Tekstovi sa tagom: horor film

U poslednjih sto godina horor film je izrodio razna čudovišta, ali i mnogo više od toga, budući da su se uz pomoć ovog žanra manifestovale paranoje, nepoverenja i strahovi čitavih generacija. Filmovi strave i užasa komuniciraju sa strahovima koje gledaoci već nose u sebi, ali i sa skrivenim željama, te mislima koje se nikada ne izgovaraju naglas, te se radi o zapletima koji bude najosnovnije ljudske instinkte, a u moderno vreme i intelektualne rasprave čiji je cilj da ispod pokorice od straha pronađu neko dublje značenje. Horor filmovi ipak reflektuju samo ono što se u njih stavi – neki su od krvi i prosutih creva, dok su drugi sastavljeni od mnogo suptilnijih elemenata i stvari kojih se užasavamo tiho, bez ijednog vriska

U poslednjih sto godina horor film je izrodio razna čudovišta, ali i mnogo više od toga, budući da su se uz pomoć ovog žanra manifestovale paranoje, nepoverenja i strahovi čitavih generacija. Filmovi strave i užasa komuniciraju sa strahovima koje gledaoci već nose u sebi, ali i sa skrivenim željama, te mislima koje se nikada ne izgovaraju naglas, te se radi o zapletima koji bude najosnovnije ljudske instinkte, a u moderno vreme i intelektualne rasprave čiji je cilj da ispod pokorice od straha pronađu neko dublje značenje. Horor filmovi ipak reflektuju samo ono što se u njih stavi – neki su od krvi i prosutih creva, dok su drugi sastavljeni od mnogo suptilnijih elemenata i stvari kojih se užasavamo tiho, bez ijednog vriska

Sastaviti popis najznačajnijih filmskih i televizijskih SF junakinja i nije bio tako jednostavan zadatak kako nam se isprva činilo. Istina, davno su prošla vremena kada su žene u SF-u bile portretirane samo kao dame u nevolji ili ljubavni interesi glavnih junaka, ako bi uopće bile spomenute, ali i danas su u filmovima i serijama češći muški protagonisti, dok su žene u sporednim, iako ne i zanemarenim ulogama.

U poslednjih sto godina horor film je izrodio razna čudovišta, ali i mnogo više od toga, budući da su se uz pomoć ovog žanra manifestovale paranoje, nepoverenja i strahovi čitavih generacija. Filmovi strave i užasa komuniciraju sa strahovima koje gledaoci već nose u sebi, ali i sa skrivenim željama, te mislima koje se nikada ne izgovaraju naglas, te se radi o zapletima koji bude najosnovnije ljudske instinkte, a u moderno vreme i intelektualne rasprave čiji je cilj da ispod pokorice od straha pronađu neko dublje značenje. Horor filmovi ipak reflektuju samo ono što se u njih stavi – neki su od krvi i prosutih creva, dok su drugi sastavljeni od mnogo suptilnijih elemenata i stvari kojih se užasavamo tiho, bez ijednog vriska.

Dvije godine nakon izuzetno hvaljenog redateljskog debija s filmom "Get Out" koji mu je čak donio Oscara za najbolji scenarij, američki komičar i režiser Jordan Peele vraća se s "Us", još strašnijim "pametnim" hororom koji preispituje američku društvenu stratifikaciju.

Prva stvar koju Franz i Fiala ruše je zabluda da su deca po definiciji nevina i nesposobna za mržnju ili hladni prezir jer već njihovi nehajni nestašluci mogu da budu surovi. Nije to novo u žanru, jezivo dete kao antipod magičnom je provereni horor-standard i mnogi horori kapitaliziraju na toj inverziji. Međutim, autorski dvojac ovde u kreativnom smislu odlazi nekoliko koraka dalje i izvan uvreženih klišea

Iako priča izgleda dovoljno strašno da bi se poverovalo u to da je utemeljena u realnosti, premisa na kojoj se film zasniva je više nego stvarna, budući da gej ljudi u Rusiji žive u konstantnom strahu od kada su 2013. godine na snagu stupili zakoni protiv „gej propagande.“

Prvu skupinu čine horori u kojima se javljaju rubne ili izolirane kuće na kraju grada, naselja, ulice, kuće koje su tajanstvene te pobuđuju strah i zazor okoline, napose zbog ljudi koji u njima žive ili su živjeli te događaja koji su ih obilježili. Najbolje je opisuje tagline na plakatu manje poznatoga filma majstora horora Wesa Cravena Ljudi pod stubama (People under the Stairs, 1991): u svakom susjedstvu postoji jedna kuća o kojoj odrasli šapuću, a djeca prelaze ulicu da je zaobiđu. Upućuje se na kontekst govorkanja i izopćavanja iz zajednice onoga što je drugačije ili neobično, ali sažima i preokupacije različitih urbanih mitologija.

Rasprava o tome je li bolja knjiga ili film, uz onu je li prije nastala kokoš ili jaje, svakako je jedna od najčešćih i najžešćih u povijesti. Ljubitelji knjiga uvijek će stati na stranu pisane riječi, ljubitelji filmova branit će vizualne medije, a oni koji podjednako vole jedno i drugo usplahireno će stajati sa strane i čekati da se promijeni tema u nadi da neće postati kolateralne žrtve u ovom verbalnom ratu

Nedavno smo čitali istraživanje prema kojem je konzumiranje horora kroz knjige, filmove i serije, zapravo dobro za razvoj hrabrosti i samopouzdanja. Tko smo mi da sumnjamo u znanstvenike? A i Rafaela je napravila super izbor.

Izvorno začet kao studentski projekt trojice šulkolega, zamišljen kao srednjobudžetska atrakcija za rub multipleksa, “A Quiet Place” se neočekivano pretvorio u mali hit godine. Film je zaradom višestruko nadmašio budžet, već se sad piše da bi mogao izbaviti iz nevolja glavinjajući studio Paramount, a i kritike su dobre. Taj uspjeh nije nezaslužen

Čudnovati čovjek s bezbojnom kožom pojavio se u Londonu, te inspektor Bloch i Dylan počinju da razbijaju glavu o misterioznom dolasku mladića. Uskoro Dylan upoznaje Ellen, mladu djevojku s istim kožnim problemom. Dok Dylan pokušava da odmota cijelu traku ispunjenju misterijama, s platna dolazi jedan poznat lik iz filmova užasa i strave...