Tekstovi sa tagom: homofobija

Retko koja LGBTIQ+ osoba nije pretrpela neki oblik nasilja, a napadi često ostaju tajna, budući da na homofobiju skoro niko ne reaguje. Kvir osobe su prepuštene same sebi, a opasnosti su na svakom koraku – na ulici, u školi, na poslu, u klubu, vrlo često i u porodici. Svet u kojem se svako tretira jednako je možda utopija, ali ne postoji opravdanje za nasilnike i homofobe, niti za one koji na napade ne reaguju ne rešavaju. Udruženje Da se zna vam poručuje da niste sami i da možete da prijavite svoje nasilnike.

Prva epizoda ponižavajućeg naslova "7 muškaraca i 1 gej" osvanula je na YouTubeu prije nekoliko dana te broji preko milijun pregleda. Cilj emisije jest pogoditi koji je od osmorice muškaraca gej.

Škola i obrazovanje su dugo bili ekskluzivno pravo imućnih i njihove djece. Zahvaljujući industrijskoj revoluciji i potrebom za pismenim kadrom u radnoj snazi, osnovno obrazovanje postaje dostupno i obavezno za sve, obezbijeđeno od strane države. Samim time, država odlučuje šta je primjerno, korisno i potrebno djeci da uče – čak i kada se to kosi sa drugim ljudskim pravima. Samim time svjedoci smo raznih restrikcija i cenzura, baziranih na ličnim utemeljenjima predavača_ica, školske uprave ili nadležne vlasti. Nimalo iznenađujuće, LGBTI teme, kao i one koje se tiču drugih manjinskih grupa, su često mete ovih ograničenja i cenzura.

Još jedan dan, još jedna peticija homofobne organizacije CitizenGO! Gdje god da se spomene jedno od slova iz našeg šarenog akronima, eto uznemirenih GO-građana koji svoje nezadovoljstvo postojanja drugih i drugačijih ispoljavaju digitalnim potpisima. No, prije nego što prenesemo vijest o novom i nepotrebnom trenutku homofobije, potrebno je objasniti kako je do njega došlo.

Na društvenim mrežama udruženja Da se zna se nedavno pojavio post koji objašnjava da homofobija, transfobija, bifobija i sve druge fobije koje sa strahom nemaju baš ništa, ostaju to što jesu i kada homofob/kinja objasni zašto misli da je LGBTIQ+ osobama mesto između četiri zida, zašto veruje da im ne bi trebalo omogućiti da usvajaju decu, te svašta nešto drugo što utiče na kvalitet života drugačijih.

Odbor Ujedinjenih naroda za ukidanje diskriminacije žena koncem ožujka donio je poprilično značajnu sudsku odluku kojom se izriče da kriminalizacija lezbijskih odnosa krši Konvenciju o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW).

Mladi su u prosjeku osvijestili svoj LGBTIQ+ identitet s 14 godina, češće se outaju majkama nego očevima, a u kontaktu s novim osobama preko polovice njih skriva svoj LGBTIQ+ identitet. Doživljaj poštovanja i uvažavanja njihovog LGBTIQ+ identiteta, kao i osjećaj sigurnosti, češće su imali tijekom studiranja u odnosu na srednju školu, što ne čudi budući da su u srednjoj školi češće doživjeli nasilje, uz negativno spominjanje LGBTIQ+ tema u nastavi.

Od svih tema sa kojima se susrećem kada se otpočne razgovor o istospolnoj seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu, ponajčešće sam se naslušala toga kako se treba skrivati jer to ovo društvo nikada neće prihvatiti ili će, u trenutku kada se otkriješ, početi da te gledaju samo kroz taj aspekt.

Porodica po svojoj definiciji treba da predstavlja bezuvjetnu podršku, neograničenu ljubav, apsolutnu sigurnost, životni temelj, oslonac. No nažalost, ona često predstavlja neprijatnost, nesigurnost, uvjetovana ljubav ili čak opasnost. LGBTI osobama porodica često biva baš to, mjesto u kom ne mogu slobodno živjeti svoje identitete, okruženje u kom se plaše za svoju opću sigurnost. U našem društvu nasilje u porodici nije tako rijetko. Porodica je podložna vanjskim utjecajima, društvenim odlukama, promjenama i mišljenjima. Pozicije moći unutar porodice unaprijed su determirane od strane patrijarhalnog društva u kome i danas živimo. Kada ne postoji sloboda u društvu, slobodu tražimo u svom domu. No LGBTI osobe često trgajući za slobodom bivaju izložene višeslojnom nasilju unutar onog što bi trebalo predstavljati „safe haven“ (sigurno sklonište).

U uvodnom delu predstavićemo kratak pregled istorijskog razvoja teorija homoseksualnosti koje se odnose na psihogene etiološke faktore – psihološke uzroke i korene - počevši od 19. veka i studija Karla Ulriha (Karl Ulrich) koji se može smatrati pionirom gej aktivizma. Ulrih je shvatao homoseksualnost kao normalno stanje za pojedine individue koje praktično konstituišu „treći pol“ (Kennedy 1997, 26-45). Nešto kasnije, bavićemo se alternativnom hipotezom koju postavlja i Kraft-Ebing u knjizi “Psychopathia Sexualis” (Krafft-Ebing, 1998) u kojoj daje sažet medicinski pregled nekonvencionalnog seksualnog ponašanja a homoseksualnost shvata kao „degenerativno“ psihijatrijsko stanje, smatrajući da ona ne predstavlja normalnu crtu ličnosti, već urođenu bolest. Posebno ćemo se osvrnuti na Frojdovu teoriju imaturiteta, odnosno na tzv. treću etiološku poziciju objavljenu u “Esejima o teoriji seksualnosti” (Freud 1953, 123-246), o kojoj se podrobno raspravlja i tokom modernih debata u stručnim psihijatrijskim i psihološkim krugovima…

U Beogradu je 17. februara po 13. put napadnut Pride info centar, kada je nepoznati je muškarac ušao u prostorije organizacije i počeo da lomi inventar, te preti zaposlenima.

Ukoliko otvorite rečnik i potražite značenje reči „skandal“, otkrićete da je u pitanju „bruka, afera, sablazan, sramota“, pročitaćete da se radi o „sramnoj stvari“, dakle o nečemu što škodi ugledu onoga koji se predstavlja na „skandalozan“ način. Patrijarhalno društvo ima jasna pravila o ponašanju, ali nisu jednaka za sve – ukoliko ne pripadate većini, utoliko je veća verovatnoća da će se vaše ponašanje tumačiti kao nešto što sablažnjava „pristojan svet“.

Seksualno nasilje je nažalost sveprisutno. To nije fenomen koji se pojavi jednom u nekoliko stoljeća ili nešto što možemo vidjeti na televiziji. Seksualno nasilje može se dogoditi svima bez obzira na pol, rod, dob ili seksualnu orijentaciju, a LGBTI osobe posebno su izložene ovoj vrsti nasilja. Upravo zbog svoje seksualnosti bivaju izložene većem broju napada. Smatra se da živimo u modernom vremenu, ali se nasilje seksualne prirode i dalje gura pod tepihe, iza zastora i ostavlja kao tabu tema.

Iako se ukazuje sve snažnija potreba da se članovima LGBTIQ+ zajednice prizna “normalnost”, činjenica je da oni sami neprestano moraju da dokazuju da pripadaju ovom društvu, da doprinose boljitku i da su vredni sredine koja ih prihvata.

Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama