Jedno vreme sam imala običaj da vikendima svraćam kod mojih i kod bake, čime nedjelja dobije neki svečan, da ne kažem sanitarni oreol. Odem sa kornetima za jaja, praznim šerpicama, presavijenim kesama, prljavim vešom, i sve me neka blagost obuzme, kao da sam krenula na vašar ili u Grad!
Kad bi Damira Mihelića iz Vinarije Ghira iz Novigrada pitali kako je uopće započeo svoju vinsku priču, odgovor bi mogao biti sve što vam padne na pamet – i tradicijski i slučajno i namjerno i – sve to skupa! Damir voli reći da su i njegov pokojni tata Bruno i mama Marija podrijetlom iz bogatih obitelji koje su svojedobno imale velike stancije na kojima se i poslije Drugog svjetskog rata proizvodilo dosta vina, i do 10 tisuća litara, „što je bilo jako, jako puno u to doba“. Te stancije su bile „Istra u malome“, obrađivalo se 20 hektara zemlje, uzgajala se malvazija, muškat, refošk, hrvatica, plavina, borgonja, nije bilo šanse da se posadi neka internacionalna sorta, a neizostavni su bili boškarini, masline, koze, ovce... I podrum od 200 četvornih metara
Ne jedem ja baš te fore o ljubavi na prvi mig, al' on je iznimka jer se volimo jednako snažno od devedesdruge. Pamtim ga još iz ere bočice. Onako skroz na rijetko dok mu čokoladni sluzavi listići jedva prolaze kroz dudu
Unatoč izrazitoj aktualnoj važnosti i podrazumijevajućoj funkciji u životu suvremenog čovjeka, ljetovanje, godišnji odmor, ljetni hedonizam, pa čak 'obično' kupanje i sunčanje na plaži kulturno su konstruiran fenomen relativno novijeg datuma formiranja
In vino veritas iliti istina je u vinu. Gdje je istina u spajanju jela i pila – koje vino bi trebalo piti uz određena jela? Što je s desertima? Kada je bolje piti suho, a kada slađe vino? Jurica savjetuje koja vina treba piti uz ribu i sir, a koja uz meso i poslastice
Iduće smo jutro imali puno vremena da istražimo San Giorgio di Perlena. Da bude bolje, poklopio se nekakav svetac lokalni i apsolutno ništa nije radilo. Činilo se da tu nitko ne živi
Ovaj tekst prošetat će vas kroz povijest zagrebačkih kavana i krčmi te otkriti kako su postale politički, književni i kulturni centri, ali i novinarske redakcije. Posjetit ćemo i kultna mjesta 80-ih i 90-ih i suvremena okupljališta zagrebačkih boema/hipstera, šminkera, pozera, zgubidana, studentarije i alkonostalgičara. Ugodnu vožnju!
Bog, univerzum, čovečanstvo, razvoj civilizacije, industrije i tehnologije dali su nam Internet, mrežu zahvaljujući kojoj smo globalno povezani i možemo da saznamo šta god poželimo. Ipak, izabrali smo da se na Internetu uglavnom svađamo, gubimo vreme i gledamo mačke. Zato kratki video u kojem maca gleda horor film na Youtubeu ima preko pet miliona pregleda. Šta u njima znači naša mala kap! Ako i vi pripadate pokretu mačkoljubaca koji preuzima Internet, uživajte; ako ste na suprotnoj strani i opirete se, pridružićete nam se kad-tad.
Kad od nekog vinara čujem čime se sve bavi, nekad se s pravom upitam što mu u životu treba još ući i u vinograd i mučiti se s proizvodnjom vina kojeg može bez problema sebi priuštiti bilo gdje i po bilo kojoj cijeni. Peter Polič, sin Vladimira Poliča, koji je po Forbesu među najbogatijim Slovencima, kao da je znao što ću ga pitati, odmah je spremno odgovorio: "Meni je zadovoljstvo napraviti ono što ne postoji!"
