Tekstovi sa tagom: filmovi

Wife of a Spy ne otkriva neku veliku i skrivenu istoriju, dobro su poznati i japanski zločini 30-ih i 40-ih godina prošlog veka, kao i pokajanje do kojeg je posle rata došlo. Poznat je i sukob između tradicije i moderniteta i različite etike koju oni podrazumevaju u tranzicionom društvo kakvo je bilo ondašnje japansko. Kurosawa akcenat stavlja negde drugde, na likove, na ljude, na odnose među njima. Rezultat je vrlo dobar film, do sada među najboljima u Festovom Gala programu

Friedkin u "Istjerivaču đavola" pravi svojevrsnu inverziju Blockove rečenice, radi "idola" od našeg straha i naziva ga Vragom koji će opsjesti Regan i načiniti da (provokativno!) lebdi u zraku iznad kreveta raširenih ruku u pozi Krista.  Duel s Vragom u filmu pun je religiozne ikonografije, ali Bog kao da je stao po strani i vječnu bitku dobra protiv zla prepustio čovjeku koji sumnja u sebe i njega, pri čemu opsjednuće i borba protiv nadnaravnog/Nečastivog djeluju kao eksternalizacija internih dvojbi i unutrašnjih strahova

The Dig je od početka do kraja i u svakom aspektu dobar film koji bi u neka druga vremena mogao komotno otvoriti bilo koji festival, čak i veći od Festa. Međutim, u ova vremena takvi filmovi završavaju na internetskim platformama i pre nego što se pojave u bioskopu. Festova publika može da ga vidi u punom sjaju, a za ostale je tu mali ekran

Međunarodni filmski festival – FEST, održava se 49. put od 7. do 16. maja 2021. u organizaciji Centra beogradskih festivala (CEBEF) u salama Sava centra, Kombank dvorane, Doma omladine Beograda i Cineplexx Galerija Belgrade, i predstaviće više od 70 premijernih filmova najnovije svetske, evropske i domaće kinematografije u sedam selekcija

Night of the Kings možda nije savršeno zaokružen film, po standardima onoga na šta je publika navikla, i možda otvara više nego što može da obradi i obuhvati u ugodnih 93 minuta trajanja, ali zbog toga nije ništa manje impozantan. A tek će na bioskopskom platnu zasijati u punom svetlu. U našu regiju dolazi na Fest

Ljubavno pismo redatelja Stephena Kijaka jednom od bendova koje je volio u mladosti iskreno je i dolazi iz srca, ali to, plus sjajan soundtrack (ako ste fan Smithsa, naravno) jedino je svjetlo u ovom filmu koje se nikada ne gasi

"Gilda" je unikatni spoj seksualiziranog mračnog "noira" i (melo)drame s daškom mjuzikla, svojevrsni "Poštar uvijek zvoni dvaput" u "Casablanci" koji je gledao unatrag i ka "Dvostrukoj obmani" ili "Imati i nemati", ali i još više naprijed prema neodređenijim filmovima u kojima nije sve razotkriveno i nacrtano gledateljima, s likovima koji "nemaju prošlost, samo budućnost", poput Johnnyja, Gilde i Balina, te dijalozima za čitanje između redaka

Kvalitet filma „Dara iz Jasenovca“ trpi zbog poruke koja se nevješto i napadno nastojala iskomunicirati, ono što je Žbanić u filmu „Quo vadis, Aida?“ spretno izbjegla, jer, kao što je neko izvrsno primijetio, Žbanić je film bio cilj, a ne sredstvo, a pogotovo ne sredstvo neukusne i krajnje banalizirane propagande

U Gala programu 49. Međunarodnog filmskog festivala – FEST, koji se održava od 7. do 16. maja u organizaciji Centra beogradskih festivala – CEBEF, u Sava centru, Kombank dvorani, i bioskopu Cineplexx Galerija Belgrade, naći će se 19 filmova iz osam zemalja. U ovoj selekciji nalazi se pet ostvarenja nagrađenih Oskarom na nedavno održanoj ceremoniji američke Akademije filmskih umetnosti i nauka, kao i filmovi velikih glumačkih zvezda, među kojima su Kejt Vinslet, Džoni Dep, Žilijet Binoš, Sigurni Viver, Entoni Hopkins, Olivia Kolman, Vigo Mortensen, Havijer Bardem, Selma Hajek, Rejf Fajns, Kolin Firt, Frensis MekDormand i mnogi drugi

Wrath of Man nije film bez nedosataka, pre svega u domenu scenarija koji je pun rupa kada se radi o pozadini likova, pre svega protagoniste. Poneki dijalozi deluju izveštačeno i drveno, gotovo nakalemljeno u kontekstu, a i neka od rešenja su generička. Pa opet, za skoro dva sata čiste akcione zabave, bez preke potrebe za udubljivanjem, Wrath of Man je sasvim pristojan izbor

Na predstojećem 49. Međunarodnom filmskom festivalu – FEST, koji će se u organizaciji Centra Beogradskih festivala – CEBEF održati od 7. do 16. maja 2021. na nekoliko lokacija u Beogradu, premijerno će biti prikazano više od 70 filmova najnovije svetske kinematografije u sedam programskih celina

Willy’s Wonderland ima svoje prednosti i nedostatke, često u istim stavkama. Naravno, ovakvi filmovi su beskrajno predvidljivi, ali to znači i da se mogu gledati opušteno i »s pola mozga«. Treba se samo prepustiti trešu i shvatiti sve kao zezanje. A fanovima treš-opusa Nicolasa Cagea će ovo dobro leći

Summer of 85 je u velikoj meri Ozonova posveta samom sebi i on je u tome prilično besraman, toliko da čak eksplicitno »slika« poster za jedan od svojih filmova sa sve pohvalama ispisanim na njemu gde ga porede s Almodóvarom, Rohmerom i Hitchcockom

Putovanje kroz vrijeme već je stotinjak godina vrlo popularna tema u literaturi, filmovima i serijama, a sve je nekako započelo SF klasikom H. G. Wellsa Vremenski stroj iz 1895. godine. Slavnoga britanskoga pisca prvenstveno je zanimalo što donosi (daleka) budućnost, ali mnogi autori poslije su nalazili inspiraciju u ideji putovanja u prošlost, razrađujući pritom prateće paradokse. Sedma je umjetnost pak izrodila popriličan broj žanrovskih klasika i hitova o putovanju kroz vrijeme, koji ponekad toj ideji pristupaju i na komičan način, premda ne nedostaje i onih filmova koji cijelu stvar promatraju kroz prizmu (post)apokalipse i distopije. Donosimo nekoliko primjera iz popularne kulture za koje smatramo da su se motivom putovanja kroz vrijeme pozabavili na najzanimljiviji način…

Sasvim je moguće da je Maíllo u glavi imao novije, »evropske« filmove Briana de Palme kao uzor, ali on ipak nije autor tog kalibra i te vizualizacije, sposoban da nam tako uverljivo menja perspektive. A Perfect Enemy zato ostaje film-žvaka, nešto što se uglavnom gleda na malom ekranu, ali je igrom slučaja zalutalo na veliki