Tekstovi sa tagom: filozofija

Zamk 01 S

Izgubio sam sve iluzije

Pokojnik u zamku radosti

Moj jad je moj zamak, koji se kao orlovsko gnezdo nalazi među oblacima na vrhu planine; niko ga ne može osvojiti. Sa njega slećem u stvarnost i grabim svoj plen. Ali se ne zadržavam dole, odnosim svoj plen kući. A taj plen je slika koju prenosim na tapete svoga zamka. Tu živim kao pokojnik.
Munnas4

Očajanje nije pogubno za čoveka

Da nije melanholije slavuje bismo danas pekli na roštilju

Opreznost je zahtevala da sve važno držim u sebi, da se ne rasipam mislima i teretom sve-mira. Uzdržanost je uvećavala groznicu vlastitog Ja, naime — očajanje pred svetom. To je povlačilo posebnost koja se u našim ‘’civilizovanim’’ društvima ne prašta tako lako. Kako da ne budem stepski vuk i olinjali pustinjak, pita se Hese, ,,usred sveta čiji ciljevi nisu moji, čije mi radosti ništa ne znače. A ono što se u meni događa, što je za mene slast, doživljaj, ekstaza i uzvišenost, to svet voli i traži možda jedino u pesničkim delima, a u životu smatra ludošću!”
Fotoe 01 S

Uputstva za bolji život

Ko se boji ljutnje još

Ljutnja je najdublji oblik saosećanja, razumevanja drugog, razumevanja sveta, sebe, života i tela, porodice i svih ideala, ranjivosti, i svih onih koji su na korak od toga da budu povređeni. Oslobođena fizičkog oklopa i nasilnih radnji, ljutnja je najčistiji oblik staranja o drugom, a unutrašnji plamen ljutnje uvek osvetljava mesta i grupe kojima pripadamo, koje želimo da zaštitimo, te da se konačno za njih i žrtvujemo. Ono što nazivamo ljutnjom obično je ostatak, te ono što je preostalo od suštine, a kada smo savladani osećajem slabosti koji prati sve ono što je važno, kada naš um više nije u stanju da savlada uzbuđenje, i kada se pređu granice onoga što smo u stanju da razumemo. Tako je ono što smatramo ljutnjom u stvari samo fizička nemogućnost da se nosimo sa brigama i stvarima koje su važne u svakodnevnom životu, te nespremnost da budemo dovoljno veliki i darežljivi kako bismo u telu i umu zadržali ono što volimo.
Dth 01 S

Kako su umirali veliki umovi

Poslednje reči su za budale

Neki od najvećih umova čovečanstva bili su prilično poetični nekoliko trenutaka pred smrt, pa je Karl Marx, na primer, rekao da su „poslednje reči za budale koje već nisu dovoljno rekle.“ Neki drugi imali su, pak, drugačiji odnos prema umiranju, te je i poslednje što su izgovarali bilo u skladu sa tim.
Snowa 01 S

Sanjao sam

Pustinja je za mene

Svijet bez vlastitoga Ja, to bi mogao biti i svijet bez ljudskoga roda. Svijet prije negoli su na njega stupili ljudi. Ili nakon što su s njega opet nestali. U mojoj fantaziji pustinja je slutnja jednog planeta koji više nije nastanjen ljudima. Pritom je, dakako, riječ i o tome da se izbjegne obveza da uvijek budemo ovdje i prisutni, da uvijek moramo biti identificirani. Oslobođenje od drugih, koji su ponekad samo teret u životu. U pustinji sam ovdje, ali nema nikoga tko me gleda, nema zrcala. Stoga nemam ni slike o sebi i na kraju sam oslobođen sama sebe.
Astruj 01 S

Imaj hrabrosti da se služiš sopstvenim razumom

Šta je prosvećenost?

