Tekstovi sa tagom: goran pavelić pipo

Vrijeme neumornom rukom polako zamućuje, iskrivljava i abrazira površinu leće u objektivu sjećanja. No, nakon Perine molbe za par fotki iz sedamdesetih, pala mi je na um pomisao da neke fotke popratim malo dužim tekstovima no što je uobičajeno, neka se ne zaborave neki ljudi i njihova imena/nadimci; neka se ne zaborave neki događaji, neka mjesta i neki osjećaji koji su sveukupno pridonijeli vremenu smijeha i uvjerenosti da možemo sve… Plemeniti g. Luković odmah je skočio sa stolice i viknuo: „To je to!“

Vrijeme neumornom rukom polako zamućuje, iskrivljava i abrazira površinu leće u objektivu sjećanja. No, nakon Perine molbe za par fotki iz sedamdesetih, pala mi je na um pomisao da neke fotke popratim malo dužim tekstovima no što je uobičajeno, neka se ne zaborave neki ljudi i njihova imena/nadimci; neka se ne zaborave neki događaji, neka mjesta i neki osjećaji koji su sveukupno pridonijeli vremenu smijeha i uvjerenosti da možemo sve. Plemeniti g. Luković odmah je skočio sa stolice i viknuo: „To je to!“

Vrijeme neumornom rukom polako zamućuje, iskrivljava i abrazira površinu leće u objektivu sjećanja. No, nakon Perine molbe za par fotki iz sedamdesetih, pala mi je na um pomisao da neke fotke popratim malo dužim tekstovima no što je uobičajeno, neka se ne zaborave neki ljudi i njihova imena/nadimci; neka se ne zaborave neki događaji, neka mjesta i neki osjećaji koji su sveukupno pridonijeli vremenu smijeha i uvjerenosti da možemo sve… Plemeniti g. Luković odmah je skočio sa stolice i viknuo: „To je to!“

Vrijeme neumornom rukom polako zamućuje, iskrivljava i abrazira površinu leće u objektivu sjećanja. No, nakon Perine molbe za par fotki iz sedamdesetih, pala mi je na um pomisao da neke fotke popratim malo dužim tekstovima no što je uobičajeno, neka se ne zaborave neki ljudi i njihova imena/nadimci; neka se ne zaborave neki događaji, neka mjesta i neki osjećaji koji su sveukupno pridonijeli vremenu smijeha i uvjerenosti da možemo sve… Plemeniti g. Luković odmah je skočio sa stolice i viknuo: „To je to!“

Vrijeme neumornom rukom polako zamućuje, iskrivljava i abrazira površinu leće u objektivu sjećanja. No, nakon Perine molbe za par fotki iz sedamdesetih, pala mi je na um pomisao da neke fotke popratim malo dužim tekstovima no što je uobičajeno, neka se ne zaborave neki ljudi i njihova imena/nadimci; neka se ne zaborave neki događaji, neka mjesta i neki osjećaji koji su sveukupno pridonijeli vremenu smijeha i uvjerenosti da možemo sve… Plemeniti g. Luković odmah je skočio sa stolice i viknuo: „To je to!“

Oduvijek sam željela da Zagreb bude kao Amsterdam. To je bila moja vječna furka i sve sam mjerila mjerilom Amsterdama. Bila su mi slična ta dva grada, oba nekako domaća, moja. Slične sive, zapuštene ulice, prljavi pločnici, i stalno neki radovi na cestama po gradu, uvijek se preskakalo neke skele. Kao doma. Mi iz Zagreba smo rado odlazili u Amsterdam, kad god se moglo, ne prečesto (zbog love ne zbog ideologije!) i to najčešće za Prvi maj. To je bilo najzgodnije vrijeme Toplo ali nije još za more, blizu je, imali smo svi tamo po nekog gdje bi mogli prespavati…

Nakon fascinacije osamdesetim godinama, naš dragi Goran Pavelić Pipo prihvatio se nove teme – fotografirao je godinama šarmantne i drage Zagrepčanke, a evo što o tome kaže: “Ovo je izbor fotografija snimljenih u razdoblju od 2000. do 2012. Jedini motiv: žene koja napučuju zagrebačke ulice, tramvaje, knjižare, trgove, knjižnice... Ovo su obične, svakodnevne fotografije, bez ikakvih glamuriziranja; neke od ovih djevojaka poznam, većinu ne, a neke sam u međuvremenu upoznao. Dio fotografija snimljen je na negativu, a dio digitalno. No, bez obzira na tehniku, ljepota je u oku promatrača!”

Nakon fascinacije osamdesetim godinama, naš dragi Goran Pavelić Pipo prihvatio se nove teme – fotografirao je godinama šarmantne i drage Zagrepčanke, a evo što o tome kaže: “Ovo je izbor fotografija snimljenih u razdoblju od 2000. do 2012. Jedini motiv: žene koja napučuju zagrebačke ulice, tramvaje, knjižare, trgove, knjižnice... Ovo su obične, svakodnevne fotografije, bez ikakvih glamuriziranja; neke od ovih djevojaka poznam, većinu ne, a neke sam u međuvremenu upoznao. Dio fotografija snimljen je na negativu, a dio digitalno. No, bez obzira na tehniku, ljepota je u oku promatrača!”

