Tekstovi sa tagom: holokaust

Who Will

Obeležen Međunarodni dan sećanja na žrtve Holokausta

Ko piše istoriju Jevreja

Povodom 27. januara, Međunarodnog dana sećanja na žrtve Holokausta, u nedelju je širom sveta prikazan dokumentarno-igrani film „Who Will Write Our History“ rediteljke, scenaristkinje i producentkinje Roberte Grosman i izvršne producentkinje Nensi Spilberg
Sarajevo logor Jevreji

Priče iz Narodno-oslobodilačke borbe: 23. juna 1941. (1)

S Davidovom zvijezdom na rukavu

Ogromna je bila Jakobova zbunjenost onog dana kada je pročitao u novinama državni proglas u kojem se nalagalo da svi građani nove zemlje, židovskog porijekla, obavezno moraju na rukavu kaputa nositi prišivenu žutu Davidovu zvijezdu i da će svako nepoštivanje odredbi iz proglasa biti strogo sankcionirano. Jutro poslije objavljivanja proglasa Jakob je na posao došao s Davidovom zvijezdom zašivenom na rukavu kaputa. U kancelariji je tog dana bio tiši nego uobičajeno, ali pomalo rastresen i nemiran. Na povratku kući hodao je nesigurnim i brzim korakom, oborene glave, nastojeći se kretati uličicama i čikmama koje su u to doba bile puste
Aush 01 S

Duga, tamna sjena: Poslije holokausta

Teško je živjeti uz rasiste i fašiste

Kada bi židovstvo u Mađarskoj i predstavljalo etničku skupinu, a što nije, formulacija bi čak i tada morala biti točnija. Naime, izgleda da se u našoj suvremenoj - ili postmodernoj - stvarnosti granice protežu ne toliko između etničkih skupina, nacija, religija već daleko više između svjetonazora i sklopova ponašanja, između racije i fanatizma, snošljivosti i histerije, kreativnosti i rušilačke volje za moć. Na svaki je način teško živjeti uz rasiste i fašiste, ma kojem oni etnikumu, naciji ili vjeroispovijesti pripadali. A one koji bi danas rado podgrijavali vatru u kojoj je izginulo šesto tisuća mađarskih Židova, ne bi bilo naodmet podsjetiti kako je isti plamen - rat i sve njegove posljedice - gotovo uništio i Mađarsku.
Aagro 08 S

Kada ne bi bilo smrti ne bi bilo ni religije

Kako umrijeti

Kakva je veza između religije i smrti odgovorio je Ludwig Feuerbach u svom predavanju o suštini religije: “Kada čovjek ne bi umirao, kada bi živio vječno, kada dakle ne bi bilo smrti, onda ne bi bilo ni religije. To bi značilo da smrt osigurava život religiji koja, makar kako to bilo shvaćeno u trenucima smrti, donekle uspijeva potisnuti strah umirućeg svojim uvjeravanjem o besmrtnosti duhovnog sadržaja kojeg čovjek nosi u sebi”
Miranda

Izložba „Miranda – holokaust Cigana“, KC Eurodom, Osijek, 12. 04. 2018.

Nacistička propaganda protiv Roma

Fotke iz Aušvica i sličnih prostora za „rekreaciju“ ili „preodgoj“ kako to vole reći kurvini sinovi revizionisti povijesti strašne su same po sebi, ali mene fascinira rječnik onih nazovi intelektualaca koji su odlučivali o ukidanju prava, označavanju te potom deportaciji i smaknuću Roma (i Židova i ostalih manje vrijednih naroda kako je to „lijepo“ sročio Goebbels ). Govorim o liječnicima, odvjetnicima, profesorima i drugim „stupovima društva“ koji su o Romima govorili kao o gamadi, uspoređivali ih sa štakorima, stjenicama i buhama i opravdavali zašto ih treba istrijebiti. I onda se pitaš kakvi su to intelektualci, kakve su to škole završili i kakav je to integritet ljudi, posebice liječnika jer ti su najgori, koji učlanjenjem u stranku i politiku zaborave na osnove ljudskosti
Aušvic

