Tekstovi sa tagom: game of thrones

Pošteno smo zagazili u lude dvadesete, a razdoblje promišljanja o minulom desetljeću i svemu dobrom i lošem što se u njemu dogodilo već je iza nas. Neki od nas kategorički odbijaju razmišljati o svom tužnom životu pa kontempliraju o nekim drugim, da ne kažem važnijim stvarima kao što su televizijske serije koje su obilježile desete godine 21. stoljeća. Pustimo sad zaruke, ženidbe, udaje, krstitke i rođenja djece – ako u zadnjih deset godina niste pogledali bar deset od dvadeset dolje navedenih serija, niste ništa napravili od života

Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo uoči svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama

Ali na ivici je farse i paradoksa što Peščanik ne vidi da postoji jedan čovek koji tvrdi da Srbiji preti opasnost. Opasnost fašizma. Opasnost Boška Noćnog kralja. Je li moguće da Peščanik, umesto da odbaci pojednostavljeni crno-beli narativ, u kojem su jedni apsolutno dobri a drugi apsolutno zli, u stvari prihvata taj narativ i na kraju balade neko drugi nametne definiciju "loših ljudi među nama"?

Očekivanje da emancipacija sa sobom nosi i potpuno odricanje od emocija zapravo je inherentno patrijarhalno. Emancipirana žena nije ona koja je muškoga uma u ženskome tijelu. Ona koja je uvijek racionalna, koja je sve svoje emocije ostavila iza sebe, neupitni narodni heroj bez trunka ega. Ima li ičega patrijarhalnijega od ideje emancipirane žene kao nepogrešive? Kao savršeno racionalne? Kao jednostavno savršene? Može li žena biti emancipirana i dalje griješiti a da je se ne proglasi ludom? I imaju li lude žene također pravo na emancipaciju?

Odgovorno ponašanje javnih ličnosti retko je koliko i sve drugo čega na svetu ima samo u rezervama, pa bi dobre primere trebalo podvući i stalno na njih podsećati. Jedan od njih je sigurno i Sophie Turner, ili Sansa Stark – u zavisnosti od toga u kojem univerzumu trenutno boravite.

Serija Westworld može biti emotivno bogata kada ostavi enigmatska kompliciranja po strani i prestane tretirati svoje likove kao puke pijune na igraćoj ploči.

„A kako da budem mudriji? Tako da slušam tebe?!“, gotovo posprdno će kralj Snow, dok mi oči uslijed neugodno žestokog kolutanja tupo udaraju o potiljak. Čemu ova farsa? Dajte razgovarajte kao ljudi, a ne kao scenarističke marionete