Tekstovi sa tagom: hrvati

Bilo da ste dete, tinejdžer, mlađi ili stariji odrasli, jugonostalgičar ili jugoskeptik, gledajte film "Leto kada sam naučila da letim" makar i kao "Ljeto kada sam naučila letjeti". Ne treba prevod, dovoljna su krila

Feldmaršal Borojević bio je tragični gubitnik u Prvom svjetskom ratu koji ga je slavio kao „Lava od Soče“, svjetski priznatog od vojnih eksperata kao vrsnog stratega obrane koji je dobio sve bitke, odbio dvanaest velikih ofenziva talijanske armije, ali je izgubio rat a na kraju skoro i penziju

Mnoge iritiraju ove elite koje su prvo zavadile pa sad mire vjere i narode. To im izgleda kao farsa jer tragedija se već dogodila a pravedni i trajni mir se postiže samo shvaćanjem činjenice tragedije i suočavanjem s prošlošću. U teoriji to je točno. Ali u zbilji su na ovim prostorima danas mitovi cementirani u nove kolektivne identitete i uspješno suočavanje s prošlošću bi značilo da ovi narodi imaju postati nešto drugo od onog što su sad. K pomirenju dakle vode samo rituali kajanja i oprosta, pijetet za sve nevine žrtve i mirotvorna, normalna i pozitivna retorika „odozgo“ koja kultivira i liječi ranije zatrovane mase

Ostaje nam razbistriti kontroverzu koja to nije o Oliverovom nepopustljivom bojkotu Srbije. Takav Oliver koji navodno zlopamti i ne prašta, ne može ući u kulturu sjećanja koju tek treba stvoriti na ovim prostorima poslije balkanskog tridesetogodišnjeg rata. To nije bio on ni kao osoba niti na to ukazuje njegov opus u kojem ima više vjere, ljubavi i oprosta nego u liturgijama glavnih kršćanskih crkava s ovih prostora u zadnjih četrdeset godina. Poput onog galeba iz njegove pjesme, bio je visoko iznad prizemnog nacionalizma i tribalnog konflikta

Blajburški mit je hrvatska varijanta kosovskog mita, slavljenje i komemoriranje poraza, inspiracija za osvetu i restauraciju izgubljene države. Najveća dostignuća najgorih među hrvatskim nacionalistima dolaze od imitiranja najgorih elemenata srpskog nacionalizma. Blajburški mit je mlađi od kosovskog ali skrojen po istoj matrici

Knjiga kolumni povjesničara Hrvoja Klasića „Bijelo na crno: lekcije iz prošlosti za budućnost“, u izdanju naklade Ljevak, biće predstavljena u srijedu 17. travnja u dvorani Muller Kina Europa u Zagrebu, s početkom u 19 sati. „Bijelo na crno: lekcije iz prošlosti za budućnost“ važno je publicističko djelo u kojem autor kritizira lažni nacionalizam, ustaje protiv ponavljanja fašizma i uočava kvalitetne pojave u hrvatskome društvu

Najpre bi se u naseljima nastanjenim hrvatskim stanovništvom pojavila lica nepoznata meštanima koja su obilazila kuće lokalnih Hrvata i raspitivala se za mogućnost zamene imovine. To je bilo praćeno telefonskim pretnjama, objavljivanjem i slanjem pretećih letaka i pisama, ispisivanjem pretećih grafita, javnim prozivkama pojedinih ljudi i upadima u kuća, a zatim i podmetanjem eksploziva i bacanjem bombi

Može se slobodno reći da je liberalna demokratija ravna sudbini ljudskog istorijskog života tačno od onoga trenutka kada je ta ideja nekome pala na pamet. Nju se može prevazići samo još većom slobodom i spontano organizovanim (nije oksimoron) uvidima - a ne nikako vjerskim i nacionalnim fundamentalizmima koji su kako veli Ortega i Gaset, jedno šuplje Ne liberalnom svijetu, ono već viđeno

Princip horizontalnog nacionalizma je krajnje jednostavan: što je predmet nacionalne mržnje bliže nama, to je mržnja intenzivnija i učestalija, premda ne obavezno i veća u strogo kvantitaivnom smislu. Zbog čega je to tako? U najkraćem - zbog straha. Strah je, naime, osnovni generator nacionalizma, svejedno da li je osnovan, neosnovan ili pomalo od oboje. Što nas manje prostorno rastojanje deli od zamišljenog neprijatelja, to veću opasnost osećamo po sebe i stoga smo skloniji srazmerno žešćim reakcijama na „poticaje“ koji nam odande dolaze