žrtava, ravnodušnost ostatka sveta - ova TV serija u jednom dahu prikazuje ono što oni koji su preživeli holokaust pokušavaju već godinama ... Previše toga je tu. Sve je previše eksplicitno. Priča o jednom detetu, sudbina jedne žrtve ... Previše toga se događa samo jednoj jevrejskoj porodici, a previše zla je kanalisano u samo jednom nemačkom oficiru..." Ovako je o seriji i filmu pisao Elie Wiesel u aprilu 1978. Na kraju svoje ni malo pozitivne kritike on zaključuje da holokaust mora biti zapamćen, ali ne kao šou. I to je možda preteča svih rasprava o tome koliko je holokaust uopšte moguće predstaviti u filmskoj, te drugim umetnostima.
All the Moneyy

"Sav novac svijeta": Intrigantno, inteligentno, kompleksno

Najbolji film Ridleya Scotta od "Thelme i Louise"

Razlog zašto je „All the Money in the World“ ne samo dobar, nego i izuzetan film su upravo likovi i vrhunska gluma sjajno izabranih glumaca. Naravno, najviše će se pričati o Christopheru Plummeru čija je uloga i najočitije ekstraordinarna, a glavni razlog će biti njegov kasni „casting“. Sa iskustvom gledanja njega kako „proždire“ takvu mesnatu ulogu, gotovo je nemoguće zamisliti bilo koga drugog
Plat 01 S

Crtice o Silviji Plat

Someone je voleo somebody

Nakon smrti, mit o Silviji Plat donekle je zasenio je njen talenat, ali ne zadugo. Priča o stradanju i depresivnoj ženi nikako nije dovoljna da iskaže njen genij, izvanredni smisao za humor, njenu snagu i herojsku borbu protiv mračnih demona bolesti. Postala je i jedna od ikona feminizma: žrtva nevernog muža i surovog patrijarhalnog društva.
Azra 02 S

Iz arhive „Džuboksa“, mart 1980: Zagreb, najdinamičniji rock centar

Azra, Kazališe, Film – aduti za budućnost

U novovalnoj atmosferi s početka osamdesetih, okružen svežim zvucima sa zagrebačkih pozornica, tadašnji urednik omladinskog lista „Polet“ Sven Semenčić napisao je za „Džuboks“ prikaz muzičkih događaja u hrvatskoj prestonici, najavljujući afirmaciju novih, mladih bendova koji se zovu Azra, Kazalište, Film...
Parada 01 S

Ilija Milosavljević: Pazi, snima se

Parada, jedna priča

Dugo se čekalo na film kao što je Parada Srđana Dragojeviće, kako sa leve, tako i sa desne strane, pa su se te 2011. godine povele žestoke rasprave o provokativnom filmu, te su se po internet forumima tukle ljute bitke, još od trenutka kada se pojavio prvi trejler, a reditelju i glavnom glumcu stizale su pretnje od desničara i neonacista. Film prati grupu beogradskih LGBT aktivista, predvođenu pozorišnim rediteljem Mirkom (Goran Jevtić), koji ne dobija podršku policije za organizaciju Parade ponosa. Ratni veteran i „srpski heroj“ Limun (Nikola Kojo), koji drži džudo klub i uživa u luksuznoj, neukusno nameštenoj kući prepunoj ratnog plena, gaji sina skinheda iz prethodnog braka, Vuka (Relja Popović), i voli devojku Biserku (Hristina Popović), kojom želi da se oženi. To su skice za dva sveta koji obično postoje u stalnom sukobu, a koji će se do kraja filma spojiti u jedan, te kulminirati u obliku tragičnog završetka. Poruka Parade je, na kraju, plemenita i istinita - svi bi trebalo da imaju jednaka prava, te bi trebalo da se napravi mesta za drugačije, pa, iako se u to vreme osporavala društveno značajna poruka, ovaj film ipak predstavlja važan korak, te momenat u kojem je većina mogla da pojmi makar deo onoga sa čime se drugačiji svakodnevno suočavaju. Naglašavanje stereotipa, te karikiranje glavnih junaka je, sa jedne strane, privuklo publiku koju ova tema možda ne bi zanimala, dok je sa druge banalizovalo nasilje, te podvuklo njegovu besmislenost i suvišnost. Zahvaljujući mladom fotografu Iliji Milosavljeviću, i činjenici da je pristao da sa čitaocima XXZ magazina podeli deo svojih fotografija sa snimanja Parade, sećamo se kako je pravljena jedna priča.
Three billboards

Nemilosrdni gadovi, review: "Three Billboards Outside Ebbing, Missouri"

