Tekstovi sa tagom: grad

Ubeđen sam da se pravi grad, na pravi način može pročitati samo peške, potpeticama, takoreći. Cilj tih pešačkih seminara bio je: naučiti gledati oko sebe, naučiti videti grad (što nije baš jednostavno), udahnuti ga, čuti i saslušati, dodirnuti. Jednom rečju, obuhvatiti ga svim čulima u punom sadejstvu ličnih slobodnih asocijacija

Žitelji Zagorske ulice u Zemunu će uskoro dobiti adresu u Ulici Blagoja Jovovića, po atentatoru na Antu Pavelića, a biće promenjena i imena ulica Porečke, Hvarske, Hrvatske na Paliluli, zatim Splitske, Podravske i Bjelovarske na Voždovcu i Šibeničke (Zvezdara). Promeniće se i nazivi Ljubljanske, Bledske, Bosanske i Mariborske na Zvezdari, Celjske ulice na Vračaru, Lopudske na Savskom vencu, Murske na Voždovcu, Zeničke na Paliluli

Dok se granice otvaraju, zatvaraju, pa ponovo otvaraju, kontrolišu i nadgledaju, dok se donose uredbe i popunjavaju formulari, mi mazohistički odlučujemo da se prisetimo omiljenih gradova koje smo posetili ili za kojima žudimo. Spisak je, kao i uvek, nepotpun. Neka oproste svi naši bliski gradovi, ex Yu, region, Balkan... Ovoga puta idemo malo dalje, obrnuto proporcionalno mogućnostima i realnosti

To je zatvoreni krug ljudi u koji rijetko tko može ući ne poznajući nikoga.  Ispričavam se ovaj totalno očitoj konstataciji koju već zna svaka krava u štali te i one pobjegle koze na Velebitu. Fascinantno mi je gledati kako jedni te isti ljudi uvijek dođu na više plasirana mjesta, ko da se mijenjaju za poslove ko za one sličice što su bile popularne u osnovnoj školi, pa je svatko imao svoj album i skupljao i trampalo se

Krajem 2011. objavljena je knjiga “Riječke rock himne”  književnika Zorana Žmirića, nekadašnjeg basiste grupa Grad, Laufer i Grč.  Autor je tijekom tri godine nastajanja knjige razgovarao sa stotinama riječkih glazbenika i poznavatelja glazbe kako bi oslikao okolnosti nastanka pjesama koje su obilježila riječku scenu od 1979. do 2009. U knjizi “Riječke rock himne” autor je rekonstruirao nastanak 60 pjesama što su, po njegovoj ocjeni, obilježile protekla tri desetljeća riječke rock glazbe. Prvo izdanje knjige je odavno rasprodano, drugo se neće štampati, pa smo zato posegli za tekstom iz “Sušačke revije” o tajnama riječkih glazbenih radionica…

Kamo god da okrenem se, kamo god da gledam vidim tek ruine crne mog života u ovome gradu gdje provedoh tako mnogo dana, traćeći ih i ništeći

Predali smo se. Priznali – nepripremljeni smo, izgubljeni. Bivši, ovde ili bilo gde u svetu. Neki od nas su se vezali za sada prastaru pesmu „Hodam kao zombi“. Mnogi su za sitnu nadoknadu sami sebe prodali melanholiji, dok ona neočekivano, umesto opijumske utrnulosti progovara strašću bunta, glasnim bolom, koji nije ništa drugo do posledica ljubavi

Ako su Denis & Denis u startu pokazali kako predstavljaju trademark riječke rock-scene, djevojke iz Cacadou Look napravile su korak dalje: postale su miljenice scene. Djevojke kojima je dosadilo visiti po probama njihovih dečki iz raznih rock-grupa odlučile su same uzeti instrumente u ruke, izbrusiti glasove te se izvještiti u skladanju. Počele su i nastupati te vrlo brzo stekle blagonaklonost scene.. Tercet riječkih pop-bandova s privlačnom vokalisticom zaokružuje Xenia: premda je Vesna Vrandečić Zagrepčanka, ipak je muški dio iz Rijeke. Grupa Xenia je snimila dva vrlo dobra albuma i iznjedrila nekolicinu hitova, a činjenica da je radila na relaciji Zagreb-Rijeka umnogome je pridonijela njezinoj brzoj implementaciji među širu publiku...

Odozgo sa sjevera, poviše pruge, stiže težak udarac zagrebačkom gazdi, eh, taj Lenuzzi se baš morao dosjetiti graditi “potkovu”, pa i fontanu tamo staviti. Vjerujemo da je to bio jedan od prvih razloga što je Mile udario bager u nesretnu livadu koja bi mogla glumiti “Milinu potkovu”, nalio beton u kocke i prepreke razne, kao one ispred američkih ambasada, da ne provale teroristi, e tako više neće dokona djeca i roditelji neradnici tu plandovati. Potom je sredio Lenuzzija satjeravši mu u srce ne jednu, već ga je, kao svetog Sebastijana, izboo desecima kontra-fontana

Službeni glasnik i Zavod za udžbenike objavili su Sabrana dela Stanislava Vinavera u 18 knjiga. Ovo kapitalno delo koje je priredio Gojko Tešić dobilo je priznanje za izdavački poduhvat godine na Međunarodnom sajmu knjiga u Podgorici 2015. Prvo kolo Vinaverovih Sabranih dela dobilo je priznanje za izdavački poduhvat godine na 57. Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu. Nakon mnogo decenija, konačno je celokupno delo jednog od naših najvećih pisaca i jezičkih volšebnika dostupno čitaocima. U petanestom tomu “Ukrotitetlji haosa” skupljeni su neki Vinaverovi eseji o umetnosti, kulturi i nauci. Iz ove knjige prenosimo nekoliko odabranih tekstova. Tekst o knjizi Ernsta fon Zalomona objavljen je u listu “Vreme” 25. decembra 1932. godine

Naš Grad je odlazio u izbjeglištvo. Bilo je to pomalo i tužno. Kada bi se Suton visoko propeo na zemljanom valu, mogla sam vidjeti druge stanovnike kako zabrinuto, s prozorâ, posmatraju veliku rupu u kojoj je nekad svoje korijenje puštao Grad tokom nekoliko milenija. Mahali smo jedni drugima, nije nas bilo puno, ali prisutnost drugih ljudi, od kojih sam se skroz otuđila, bila je nekako utješna i smirujuća u ovom sudbonosnom trenutku. Sporazumijevali smo se slovima koje smo pravili svojim tijelima, što sam naučila u izviđačima, ili bi ispisivali kratke rečenice na čaršafima, jastucima. Neki sugrađani su čamili na krovovima i pušili posljednje zalihe cigareta, jer ovo je bio jedinstven događaj, kojem niko prije nije svjedočio

Juče sam prvi put posle podne popila pivo s komšijom u dvorištu dok smo uživali u poslednjim zracima zalazećeg sunca. Veverice su se ponovo pojavile i jurile po hrastovima koji su zbacili tešku belu pelerinu. Činilo se da se čitavo jato ptica okupilo oko hranilica koje sam postavila u januaru. Naši psi su se malo koškali, malo družili i mnogo jurcali. A pre samo mesec dana mi se činilo da ni u skafanderu neću moći da sedim u dvorištu