Moramo zaključiti da je sama riječ burek (orig. börek) došla s Turcima, a označava (pazi sad!) vrstu tijesta koje je kod nas poznato kao vučeno tijesto, jufke ili kore za štrudl. Samo ime dolazi od turske rijeci „bur“ sto znači savijanje. I eto nam savijače! Oblik gotovog proizvoda je uvijek u obliku sfrkane zmije
Berberi su kuhali u tagineu iz dva razloga. Prvi je bio što nisu imali puno vode, a ta je glinena posuda konstruirana da u njoj para cirkulira i tako je vode minimalna. Drugi je razlog bio što su stavili sve sastojke u tagine, vatru ispod podesili na najslabije i otišli se baviti svojim devama, ovcama i kozama bez bojazni da će jelo zagorjeti. Ja sam iskoristio potonju prednost u modernijoj verziji: dopisivao sam se bezbrižno i naširoko s frendom i fejsao, a tagine je sam radio svoj posao
Studio Ghibli je sve do skoro odbijao da ponudi digitalne verzije svojih filmova, ali je u decembru 2019. ipak odlučio da svoje junake podeli sa nešto širom publikom, te je WarnerMedia dobio pravo na emitovanje sadržaja u Americi. Do filmova je došao i Netflix, što je Ghibli proizvode učinilo dostupnim i u drugim delovima sveta.
Ljubitelji Ghibli estetike dobro poznaju svaki detalj, svakog junaka i svaku travku, pa i svaki recept. Upravo zbog toga nudimo galeriju animiranih recepata, ideju za pristojnu gozbu.
Cijelo sam jedno jutro, svog godišnjeg odmora, spiskao pokušavajući naći na netu nekakav recept za pripravu junećih tripica i očekujući da ih ima cijelo izobilje debelo sam se razočarao - kao prvo jedva da ima pokoji recept , a kao drugo i od tih koje sam našao nigdje jednoga koji bi mi imalo privukao pažnju i natjerao me da «odmah ogladnim». Takva loša ponuda recepata na netu «zericu» me (tako vele moji Ličani) naljutila i odlučio sam skuhati tripe na svoj način i za svoj gušt. I dok si trepnuo okom bio sam na merkatu i kupio jedan paket onih smrznutih i već kuhanih tripica. Da kuhanih – već su i narezane
Ako nemate vremena i ne znate da kuvate, naša rubrika je mesto za vas, a zbog toga što smo i sami spremni da sopstveno neznanje i životne nevolje podelimo sa onima koji su voljni da čitaju
Neki će reći da kakav je to poseban recept kad se to može pojesti u svakoj domaćoj konobi. Bilo gdje po Istri. I to se slažem. Iako ne baš bilo gdje. A uz to mislim da mnogi uopće ne znaju kako napraviti ombolo s kupusom. Zato i pišem ovaj recept i to baš onako kako sam sam sebi to spremio za subotnji obrok. Ovaj je «poseban» jer nije bio spremljen u Istri nego usred Bavarske i to s ogulinskim kupusom i pravim domaćim ombolom s pulskog merkata. Kupljenim kod Claudia
Ovčetinu vjerojatno ne jedete često iako tome najvjerojatnije nema nekog opravdanog razloga, osim ukoliko stvarno ne podnosite njezin miris. Ali ako volite janjetinu, onda stvarno nema smisla da ne probate i ovko spremljen "rižoto" od ovčetine. Kažem rižoto jer to većina kuži, a u stvari ispravno bi bilo nazvati ovo jelo "Pilav od ovčetine"
Nikad nisam kuhao čobanac, ali hoću prvom prilikom kada nabavim pravi kotlić. Majke mi. Ali zato sam bio pomoćnik glavnom kuharu čobanca – onaj pomoćnik što kuša vino, pravi društvo usamljenom kuharu i mažnjava recepte za dobra jela. Šta mogu kad sam taki. A glavni kuhar je onaj koji zna šta je čobanac. Još kako zna
Kuham gotovo svakodnevno i to mi dođe kao nekakva relaksacija od sljedećeg posla i čamotinje kućnog ureda. Nemate pojma kako je kućni ured ili globalno rečeno Home Office odvratna stvar. I ja sam mislio da je super biti doma i raditi u vlastitom dnevnom boravku, ali već nakon mjesec-dva skužiš da si sam ko pas – nedostaju ti face iz ureda, nekakav muving, glasovi, miris neke kave u prolazu... nedostaje ti sve. Čak i šef. Onda znate kako je to gadno
Pripremanje jela čiji ću recept podeliti s vama najavljivalo je još jednu katastrofu, ali je krajnji rezultat ispao odličan. Ne znam da li sam time htela samu sebe da sabotiram, no, sve je počelo tako što sam izabrala sastojke koje ne volim previše
Ako nemate vremena i ne znate da kuvate, naša rubrika je mesto za vas, a zbog toga što smo i sami spremni da sopstveno neznanje i životne nevolje podelimo sa onima koji su voljni da čitaju
Kada sam bio klinac mislio sam da se bakalar ne sprema nikako drugačije osim «bakalara na bijelo» (in bianco). Pa i nisam bio baš neki klinac kada sam se u to razuvjerio. Bilo je to jednom prilikom na početku mog studija u Zagrebu. Uletio sam gladan u jedan riblji restoran na početku bivše ulice Socijalističke revolucije (čini mi se da je danas to Zvonimirova) i naručio «bakalar» očekujuči da će mi konobar donijeti bakalar s posuticama – onako kako ga radimo mi ovdje u Istri. Međutim eto konobara nosi nekakav brodet s komadima bakalara i lešo krompir kao prilog. Najprije sam mu rekao da se zabunio i da to nisam ja naručio – «ja sam naručio bakalar», a on, dični dalmatinac veli «A isukrsta mi, uncute jedan to ti je bakalar, oli si ćorav». Drž-nedaj, glad je pobjedila i uvjerila me da bakalar može biti spremljen i drugačije, a ne samo «in bianco»
Danas smo odlučili da se pozabavimo sveprisutnom opsesijom zdravim životom. Zdrav život sam po sebi ne bi bio uopšte loš kada ne bi imao toliko škola mišljenja, studija koje jedna drugu pobijaju, pseudonaučnih zaključaka i sledbenika koji nisu videli ni dana dopisnog kursa medicine, a sve znaju o procesima u ljudskom organizmu. Svako je od nas bar na trenutak bio rob poluistina, a sve zbog straha od smrti kojoj uporno pokušavamo da doskočimo
Kad netko kaže «baba» onda to može zazvučati nekako grubo i odbojno, ali ne i meni jer ja sam svoju pokojnu nonu uvijek zvao «baba». Moja baba me naučila kako napraviti dobar podvarak. U stvari ona me privikla i naučila na dobru kužinu i ona je glavni krivac što ja volim kuhati. Babin podvarak je bio nešto što se pamti cijeli život i što je teško dostići koliko god je to jednostavno jelo i koliko god se vi upinjali da vam to uspije. Međutim to ne znači da ne treba probati dostići svaki put «viši nivo». Mnogi niti ne znaju šta je podvarak. E pa za njih u tri kratke riječi – to vam je ...
