Tekstovi sa tagom: homofobija

Dr Marko Lens na kraju nije samo „junak, heroj, kralj i Srbin,“ već i pojedinac koji je ustao protiv homofobije, što verovatno zahteva još veću hrabrost, budući da iza gejeva i lezbijki obično ne stoje čitavi narodi, već samo oni pripadnici zajednice koji ne žele da i dalje trpe diskriminaciju. Sistem stereotipa je ništa drugo do pokušaj pojedinca/pojedinke da sačuva svoj položaj u društvu, a problem je u tome što nikada nije neutralan, već je obično osnažen emocijama i željama da se sačuva bezbednost u okviru pozicije koja se zauzima. Upravo zbog toga niko nije imun na generalizaciju i diskriminaciju, pa najveći broj građana druge definiše još pre nego što ih vidi i upozna, a jedini lek protiv te anomalije jeste obrazovanje i zanimanje za ono što je drugo i drugačije

Udruženje Zagreb Pride objavilo je preliminarne rezultate istraživanja o iskustvu diskriminacije, zločina iz mržnje i nasilja prema LGBTIQ osobama u Hrvatskoj, a rezultati, pogađate, nisu sjajni. Štoviše, neki su alarmantni

Iako je premijerka Srbije, Ana Brnabić, autovana lezbijka, u augustu ove godine srpska vlada zabranila je umjetnu oplodnju osobama koje su imale homoseksualne odnose tokom posljednjih pet godina

Dok Parada ponosa svake godine izazove lavinu javnih negodovanja, pa se povedu rasprave o tome koje su ulice i koliko dugo zatvorene, na okupljanja navijača se i dalje gleda sa odobravanjem, a uprkos tome što njihove šetnje neretko dovedu do nasilja

“Najgore je iskustvo svako u kojem moram pregristi jezik, da ne izgovorim nešto što ovdašnja sredina još ne može prihvatiti. Ako govorimo o verbalnom nasilju, ono se u suštini dešava svake dvije sedmice. To je tako. Svaki put kada se dogodi da šetam ulicom i zagrlim djevojku, oglasit će se neko, najčešće muškarci. Dobacuju, psuju. Sad sam na razini na kojoj me to ne vrijeđa i uvijek odgovorim: ‘Je l’ to neki problem?"

Televizijski snimak iz osamdesetih godina prošlog veka prikazuje građane Sunderlanda u Velikoj Britaniji, te otkriva stavove o homoseksualnosti koje su imali u to vreme. Javno mnjenje je bilo više podeljeno nego što se danas misli, pa iako je situacija u Srbiji, te nekim drugim zemljama, u to vreme sigurno bila drugačija, kratki intervjui su dragoceno svedočanstvo za pripadnike LGBTIQ populacije širom sveta

Homofobija u Poljskoj nije ništa novo, pa čak ni pre anti-LGBTIQ kampanje, kako tvrde neki građani, nije bilo lako biti gej u konzervativnom Bjalistoku. Nema gej klubova, friendly kafića, te drugih mesta za okupljanje, a držanje za ruke sa partnerom je, kao uostalom i u Srbiji, nešto što nije moguće ni zamisliti. Život se živi između četiri zida, pod uslovom da su zavese neprozirne i dovoljno teške, pa je sve više onih koji napuštaju zemlju u potrazi za normalnijim i bezbednijim životom

"Ovoga puta, Džordž, nije sve izgubljeno. Ako zažmuriš i izviniš se mojim obožavateljkama, možda će se ono prethodno i zaboraviti. Smatram da su moji obožavatelji/ke dovoljno dobronamerni/e, i da mogu da ti oproste, budući da ono što si napisao ide samo do granica tvojih mogućnosti, do margina tvoje lične evolucije.“

Rammstein je već odavno poznat po specijalnim efektima na koncertima, a sada su svom izvedbenom portfoliju dodali i borbu protiv homofobije, nakon što su podigli glas protiv nasilja nad LGBTIQ zajednicom u Rusiji i Poljskoj.

„Stavljati toliko granica i barijera prema ljudima koji su različiti samo prema tome s kim idu i s kim žele da odu u krevet je odlika zaostalosti i primitivizma. Riječ friendly je tu u drugom planu. Sloboda i sigurnost trebaju biti u fokusu. Puno je bitnije osvijestiti ljude koji nisu kao mi“

Ruska aktivistkinja za prava LGBT osoba Elena Grigorjeva nasmrt je izbodena u svom stanu u Sankt Peterburgu, nakon što joj je ime mjesecima bilo na listi za odstrel pod nazivom "Saw" (Pila). Elena Grigorjeva pronađena je mrtva 20. srpnja, četiri dana nakon što je web stranica s listom za odstrel postala nedostupna.

Nasilni sukobi u desetom najvećem gradu u Poljskoj dokazuju širenje anti-LGBT ekstremizma u ovoj zemlji, koji je najvidljiviji putem porasta homofobičnih javnih mišljenja koja su u Poljskoj prisutna sve više u proteklih nekoliko godina.

Napori aktivističkih organizacija nisu beznačajni, ali obično nisu dovoljni, posebno u zemljama u kojima se na ljudska prava i prava manjina još uvek gleda kao na luksuz. Upravo su zbog toga važni pojedinci u čijim su rukama životi onih koji se razlikuju, i čija bi podrška mogla da napravi veliku razliku. Možda ste to baš vi.

U društvu je vidljiv napredak u tome koliko rano klinci danas prihvaćaju svoju (homo)seksualnost. S 18, 19 ili 20 godina potpuno su načisto sa svojim seksualnim porivima. Mnogi od njih su već debelo iskoračili iz ormara. Ako ne i ostavili ga daleko iza sebe te ga počeli koristiti isključivo kao skladište odjeće. Nešto o čemu sam ja danas, s 32 godine, u njihovoj dobi mogao samo sanjati. Kao i velik broj pedera moje generacije. A mnogi od njih su, kao i oni stariji, još uvijek toliko duboko u ormaru da im na osobnoj iskaznici stoji "Prebivalište: Narnija"

Iako se onima koji imaju oko za kvir teme čini da se stvari ubrzano menjaju, glasovi koji se čuju su još uvek tihi, a lica koja su spremna da se pokažu još uvek retka, pa je zajednica i dalje najvećim delom nevidljiva, a pritisak veliki, budući da ide i dalje od nasilja, a sve do izolacije i odbačenosti od većinskog društva koje takođe povređuju i ostavljaju nesagledive posledice.