Tekstovi sa tagom: homofobija

Skoro trećina mladih LGBTIQ+ osoba iz Vrnjačke Banje koje su učestvovale u istraživanju tvrde da su doživele nasilje zbog svoje seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta. U 40% slučajeva, to nasilje je bilo fizičko, dok je 17% LGBTIQ+ mladih doživelo seksualno nasilje. Nasilje se najčešće dešavalo u školama. U čak 50% slučajeva kada je nasilje prijavljeno, reakcija nadležnih je izostala, dok je policija reagovala samo u 14% slučajeva. Na kraju, nešto više od polovine mladih ispitanika navelo je da se u Vrnjačkoj Banji ne osećaju bezbedno...

Napomenula bih da ovaj "dokumentarni film" ima ocenu iznad 8 na IMBD. Kada ga je filmska izdavačka kuća Daily Vire objavila, pozvali su kritičare da ocene film. Nijedan nije prihvatio njihovu ponudu. Samo jedna recenzija je objavljena na Rotten Tomatoes-u i to napisana od strane Daily Vire-a i Holivuda u Toto-u.

Otkako sam, prije više od godinu dana, započela ciklus kolumni pod nazivom Mjesta nelagode, jedna od mojih glavnih želja bila je da ukažem na to da se čak i naizgled bezazlena mjesta vrlo lako mogu pretvoriti ili u svojoj suštini jesu – nelagodna.

Već odavno je prestala da bude javna tajna da u redovima desnih partija i pokreta, od onih na centru do (klero)fašističkih, postoji značajan broj članova homoseksualne orijentacije. To su, uglavnom, osobe koje su formirale svoje desne političke poglede pre nego što su osvestile svoju homoseksualnost, mada ima i onih, koliko kod to bilo uvrnuto, koji su svesno ušli u takve organizacije sa već formiranim homoseksualnim identitetom.

Bez obzira na to što je Parada ponosa u Oslu zvanično otkazana, na ulicama se 25. juna dogodila protestna šetnja. Generalni sekretar/ka organizacije Salam, Begard Reza bio/la* je jedan/a od onih koji su se našli na čelu kolone.

Drugu godinu zaredom i ponovno ciljano tempirano u razdoblje oko zagrebačke Povorke ponosa, "Desničari u pubu" odlučili su se okupiti u Velikom Tolku na Opatovini kako bi razglabali o životima ljudi koji ih se nimalo ne tiču. No, stvari se nisu odvile onako kako su očekivali.

Osobe različitih seksualnih orijentacija upoznaju svoje partnere na različite načine. A to nažalost ne zavisi samo od njihovih mogućnosti, već i od same orijentacije. Činjenica je da živimo na konzervativnom Balkanu, gdje se seksualni i svi drugi identiteti ne tretiraju jednako sa onima koja su dominantna na tom području. To je ujedno i glavni razlog zašto gej muškarci i dalje izbegavaju direktne i lične kontakte.

Ako provirimo iz mehurova koje smo izgradili bez ičije pomoći, vrlo brzo nam postaje jasno da se ništa nije promenilo. Homofobija, bifobija, transfobija, anksioznost, strah od odbacivanja, odbacivanje, svakodnevno autovanje i govor mržnje su samo neke od stvari s kojima se LGBTIQ+ osobe svakodnevno susreću, često i u onim sredinama u kojima bi trebalo da se osećaju sigurno.

Kolaps inicijalne faze ruske invazije nije šokirao samo Rusiju, već i Zapad. Nisu bili iznenađeni samo novinari, analitičari i Facebook ratnici, nego i većina nacionalnih sigurnosno-obavještajnih agencija. Francuska vojno-obavještajna služba toliko je promašila da je šef njihove vojno-obavještajne agencije morao odstupiti; međutim i oni za koje se ispostavilo da su bliže istini, poput Amerikanaca, javno su priznali da su radikalno podcijenili ne samo kapacitete ruske vojske, već i ukrajinsku obrambenu sposobnost.

Spadaju li neukusne šale na radnom mjestu pod uznemiravanje? Radi se o šalama na račun seksualne orijentacije. Nisu direktno adresirane na mene, ali se radi o vicevima o homoseksualcima, a kolege znaju da sam gej. Meni je to osobno počelo smetati i nije mi smiješno. Ne bih htio raditi strku oko toga na poslu ali bi im dao do znanja da to nije ok i da se osjećam uznemireno.

U teoriji je ispunjenost na intimnom planu, a u kontekstu ljubavi i ljubavnih veza, nešto ka čemu svako od nas teži, dok u praksi sve češće govorimo o povlačenju i strahu od vezivanja, koracima unazad kada smo nadomak ostvarivanja istinske povezanosti.

Ujedinjene nacije su osudile načine na koje se izveštava o retkom virusu koji je već uzdrmao svet, posebno deo koji rado živi u simbiozi s predrasudama. Rasistički i homofobični tekstovi preplavili su internet, pa nisu zaobišli ni Srbiju – u govoru mržnje makar uvek prednjačimo.

Retko koja LGBTIQ+ osoba nije pretrpela neki oblik nasilja, a napadi često ostaju tajna, budući da na homofobiju skoro niko ne reaguje. Kvir osobe su prepuštene same sebi, a opasnosti su na svakom koraku – na ulici, u školi, na poslu, u klubu, vrlo često i u porodici. Svet u kojem se svako tretira jednako je možda utopija, ali ne postoji opravdanje za nasilnike i homofobe, niti za one koji na napade ne reaguju ne rešavaju. Udruženje Da se zna vam poručuje da niste sami i da možete da prijavite svoje nasilnike.

Prva epizoda ponižavajućeg naslova "7 muškaraca i 1 gej" osvanula je na YouTubeu prije nekoliko dana te broji preko milijun pregleda. Cilj emisije jest pogoditi koji je od osmorice muškaraca gej.

Škola i obrazovanje su dugo bili ekskluzivno pravo imućnih i njihove djece. Zahvaljujući industrijskoj revoluciji i potrebom za pismenim kadrom u radnoj snazi, osnovno obrazovanje postaje dostupno i obavezno za sve, obezbijeđeno od strane države. Samim time, država odlučuje šta je primjerno, korisno i potrebno djeci da uče – čak i kada se to kosi sa drugim ljudskim pravima. Samim time svjedoci smo raznih restrikcija i cenzura, baziranih na ličnim utemeljenjima predavača_ica, školske uprave ili nadležne vlasti. Nimalo iznenađujuće, LGBTI teme, kao i one koje se tiču drugih manjinskih grupa, su često mete ovih ograničenja i cenzura.