Tekstovi sa tagom: gej

"Otkriće“ homoseksualnih društvenih svetova je istovremeno značio da su osobe istopolne seksualne orijentacije počele da se shvataju ne kao „sebi okrenute i seksom opsednute karikature“ već kao društvena bića koja, kao i svi/e ostali/e imaju svakodnevne aktivnosti, socijalne odnose, navike, osećanja, vrednosne sisteme.

Ljudi su bogovi samo dok ih ne upoznamo. Strancima je lako – prolaze kroz naše živote, šepure se na ekranima različitih uređaja, daleki i tajnoviti, gospodare snovima slatki kao fantazije. Da stvar bude gora, među njih se ponekad umeša i neka poznata ličnost, na primer Grace Jones.

Može se desiti da Predlog zakona i ne stigne do Skupštine, odnosno da se zastane sa procedurom. Valja, međutim, pretpostaviti da je Vučić, ako je to zaista želeo, imao na raspolaganju niz načina da zaustavi ili uspori rad na ovom Zakonu mnogo pre nego što se došlo u završnu fazu. Biće, dakle, da će izabrati neki drugi put...

Hrvatska pošta krajem je lipnja u javnost pustila pet tisuća primjeraka queer dopisnice kako bi obilježila jubilarnih dvadeset godina Queer Zagreba. Moguće ih je nabaviti u poštanskim uredima diljem Hrvatske ili kupiti online po cijeni od 3,30 kn.

Kad je Dušan otišao, prešao sam u malu sobu. Taman je tolika da mačka može da se okrene oko sebe, ali mi je tu bolje. Veliki prozor gleda na dvorište. Ne otvaram ga ni kad je zagušljivo – iz podruma izbija sladunjavi smrad tela u raspadanju. "Kao da ceo Dorćol dolazi ovde da crkne", kaže komšija.

Bez obzira na to što je Parada ponosa u Oslu zvanično otkazana, na ulicama se 25. juna dogodila protestna šetnja. Generalni sekretar/ka organizacije Salam, Begard Reza bio/la* je jedan/a od onih koji su se našli na čelu kolone.

Pesnik je i tu neustrašiv, autovani gej muškarac na početku XX veka. Njegove su ljubavi gole, neukroćene, dakle patološke. Najzanimljivija je romansa s glumcem Ivorom Novellom, koji liči na sve one okrutne duše koje veruju da je grubost najbolja odbrana od neprijateljskog sveta. Njihov odnos nam otkriva kako radi ljudska priroda, te kako misle oni koje je društvo ubedilo da ljubav nije za njih. Novello je odličan primer, muškarac koji ljubavnike menja čim strast popusti, kao da ne zna da lepota ne traje večno.

Kažem: Ponosna sam na svoj identitet lezbejke. I već čujem kako mnogi/e komentatori/ice na društvenim mrežama, moji/e sugrađani/ke, komšije/ice i porodica pitaju – A čime se to ponosiš?

Nepodnošljivo je znati da živimo u gradu u kojem će zaista o bilo čemu sutra sud donositi harisi zahiragići. Odnosno donose već danas.

Bila je sjajna ta 1990. Godinu dana ranije konačno je srušen Berlinski zid, taj najočigledniji simbol blokovske podeljenosti, i svet je krenuo u nešto što je Fukujama nazvao „krajem istorije“. Bili smo na pragu dekade u kojoj će bukvalno čitav svet (osim SFRJ čiji su građani i građanke na izborima iskazali volju za suprotnim stremljenjima) zahvatiti „wind of change“, pozitivne promene ili, makar, nada u njih. Čak su i oni jadni kmetovi u Rusiji (tada još uvek Sovjetskom Savezu) i robovi u Kini osetili početak promena i nadu u popuštanje stega.

Drugu godinu zaredom i ponovno ciljano tempirano u razdoblje oko zagrebačke Povorke ponosa, "Desničari u pubu" odlučili su se okupiti u Velikom Tolku na Opatovini kako bi razglabali o životima ljudi koji ih se nimalo ne tiču. No, stvari se nisu odvile onako kako su očekivali.

Osobe različitih seksualnih orijentacija upoznaju svoje partnere na različite načine. A to nažalost ne zavisi samo od njihovih mogućnosti, već i od same orijentacije. Činjenica je da živimo na konzervativnom Balkanu, gdje se seksualni i svi drugi identiteti ne tretiraju jednako sa onima koja su dominantna na tom području. To je ujedno i glavni razlog zašto gej muškarci i dalje izbegavaju direktne i lične kontakte.

U doba kada je LGBTIQ+ pokret skoro u potpunosti prožet neoliberalnom ideologijom, sem manjih organizacija koje su društveno nevidljive, potpuno su pale u zaborav značajne ličnosti koje su bile pioniri na polju borbe za prava i imale drugačije poglede na seksualno ugnjetavanje i oslobođenje.

Trenutna izuzetna popularnost autobiografske i konfesionalne proze u sferama književnog izdavaštva, kritike i recepcije rezultat je ispreplitanja različitih društveno-ekonomskih faktora koji su u posljednjih tridesetak godina doveli do toga da se 2000-e godine pompozno proglašavaju „dobom memoara“. Kao što Leigh Gilmore navodi u uvodu svoje studije The Limits of Autobiography, utjecaji se mogu pronaći prvenstveno u političkim pokretima zadnjih nekoliko desetljeća, zahvaljujući kojima se proširilo polje (samo)reprezentacije te je pripadnicima rodnih, rasnih i seksualnih manjina omogućeno da ispričaju vlastitu priču te na taj način gurnu autobiografiju u nove smjerove. U međuvremenu je upravo ta ideja pričanja „vlastite priče“ i prikazivanja „stvarnog života“ toliko prodrla u medije da je „konfesionalne prakse“ učinila općim mjestom suvremene popularne i masovne kulture, dok je istovremeno dovela i do pojave novih književnih kategorija, kao što je to creative nonfiction, koje predstavljaju izazov žanrovskom definiranju te zahtijevaju nove načine čitanja i analiziranja. U praksi su one ipak puno više tržišne nego teorijske odrednice, a nakon društveno-političkih pokreta, popularne kulture i književne kritike, upravo je literarno tržište četvrta sila koja je autobiografiju i memoare dovela do pozicije na kojoj se danas nalaze.

"Gde god odbijemo da rastemo – mentalno, emotivno ili duhovno – naše će životno iskustvo biti upravo toliko plitko..." (Susan Thesenga )