Tekstovi sa tagom: filmovi

Kurzel je napravio izuzetan izbor glavnog glumca (Caleb Landry Jones se ionako specijalizovao za takve, pomaknute likove, a ovde ima ulogu svoje dosadašnje karijere), dok ostatak ansambla sjajno vodi. Strukturirana hladnoća s kojom Judy Davis igra lik majke stoji u kontrastu s toplinom Essie Davis (koja je igrala jednu takvu grubu majku u Kurzelovom prethodnom filmu, True History of the Kelly Gang), dok se pokušaj balansa i umora od sveta kao rezultata istog ocrtava u interpretaciji oca u sigurnim rukama Anthonyja LaPaglie. Podvučeno kamerom iz ruke, pametnom montažom, difuznim bojama i neurotičnom muzikom i dizajnom zvuka, Nitram je film koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim

Sad kad smo konačno ušli u 2022. godinu i kad se o svemu najboljemu u prošloj već sve napisalo, vrijeme je za sasvim drugačiju top listu. Kritičari diljem svijeta su naime sastavili popis najgoreg što su gledali prošle godine, od filmova do glumačkih izvedbi. Neki od tih filmova bili su jako uspješni, neke je pratio snažni marketing, o nekim se ulogama puno pričalo. Ali na kraju ovih šest filmova i tri uloge ništa nije moglo spasiti

U ovo doba prošle godine kino je bilo na sva zvona proglašavano mrtvim, a sa njim i film, izbačen iz svog prirodnog velikoekranskog doma. Ipak, kina su se vratila poput "I'll be back" Terminatora, projektori upalili, festivali živnuli, a i film još jednom protiv svih izgleda pokazao da nije mrtav i da može nastaviti (ko)egzistirati između velikog i malog ekrana (streaming). Naprotiv, film je prilično živ, makar mu se osmrtnica uporno ispisuje već dobre dvije-tri dekade

Film No Sudden Move je »neo-noir« novohollywoodskog štiha smešten u Detroit 1954. godine u kojem se klasični motivi žanra poput rivalskih bandi, korumpiranih pandura, moćnih mogula i fatalnih žena ukrštaju s motivima rasprostranjene korupcije i strukturnog rasizma i klasizma

U intimom pop-rock mjuziklu kroz ranjive, ali iskrene pjesme svatko se može poistovjetiti s temama poput krize 20-ih godina, prvi doticaji sa smrću, spoznaja da vrijeme nepovratno leti, da je 30. na vratima i da je zapeo u poslu koji ne voli

Silent Night nudi nešto u čemu se može uživati. Recimo, u tome kako se glumci snalaze s ovalš napisanim likovima i oplemenjuju ih svojim improvizacijama, ili u elegantnoj fotografiji Sama Rantona, ili u kalibriranom izboru božićnih hitova u kontrastu s originalnom muzikom nešto mračnijeg registra na »soundtracku«, što se može čitati kao fina ironija. U krajnjoj liniji, i u temama za razmišljanje koje se u filmu otvaraju, bez pretenzije da se zatvore i da se o njima donese vrednosni sud

Film "Paralelne majke" nema koheziju, zaokruženost i profinjenu suptilnost "Tuge i slave", a neki elementi radnje suvišni su i narušavaju njezin tijek. Ipak, aduti Almodóvarova novog filma su fotografija pod vodstvom direktora fotografije José Luisa Alcainea, gluma i glazba, koje gledatelja uvlače u radnju te brišu granice između filma i stvarnosti pa se lako uživjeti, poistovjetiti s unutarnjim previranjima likova te, tako uronjen u Janisin i Anin svijet, na trenutak zaboraviti da je riječ o fikciji

C’mon C’mon je film vredan gledanja, možda čak i nekoliko njih. U doba serijalizovanog sadržaja i franšiznog prodavanja fantazije, baviti se aspektima običnog života je više nego hrabra odluka

Iako ne uspijeva uvijek pobjeći od "teatralnosti", Spielberg nema lokacijskih limita budući da je u studiju sagrađena veća replika gradskih blokova New Yorka, pa samim time njegov "West Side Story" pronalazi nove note filmičnosti

Novi film o Spider-Manu, Hollandov šesti, a Wattsov treći, dolazi u trenutku kada uspjeh nekog filma ovisi o epidemiološkim mjerama kojima se nastoji suzbiti pandemija koronavirusa SARS-CoV-2 te kada se četvrta faza Marvelovog filmskog svemira ozbiljno zahuktava. Budući da je na kraju filma "Daleko od kuće" maltene cijeli svijet doznao da je on Spider-Man, Peter Parker od dr. Stephena Strangea (Benedict Cumberbatch) zatraži da izbriše pamćenje svima koji znaju njegov tajni identitet

Punokrvan i nijansiran kaubojac, istovremeno brutalan i taktilan, donosi portret lica i skrivenog naličja muškosti, izvedena pred krupni plan. Muškost predstavlja protagonist antagonističkih poriva, rančer Phil Burbank (nikad bolji Benedict Cumberbatch), sušta suprotnost njegovu bratu Georgeu (uvijek pouzdani Jesse Plemons) s kojim vodi ranč u Montani 1925. godine

Najnoviji Tanovićev projekt vjerojatno je njegov "najlokalniji" dosad: "Deset u pola" je ponajprije sarajevski film, ali napisan, režiran i glumljen tako da je regionalno prepoznatljiv. Rasprodane pretpremijere u Bosni, Hrvatskoj i Srbiji , odnosno reakcije gledatelja, sugeriraju regionalni kinohit, što bi "Deset u pola" mogao postati. Jer, ovo je i Tanovićev najpopulističkiji uradak dosad, film za publiku ili "raju" koji ne razmišlja o Cannesu

Vasyanovych ima pravo da zauzme stranu u konfliktu, posebno notornom činjenicom da je na njegovu stranu izvršena agresija, ali svaki rat ima svoj specifičan kontekst, pa dovođenje u vezu s prošlim i dobro znanim ratovima ipak deluje kao manipulacija i šou za međunarodnu publiku. Ali kao film o pretrpljenoj traumi, Reflection je i pored toga izvrstan

Scorsese i Coppola nisu zalazili na sklizak teren sapunice, a Scott radi upravo to, vjenčavajući "Casino" s "Dinastijom", što rezultira neujednačenim filmom na razmeđi prestižne drame visoke hollywoodske klase i ekscesne melodramske sapunice. Tako, "House Of Gucci" zna biti dramski profinjen kao dizajnerski primjerak modne kuće iz najskupljeg butika, ali i krajnja suprotnost tome, nalik lažnjaku, pardon replici kupljenoj na nekom pazarskom štandu

Temelj ove strategije je uvjerenje da se za stvaranje velike umjetnosti mora trpjeti. Metodska gluma također je postala umotana u marku politike identiteta koja pokušava učiniti da umjetnička forma više nalikuje tradicionalnim oblicima muškog rada, a time i ograničava vrste glumaca koji primaju pohvale