Tekstovi sa tagom: homofobija

U našem društvu, posebno kada se govori o LGBTI osobama, često se koristi pojam četiri zida. Ponekad je to u cilju zatvaranja tabu tema u kutije, a ponekad pričamo o ličnom hramu prepunom sigurnosti i slobode. Sam pojam znači mnogo više jer često predstavlja naš dom, mjesto gdje ljubav i podrška treba da su sveprisutni i bezuslovni. Kada je u pitanju LGBTI zajednica vrlo često ova podrška i ljubav izostaju, umjesto njih pojavljuje se psihološka tortura i fizičko nasilje. Prostor sigurnosti postaje izvor traumatskih događaja koji nas prate ostatak života...

Govor mržnje u našu kulturu i jezik se ukorijenio kao normalno sredstvo komuniciranja u javnom prostoru, posebno na društvenim mrežama, na kojima se gotovo nikada se sankcioniše. Osim lošeg zakonskog konstrukta, veliki problem jeste anonimnost napadača_ica, a i kada to rade pod svojim imenom i prezimenom, sankcije ne dolaze. Problem se usložnjava kada je govor mržnje prisutan nad marginalizovanim skupinama, među kojima je i LGBTIQ+ zajednica.

Ljudi su skloni da dehumanizuju druge, posebno one koji se od njih razlikuju. To bi moglo da se opravda strahom, da nisu homofobi i zagovornici mržnje ti koji su strašni. Kad prođu sve krugove diskriminacije, pripadnici LGBTIQ+ zajednice stižu i do onog koji obični građani zovu „gej lobi“.

Heinrich Heine, veliki njemački pjesnik jevrejskog porijekla, napisao je 1823. godine: „Tamo gdje spale knjige, na kraju će spaljivat ljude.“ Ove riječi će biti poput proročanstva jer će 110 godina kasnije njegove knjige biti spaljene u tadašnjoj nacističkoj Njemačkoj, zajedno sa ostalim knjigama autora koji su smatrani nepodobnim, odnosno onih koji nisu odgovarali tadašnjoj vladajućoj ideologiji. U istom periodu će biti ubistava i odvođenja u logore onih koji nisu ,,čiste njemačke krvi”, ali i svih LGBT+ osoba, bez obzira da li su Nijemci/Nijemice.

Vanda ide u peti razred osnovne škole u jednoj europskoj zemlji, i to je njezina druga škola u desetogodišnjem životu. Iz prve škole je uz pomoć roditelja zapravo rado otišla, gotovo da je i pobjegla. Ispisala se iz svoje kvartovske škole nakon četiri godine vjeronauka i svega što je taj predmet neposredno ili posredno unio u njezin školski, obiteljski i emotivni život.

I dok su neke nazadne zemlje cenzurirale istospolni poljubac iz prethodnog Disneyjeva filma "Svjetlosni", svijet je napokon dočekao animiranog teen protagonista koji se ne srami priznati djedu da se zaljubio u dečka.

Homofobni napadi Vladimira Putina na LGBT+ manjinu službeno su počeli donošenjem zakona o zabrani "gej propagande" još 2013. godine. Novim potpisom zakona protiv "propagande" neheteroseksualnih odnosa početkom je prosinca omogućio da se homofobija proširi na svaki aspekt društva.

Na stranici udruženja Da se zna se pojavilo obaveštenje da će se 15. decembra na Medicinskom fakultetu u Kragujevcu održati promocija knjige u kojoj se između ostalog tvrdi i da je „gej populacija kriva za depopulaciju u Srbiji“. To je još jedan u nizu homofobičnih ispada koji u poslednje vreme ugrožavaju bezbednost LGBTIQ+ osoba.

Koliko ste samo puta od homofoba (koji se počesto identificiraju kao vjernici) čuli da pederi samim svojim postojanjem i urednim plaćanjem poreza državi promoviraju svoju seksualnost kako bi sve oko sebe učinili pederima?

Nekih stvari ima, što ne govore se svima. Što se samo nekom šapnu. Plačipička. Curica. Tetkica. Doista, te riječi ne govore se svima. Samo se odabranima šapnu. I nakon toga se rasplinu. Rasplinu se u sekundi da bi ostale zauvijek.

Simboličnih je 69 zemalja u kojima je homoseksualnost ilegalna, pa tako i u Kataru, organizatoru Svjetskog nogometnog prvenstva (SP). Neki sudionici željeli su nositi trake "One Love" kako bi podržali marginalizirane skupine. FIFA ih je odlučila kazniti.

Utopija koju zovemo Srbija se još jednom uznemirila zbog opasnih gejeva, a ovog puta su je napali iz crtanog filma. Svakome ko bar ponešto zna o ovoj zemlji je jasno da je uznemirenje potpuno opravdano, budući da su njeni građani navikli na čist vazduh i blagostanje, život bez ikakvih problema i trzavica, pa ih svaka pretnja duboko pogodi. Kad se u te sređene živote ušunja gej čudovište, a u želji da poput onog starog frulaša omađija svu decu i pretvori ih u nove gejeve, pristojni građani nemaju izbora, pa su prinuđeni da reaguju. Na primer Boško Obradović.

Odrastanje generalno, a period adolescencije naročito, samo po sebi je komplikovana i kompleksna stvar, pogotovu zbog nerazumevanja drugih i odraslih za sve ideje koje nam se javljaju dok gradimo sebe kao ličnost, a koje su progresivnije nego što okolina može da razume i prihvati. Ukratko, biti tinejdžer nije nimalo lako. Još teže je ako si drugačije seksualne orijentacije, a živiš u sredini u kojoj će te već u ranom detinjstvu naučiti šta znači biti peder, ali ne i gej.

Na stranici udruženja Da se zna može da se pročita da je govor mržnje sloboda govora onoliko koliko je gaženje pešaka na pešačkom prelazu sloboda kretanja. Retko je šta tačnije od toga.

Živjeti u BiH kao LGBTI osoba nije nimalo lagano. Svakodnevni život svodi se na brigu o sigurnosti, te konstantan strah o životnim opasnostima koji je apsolutno legitiman. Živjeti u društvu prepunom mržnje i nasilja kao da nije dovoljno stigmatizirajući za LGBTI osobe, pa se dodatno zabranjuje i ono osnovno, a to je pravo na život u istospolnoj zajednici i sva zakonska prava koje ona donosi.