Najduhovitiji film godine

„Three Billboards…“ inspiriran je prizorom koji je McDonagh vidio dok se prije desetak godina vozio na razmeđi američkih saveznih država Georgije, Floride i Alabame. Bila su to tri jumbo plakata koja su pozivala policiju da razriješi neki zaboravljeni zločin. Nakon što ga je neko vrijeme mučila ta situacija, sjeo je i napisao scenarij (bio je gotov prije osam godina, tako da priče o tome kako je film prvenstveno kritika Trumpove Amerike baš ne stoje) u kojem majka silovane i ubijene djevojke na isti način, pomoću pritiska javnosti pokušava prodrmati lokalne snage reda i mira u pokušaju da budu otkriveni i uhićeni počinitelji zločina
Beach 01 S

Beach Rats (2017)

Tajni život obalskih pacova

Na kraju, ovaj film je najpre obeležen Frankijevim pogledom u virtuelne daljine, kojim kao da vidi daleku budućnost i onaj sanjani život – onaj o kojem ne sme nikome da govori i koji ga tera sve dublje u tišinu. Od samog početka, kada se Frankijev pogled zapali uključenim ekranom koji prikazuje pijacu željnih muškaraca, pa do samog kraja, film pokušava da uhvati rasuti fokus žudnje glavnog junaka, i da artikuliše tišinu u kojoj ni jedno biće, ma kakvo bilo, ne bi smelo da boravi.
film

Po izboru Monitora

Naj-filmovi 2017. godine

Kraj je godine, podvlači se crta i svode računi. Kako je počela, činilo se da će 2017. biti godina za zaborav. Ništa novo u filmskom biznisu, naročito ako se uzme u obzir da se jači aduti, posebice američke radinosti, tempiraju za jesenju festivalsku turneju i sezonu nagrada, da distribucija tih naslova u široj regiji centralne i istočne Evrope kasni taman toliko da “upadne” u narednu sezonu, kao i da je prethodna “oscarovska” sezona čije smo restlove gledali u prvom tromesečju bila jedna od ubedljivo najlošijih u poslednjih “ne pamtim” godina
Aatasko 01 S

Taško Načić, dobroćudni glumački div

Bolji život bez želja i žaljenja

Maj 1988: Aleksandar Habul, strip-promoter iz Beograda, odlučio je da popuni prazninu u strip-izdavaštvu i objavio reviju Happy Metal, koja je u prvom broju publici predstavila četiri domaća autora - Živkovića, Radovanovića, Tovladijca i Jovanovića... Na inicijativu Saveza slepih, u Zagrebu je otvorena prva jugoslovenska čitaonica za slepe i osobe oštećenog vida, opskrbljena knjigama i časopisima na Brajlovom pismu. Osigurana je i razmena literature sa drugim republikama... Svečano je otvorena i obnovljena zgrada zagrebačkog kazališta Jazavac u Medulićevoj. Prva premijera: Kovačevićev "Ričard Treći" u režiji Dejana Mijača. Glavnu ulogu igra Boris Dvornik... Novosadska televizija snimila je ceo koncert Tereze Kesovije u dvorani Olimpija u Parizu... Ena Begović očekuje poziv reditelja Predraga Antonijevića za početak snimanja "Balkan-ekspresa": "Snimanje će trajati dva meseca, a nakon toga, pripremat ću se za Dubrovačke ljetne igre, gdje ću igrati u 'Skupu' Marina Držića, u režiji Koste Spaića"... Na televiziji, uskoro se završava emitovanje TV serije "Bolji život", čiji će termin naslediti nekada veoma gledani "Jadranski susreti". Za sada se još uvek ne zna da li će se snimati nove epizode "Boljeg života", jer je, prema rečima urednika TV Beograd Slobodana Novakovića - ekipa serije "pomalo umorna"... Šta o tome kaže popularni Majković?
Wonder Wheel

Nemilosrdni gadovi: Novi film Woodya Allena i nije baš nešto

Nimalo čudesan "Wonder Wheel"

Ako vam je netko zadnjih dana rekao da novi Woody i nije nešto, nije vas lagao. Ali isto tako, ako ste slučajno Woodyev fan, to vas ne mora nimalo zabrinjavati. Iako je veliki Woody u karijeri imao filmova od kojih je čak i najvećim fanovima (taj sam!) bilo zericu neugodno, bez brige, „Wonder Wheel“ ni približno ne spada među takve
elle

Jutarnji list: Loša godina za kinematografiju

Najbolji filmovi sušne 2017.

Godine koja je za nama filmski se svijet neće sjećati s naročitim entuzijazmom. Što se Hollywooda tiče, 2017. je bila godina sušne ljetne sezone i niza skupih “flopova”. Što se europskog filma tiče, obilježio ju je relativno mršavi Cannes, te niz podbačaja inače uvaženih režisera. Što se pak Hrvatske tiče, 2017. će ostati upamćena kao godina kad je konačno dovršen politički udar na HAVC, udar koji je utjecao na količinu i kvalitetu filmova puno brže nego što je to itko predviđao