Putovati u Osvjenćim

Ako ne odemo u Aušvic, bolje da nismo ni dolazili

Na slikama leševi u ritama zaustavljeni u pokretu, zbijeni u gomili ili jezivo sami, slike krvnika i ubojica bahatih i besnih dok pucaju u teme, u zgurenu ženu koja u naručju drži dete, u prugaste ljudske prikaze naslonjene na zid smrti pred kojim revnosno nastupa streljački vod, u narodskom pozorišnom komadu “Za firera i otadžbinu”. Strpljiva, uporna smrt kojoj nedostaje životni prostor. I tri gola telašca, kao okresana, gola drveta u pubertetu, glava izvanzemaljskih, sa očima u dupljama drveta, slika pred kojom je moja ćerka zaplakala.A ja, već dobrano ošamućen nastavljam dalje. U glavi mi se mešaju svedočanstva nazi- zločina sa mentalnim slikama jezovitih prizora s nekih drugih obala i poligona, iz hangara i hladnjača, sa tih brižljivo osmišljenih i udarnički sprovedenih časova ubijanja za “mlađe i napredne”. Mreškaju me talasi koji se poigravaju sa poluraspadnutim telima koja su iskljuvale vrane, a ljudi prolaze kao da se ne dešava ništa. Baš kao što ni o ovom ovde, tamo napolju, ništa nisu znali
aušvic

Povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve Holokausta

Sretan Vam dan zaborava!

Ujedinjeni narodi su 27. siječnja proglasili Međunarodnim danom sjećanja na žrtve Holokausta. U sjećanje na žrtve stravičnog nacističkog zločina i s namjerom da se o njemu educiraju novije generacije, u pristojno uređenim državama se vodi računa da se taj dan dostojno obilježi. No ne i u državama u kojima dijelom vladaju političari koji, unatoč navodnom zdravom razumu, danas favoriziraju fašiste, naciste i njihove saveznike, te negiraju vlastitu časnu antifašističku povijest. Naš suradnik, povjesničar Diego Han, prije dvije godine je napisao tekst (Ne)obilježavanje Holokausta: Sretan vam Dan zaborava! u vezi (ne)obilježavanja Dana sjećanja na Holokaust. Javio nam se ponovno s drugim dijelom, ‘s obzirom da se stvari nisu baš promijenile’, kako smatra…
Singer3

Većina veruje da je to prošlo

Što je nekad bilo

Encensbergerove pesme su razuđene meditacije u formi nerimovanih stihova i strofa. Prilikom čitanja – a veliko je zadovoljstvo čitati te nežne, iznenađujuće, mudre i ponekad, uprkos svekolikoj skepsi, predivno razigrane tekstove – spoznajemo da u lirici nije reč samo o jasnoj lirskoj formi. Da li je nešto „lirika“, to je i pitanje subjektiviteta koji sebe izražava stihom, jezičkog stava koji rađa metafore, raspoloženja koje uvezuje reči – a ne samo pitanje forme (Joachim Kaise)
Saul 04 S

Priča iza ratne drame Saulov sin

Dok igraš šah, ne gledaš u oči

Filmska rekonstrukcija holokausta uvijek je pobuđivala sumnje — može li uopće nešto što je zbog svoje užasnosti nepredočivo postati fikcijom. Što se pritom zbiva s istinom? A o prošlogodišnjem, velikom nagradom kanskog žirija nagrađenom, prvijencu madžarskog režisera Lászla Nemesa kritičari su bili jedinstveni: Saulov sin (madžarski: Saul fia, prim. M. K.) nije nalik nijednom dosadašnjem filmu o holokaustu.
Holo 07 S

Čemu gej istorija?

Nacizam i homoseksualnost

To je ono s čime se gejevi u osnovi i dalje susreću kao i nekada, kako sa iskušenjem tako i sa neprijateljstvom - mada su granice dopuštenog proširene do stepena koji je nekada bio nezamisliv. Pitanje je koliko su se osnove na kojima naše društvo počiva, a koje sam toliko često pominjao, izmenile. Stoga se pažnja i dalje mora poklanjati tradicionalnim preprekama za istinsku emancipaciju. Stereotipi koji služe da odrede insajdere i autsajdere su osnovni, jer mi živimo u izrazito vizuelnom dobu.
EliV 01 S

Godinu dana od smrti nobelovca Elija Vizela

Heroj borbe za ljudska prava i slobodu

Svoj glas Eli Vizel je digao i protiv ubijanja i zločina u Bosni i Hercegovini. Dolazi u oktobru 1992. godine na Balkan, u času kada se Bosna tresla od ubijanja, plača i suza, progona nevinih ljudi, pljačke i beznađa; posjetio je Beograd, Sarajevo, Banjaluku i logor na Manjači i rekao: ''Bosna nije bila Aušvic, ali se dogodio genocid''. Došao je sa željom da se prekinu stradanja bosanskih naroda