Ako se sada postavi pitanje: da li mi danas živimo u prosvećenom dobu, onda odgovor glasi: ne, ali sigurno u dobu prosvećenosti. Da ljudi, kako sada stvari stoje uzete u celini, budu u stanju, ili da u njega ikad mogu da dođu, da se u religioznim stvarima bez vođstva drugog sigurno i dobro služe svojim sopstvenim razumom, od toga smo još vrlo daleko. Ali da se njima sada ipak otvara polje da sebe u tome učine slobodnima, i da smetnje sveopštoj prosvećenosti odn. izlasku iz njihove samoskrivljene nezrelosti postepeno postaju manje, o tome ipak imamo jasne nagoveštaje.
Gombrovič

Naša svest nam postavlja pitanja i mi moramo pokušati da ih rešimo

Vodič kroz filozofiju u šest sati i petnaest minuta

Gombrovičev "Cours de philosophie en six heures un quart" počinje kao predavanje supruzi Riti, i njihovom dobrom prijatelju Dominik de Ruu. De Ru je priredio Gombrovičevu autobiografiju Neka vrsta testamenta (A Kind of Testament), i njih dvojica bili su toliko bliski da je Gombrovič jednom prilikom od njega zatražio da mu nabavi pušku ili otrov kako bi li se ubio. De Ru, želeći da nekako odvrati Gombroviča od problema koji su ga mučili sa srcem i koji su pretili da ga eventualno ubiju, zamolio je za lekciju iz filozofije. Po kazivanju Rite Gombrovič, „Dominik je veoma dobro razumeo da jedino filozofija, u ovom trenutku fizičkog propadanja, ima moć da pokrene njegov duh“
Aabra 06 S

Najstariji program sistema njemačkog idealizma

Istina i dobro su samo u ljepoti pobratimljeni

Ja sam uvjeren da je najviši akt uma, onaj u kojem on obuhvaća sve ideje, estetski akt i da su istina i dobro samo u ljepoti pobratimljeni. Filozof mora imati isto onoliko estetske snage koliko pjesnik. Ljudi bez estetskog smisla su naši knjiški filozofi.
Siorann1

Dekor spoznavanja: Naše istine nisu vrednije od istina naših predaka

O Raju ili o Kupleraju

Od vaseIjenskih sabora do današnjih političkih sukobljavanja, pravoverja i jeresi osvajaju ljudsku pažnju neodoljivom besmislenošću. Uvek će, pod različitim izgovorima, biti onih koji su za i onih koji su protiv, svejedno da li je reč o Raju ili o Kupleraju. Hiljade je ljudi stradalo zbog tana¬nih pitanja u vezi sa Devicom ili sa Sinom; hiljade drugih mučilo se zbog manje proizvoljnih, ali isto toliko neverovatnih dogmi. Iz svih se istina rađaju sekte koje na kraju završavaju slično Por-Roajalu, sekte koje su proganjane i istrebljivane; zatim, u trenutku kad nam njihovo propadanje postane drago, kad se okruže svetiteljskim vencem pretrpljene nepravde, te se razvaline pretvaraju u mesta hodočašća
Aarat 01 S

Negativno osobe: Masovna proizvodnja neprijatelja

Kad mržnja postane vrlina, a ludilo - pamet

U određenim povijesnim periodima samo društvo (vladajuća struktura) proizvodi negativnost, jer nema rješenja ni za jedan krupni problem i zato traži rješenje u agresiji prema susjedu ili ugnjetavanju „unutrašnjih neprijatelja“. Vlast raspiruje takva osjećanja kada nakupljeno nezadovoljstvo (uz koje ide i osjećaj povijesne i društvene nepravde, a i osobne uvrijeđenosti) treba usmjeriti u pravcu „neprijatelja“, koji je kriv za sve nastale nedaće. Zato neprijatelja treba najprije pronaći i označiti, a onda mrziti i uništiti, pa će sve biti bolje. A tada se mnogi nezadovoljni, opaki i monstruozni stvorovi brzo organiziraju u armiju istomišljenika i ljutih ratnika, u horde koje nasiljem dokazuju svoje pravo
Sexu 03 S