Nema u nas takve sirotinje koja ne bi u kuhinji imala džezvu. I nema tog stupnja negostoljubivosti a da se posjetioca ne bi najprije upitalo je li za kavu. Ili se najčešće i ne pita, nego se automatski 'vata za džezvu i pristavlja. Kakav god divan bio pred njima, pa ako će se i pravdati, pokušati utvrditi tko je u pravu a tko je lagao, kada je ono netko nekoga prevario - sve će teći smirenije i laganije uz džezvu ispred njih. Nekako džezva dođe kao adut, kao uteg na terazijama kojim se uspostavlja ravnoteža, kao pitač, promatrač i sudija
Mogu slobodno reći da sam odrastao u vinogradima, ali i da su mi vinogradi bili opasno dozlogrdili! Umjesto da s drugim klincima odlazim na more, ja sam morao raditi. Neku vrsta osviještenja osjetio sam u listopadu 1999. godine slušajući pokojnog premijera Zorana Đinđića koji je govorio da svatko mora nešto učiniti za Srbiju, jer je došlo vrijeme da započnu velike stvari. To sam shvatio kao poziv da se vratim u vinograd! Jedini koji je u nevjerici pratio sve što radim bio je moj otac. Bio je šokiran mojim povratkom na selo, jer je znao koliko sam prezirao i vino i vinograde. No, kad je vidio kako sam zdušno krenuo u izgradnju modernog vinskog podruma opremljenog najsuvremenijom opremom, promijenio je mišljenje i vrlo brzo mi ponudio da na moje ime prepiše svu zemlju koju je posjedovao, priča Miroslav Kovačević
Popularni priručnici i(li) samopomoćnice općenito imaju reputaciju neuglednog, sumnjivog žanra koji čitatelji(ce) najradije čitaju potajice ili pod autoironičnom krinkom. Bi li nas drugi ozbiljno shvaćali da znaju da rješenje svojih problema najozbiljnije tražimo među njihovim koricama? Stoga me pomalo ozlovoljilo što su me nedavno neobjašnjivo privukla dva novija bestsellera iz ove kategorije — Hygge: danski recepti za sretan život i Čarolija pospremanja koja će vam promijeniti život — koje sam brže-bolje kupila potiskujući njihovu cijenu i apsurdnost nabave. Ipak, tko može odoljeti obećanju recepata za uživanje u malim radostima ili još fantastičnijoj čaroliji popremanja koja bi moj dom preobrazila iz umjereno neuredno-nedovršenog u savršenu harmoniju življenja?
Nargila barovi su postali regionalni trend, a ambijent inspirisan orijentalnim stilom i zvucima postao je popularan u Sarajevu. Većina od ovih mladih konzumenata uživaju u pušenju nargile, da li iz hobija ili iz želje, čini se da popularnost nargile raste, a sve više vlasnika sarajevskih kafića se odlučuje na otvaranje nargila barova i proširuje svoju ponudu ovim aromatičnim duhanom
Urednike retko hvale u javnosti, ali oni kao da uvek ispadnu grbavi zbog grešaka svojih pisaca. Oni su alhemičari koji od govana prave pite, i to ne one odvratne u koje su zalutale mačje dlake i koje krišom krijemo po džepovima kad domaćini ne gledaju, već izvrsne poslastice kojih ne možete da se zasitite
Nju Rošel (New Rochelle) potiče još iz 1688. i spada u sedamnaesti po veličini grad u državi Njujork. Proglašen je za jedno od najboljih mesta u celoj zemlji za odgajanje dece i trinaesti najbolji grad za život. Wow! Ko bi rekao? Mogu vam reći da se ne stiče takav utisak dok se šetate južim delom Mejn ulice, pošto vas ljudi namrgođeno gledaju ili vas psuju što ih slikate, a vi u stvari fotografišete restoran (i nikako ne želite da vam se prolaznici nađu na slici)
.jpg)