Nakon fascinacije osamdesetim godinama, naš dragi Goran Pavelić Pipo prihvatio se nove teme – fotografirao je godinama šarmantne i drage Zagrepčanke, a evo što o tome kaže: “Ovo je izbor fotografija snimljenih u razdoblju od 2000. do 2012. Jedini motiv: žene koja napučuju zagrebačke ulice, tramvaje, knjižare, trgove, knjižnice... Ovo su obične, svakodnevne fotografije, bez ikakvih glamuriziranja; neke od ovih djevojaka poznam, većinu ne, a neke sam u međuvremenu upoznao. Dio fotografija snimljen je na negativu, a dio digitalno. No, bez obzira na tehniku, ljepota je u oku promatrača!”

Nakon fascinacije osamdesetim godinama, naš dragi Goran Pavelić Pipo prihvatio se nove teme – fotografirao je godinama šarmantne i drage Zagrepčanke, a evo što o tome kaže: “Ovo je izbor fotografija snimljenih u razdoblju od 2000. do 2012. Jedini motiv: žene koja napučuju zagrebačke ulice, tramvaje, knjižare, trgove, knjižnice... Ovo su obične, svakodnevne fotografije, bez ikakvih glamuriziranja; neke od ovih djevojaka poznam, većinu ne, a neke sam u međuvremenu upoznao. Dio fotografija snimljen je na negativu, a dio digitalno. No, bez obzira na tehniku, ljepota je u oku promatrača!”

Nakon fascinacije osamdesetim godinama, naš dragi Goran Pavelić Pipo prihvatio se nove teme – fotografirao je godinama šarmantne i drage Zagrepčanke, a evo što o tome kaže: “Ovo je izbor fotografija snimljenih u razdoblju od 2000. do 2012. Jedini motiv: žene koja napučuju zagrebačke ulice, tramvaje, knjižare, trgove, knjižnice... Ovo su obične, svakodnevne fotografije, bez ikakvih glamuriziranja; neke od ovih djevojaka poznam, većinu ne, a neke sam u međuvremenu upoznao. Dio fotografija snimljen je na negativu, a dio digitalno. No, bez obzira na tehniku, ljepota je u oku promatrača!”

Ležerna, ugodna atmosfera, uz puno poznatih lica iz svijeta glazbe i novinarstva, te malo pjesme uživo – obeležilo je ovu nesvakidašnju promociju

Kopanje po foto-arhivama nije uvijek uzaludno; dragoceni čuvar Bolje prošlosti, naš vredni Goran Pavelić Pipo pronašao je nešto vlastitih, neobjavljenih fotografija s proleća 1982, nastalih u Radničkom i narodnom sveučilištu “Moša Pijade”. Čini se da se te večeri u RANS-u održavao nekakav koncert (možda Xenia?), pa su se na licu mjesta okupili Siniša Škarica iz “Jugotona”, Jura Stublić (grupa “Film”), Vesna Vrandečić (Xenia), rock kritičar iz Rijeke Koraljko Pasarić, Max Juričić (grupa Film), dizajnerica Matija Vuica, slikarica Nela Barišić, fotograf Danilo Dučak… Lijepe uspomene iz 1982!

Dragi Goran Pavelić Pipo, jedan od najprilježnijih čuvara Bolje prošlosti, vratio nam se sa svojim kolor-radovima nastalim osamdesetih godina. Ovog puta ponovo predstavljamo zagrebačke uspomene osamdesetih. Ovog puta tu su Darko Rundek, Davor Gobac, Željko Stojanović Žika, Goran Piš-Piro, Tomi, Toni i Šarlota, dragi ljudi s kojima je Pipo dijelio zagrebački asfalt i prostor ispred ''Zvečke'' ili ''Blata''. Priličan dio ovih fotografija nikad nije objavljen, te je zadovoljstvo tim veće što su se premijerno pojavile na našem XXZ portalu.

Naš dragi Goran Pavelić Pipo, jedan od najprilježnijih čuvara Bolje prošlosti, vraća se sa svojim kolor-radovima nastalim osamdesetih godina. Ovog puta ponovo predstavljamo uspomene iz 1987, kad se Zagreb spremao za Univerzijadu. Svega tu ima: i rokera i curica i redatelja i novinara i dragih ljudi s kojima je Pipo dijelio zagrebački asfalt i prostor ispred ''Zvečke'' ili ''Blata''. Kako sam kaže “to su ljudi koje sam svakodnevno viđao na zagrebačkim ulicama ili smo se sretali negdje drugdje”. Priličan dio ovih fotografija nikad nije objavljen, te je zadovoljstvo tim veće što se premijerno pojavljuju na našem XXZ portalu, a biće ih još u nekoliko nastavaka...