Podsećanje na poreklo

Filozofija danas ćuti o ljubavi

Nikako se ne podrazumeva, ma koliko nam to danas delovalo paradoksalno, da je filozofija pre svega povezana s naukom, kao da se saznajni projekt, ne pribegavajući nekom drugom promišljanju ili nekoj drugoj pretpostavki, sam po sebi nameće. Naprotiv, moguće je da bi za postizanje istine u svim slučajevima bilo potrebno najpre ih želeti, dakle voleti. I iskustvo savremene ideologije, to saznanje koje sve žrtvuje moći, činjenično nam je pokazalo da čovek vrlinu ne voli spontano i da je često žrtvuje laži, ukoliko mu ona obezbeđuje moć
Luvi 01 S

Sjećanje na filozofiju (3)

Na pola puta između umjetnosti i nauke

Suočeni smo sa novom stvarnošću. Naravno, i kada bi sva filozofska pitanja bila riješena, u svijetu se ne bi mnogo promijenilo. Ništa zato. Filozofija i nije nekakav organon za mijenjanje stvarnosti, već je oduvijek bila i jest “u mediju pojma”: njena realnost je unutar realnosti mišljenja. Ako su neki zbog toga s njom raščistili, samo su dokazali da je nikada nisu ni shvaćali. Filozofija nije nikakav intelektualni mimesis svijeta. Ona je posebna građevina. Danas je često na pola puta između umjetnosti i nauke: po stvaralačkom principu umjetnost, po dokaznom postupku i želji za izvjesnošću znanost. Filozofija se pretvorila u filozofsku bajku, u kojoj je junak ideja sama
Refugee 02 S

Sjećanje na filozofiju (2)

Bijeg od egzistencijalnog, fizičkog i duhovnog tlačenja

Sigurno je da nema smisla generalizirati situaciju koja je snašla mislioca u ratu, izgnanstvu ili izbjeglištvu. Svako je imao svoje iskustvo. Na svakoga je njegova muka ostavila onaj trag koji je katkada utisnut u njegovo djelo. Možda ih sve ipak u biti udružuje jedan zajednički razlog izbjeglištva: bijeg od egzistencijalnog, fizičkog ili duhovnog tlačenja. Platon je jedva izvukao živu glavu sa Sirakuze, Spinoza bio proklet od dogmatskog svećenstva, Rousseau i Voltaire utekli pred navalom malograđanskog mentaliteta, mnogobrojni ruski mislioci bježali pred nadolazećom plimom prevratničkog kolektivizma, njemački pred pošašću nacizma… Svaki od njih je iskusio što jest ugroženost ljudskog bića. I svaki za sebe, ako ne radikalno, ono bar u značajnim detaljima modificirao svoje misaono stajalište u suočavanju sa novom životnom situacijom
Ookri 18 B

Sjećanje na filozofiju (1)

Umijeće putovanja i misaono lutanje

Duhovno putovanje je saznanje. Putujući spoznajem sebe i od sebe različito. Putovanje je stjecanje novog iskustva, učenje i formiranje ličnosti – obrazovanje. (Bilješka: ne vidim pejzaž jer čitam u autobusu. Ili je najljepši pejzaž u onome što čitam?). Putovanje je kretanje ka horizontu. Daljina je ovdje ono mjesto na kome nismo, ali mjesto ka kome je upućen naš pogled. Znamo da u daljini nešto jest, iako ga ne možemo ni opisati ni imenovati. U usmjerenosti ka daljini urezana je naša čežnja. Ono što je udaljeno – kao i neostvarena ljubav – katkada je veoma blizu
Siorann2

Emil Sioran: O nezgodi biti rođen

Depresivce treba dobro izdevetati

Što se Tereza Avilska u svojim Zasnivanjima toliko dugo zadržava na melanholiji, to je zato što je smatra neizlečivom. Lekari, kaže ona, ništa joj ne mogu, a predstojnica nekog manastira, u prisustvu te vrste bolesnika, ima samo jedan izlaz: udahnuti im strah od autoriteta, pretiti im, zastrašivati ih. Metod koji uzdiže svetica još uvek je ostao najbolji: sučeljeni sa nekim "depresivcem”, dobro osećamo da bi jedino bio efikasan udarac nogom u tur, šamarčina, dobro ga izdevetati