Tekstovi sa tagom: hrvatska

DORH-ova vijest je glasila: „General Ivan Bobetko pozvan je u nadležnu policijsku upravu radi davanja točno određenih obavijesti  o mogućim počinjenim zločinima na području grada Siska tijekom 1991. i 1992. godine u sklopu provođenja izvida o tim zločinima u smislu čl. 206.h. Zakona o kaznenom postupku. General Ivan Bobetko nije priveden niti pozvan u policiju kao osumnjičenik niti kao svjedok“. I, dakako, digla se silna frka, počevši od Hrvatskoga generalskog zbora i hrvatske dalekovidnice, pa domino efektom po svoj političkoj desnici koja drži da je „vlast naša“ i „tko se usudi nakon 27 godina pokretati neka pitanja“

Dragana Jurišić umjetnica je koja se u svom radu bavi fotografijom, filmom i instalacijom. Rođena je u Slavonskom Brodu. Fotografijom se počela baviti 1991. godine nakon što je u rodnom gradu, na početku rata, u požaru potpuno uništen stan njezine obitelji, a s njim i očeve fotografije. On je tada prestao fotografirati, a Dragana je – otkrivši moć fotografije nad sjećanjima – preuzela njegovu strast. Autorka je knjige “YU: The Lost Country” (“Jugoslavija: izgubljena zemlja”) u kojoj je, kako kaže “propitivala ideju nacionalnog identiteta i zemlje koja je naprosto izbrisana sa mape”… Sa dozvolom Dragane Jurišić, u tri nastavka, magazin XXZ predstavio je ovu fascinantnu knjigu

Prema nekim nepotvrđenim spoznajama, arbitražni se prvorijek o Savudrijskoj vali - a bit će dostupan javnosti u prosincu - temelji na parafiranom sporazumu Ivice Račana i Janeza Drnovšeka iz 2000. godine, koji su pravni stručnjaci već tada ocijenili nepovoljnim za Hrvatsku, jer predviđa da dvije trećine zaljeva pripadne Sloveniji. Plus tzv. junction (spoj) ili dimnjak kroz hrvatski akvatorij za dodir Slovenije s otvorenim morem. Slovenski predsjednik Borut Pahor i hrvatska mu kolegica Kolinda Grabar-Kitarović su prvi put spomenuli „moguće incidente“ među dvjema zemljama kad Arbitražni sud objavi već donesenu odluku o njihovom razgraničenju, ako ih ne spriječi zajednički gazda u Bruxellesu ili čak i njegov gazda u SAD/NATO-u

Ni Huni i Avari, ni Tatari, ni Habsburzi, Ugri i Latini, ni Turci, ni Srbi niti itko s ovog ili onog svijeta nije imao tako moćne paklene naprave za uništiti cijelu jednu zemlju i već očajan narod prepustiti demografskoj eutanaziji kakva je hrvatsko „domoljublje“, kojim „najstariji narod u Europi“ (Dragan Primorac) sada maloumno eksperimentira. Misleći da je to učinkovit deterdžent za čistu i mirisnu budućnost - bez Srba, pedera, komunjara, ateista, itsl. muteža - pod crven-bijelo-plavom zastavom reinkarnirane iluzije „vjera u Boga i hrvatska sloga“. Deterdžent kakav osobno svojim izabranicima isporučuje sv. Josip, zaručnik Marijin i hranitelj Isusov, nebeski zaštitk hrvatskog naroda

Dragana Jurišić umjetnica je koja se u svom radu bavi fotografijom, filmom i instalacijom. Rođena je u Slavonskom Brodu.  Fotografijom se počela baviti 1991. godine nakon što je u rodnom gradu, na početku rata, u požaru potpuno uništen stan njezine obitelji, a s njim i očeve fotografije. On je tada prestao fotografirati, a Dragana je – otkrivši moć fotografije nad sjećanjima – preuzela njegovu strast. Autorka je knjige “YU: The Lost Country” (“Jugoslavija: izgubljena zemlja”) u kojoj je, kako kaže “propitivala ideju nacionalnog identiteta i zemlje koja je naprosto izbrisana sa mape”… Sa dozvolom Dragane Jurišić, u nekoliko nastavaka, magazin XXZ predstaviće ovu knjigu

Proustaški sentimenti, koji danas suvereno ljuljaju Hrvatsku, a Franjo Tuđman ih je legalizirao onom da je „sretan što mu supruga nije ni Srpkinja niti Židovka“, žestoko su opsjedali Tomislava Karamarka, a nešto sofisticiranije i Kolindu Grabar-Kitarović i sada Andreja Plenkovića. Ustaše su manje zlo od partizana, ako ih iskreno i smatraju zlom. Licemjeran osjećaj za povijesnu istinu i civilizacijske antinaci-antifašističke vrijednosti suvremenog svijeta ovih je dana očitovala HDZ-ova državna vlast time da ničim nije obilježila Dan pobjede nad naci-fašizmom u Drugom svjetskom ratu, nije se odazvala skromnoj proslavi u organizaciji Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH, ali je koji dan kasnije poslala novooktroiranog predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića na komemoraciju u povodu tzv. bleiburške tragedije

Dodjelom nagrada u utorak je završen 63. Međunarodni festival kratkometražnog filma u Oberhausenu. Dokumentarni film Oni samo dolaze i odlaze Borisa Poljaka prikazan je u međunarodnom natjecateljskom programu, a igrani filmovi U plavetnilo Antonete Alamat Kusijanović i manjinska hrvatska koprodukcija Dobro utrošeno poslijepodne Martina Turka u natjecateljskom programu za djecu i mlade. U bogatoj konkurenciji koja je ove godine uključivala petstotinjak filmova, žiriji su zamijetili hrvatske filmove te su sva tri nagrađena

Kulturna manifestiacija Velvet Festival i ove se godine održava u mjestu Punat na otoku Krku, od 13. do 15. kolovoza, kada će ugostiti neke od najzanimljivijih i najperspektivnijih autora i umjetnika domaće, regionalne i svjetske glazbene scene

Kao što nikad nije objašnjeno zašto Hrvatske nije bilo na karti svijeta i prije kolovoza 1995., kada ju je na kninskoj tvrđavi otkrio hrvatski Kristofor Kolumbo, odnosno gdje su njezini žitelji imali domovinu do pobjedničkog dizanja trobojnice na Zvonimirovim zidinama, nejasno je i zašto eksponirani sportski katolici nisu praktično „imali Isusa“ i prije no što su si postoljima i medaljama zaslužili globalnu slavu. Uza sva prenemaganja i pretjerivanja javnom zloporabom iskrenih vjerskih uvjerenja i osjećaja - koju crvotočnu pojavu u vjerskom životu radikalno kritizira sam papa Jorge Mario Bergoglio, a tzv. Crkva u Hrvata ne vidi ništa loše u masovnom agitpropu baš „obraćenicima“ - sportski se Isus otisnuo iz sakralnih prostora i skrovite ljudske intime u ratni pohod na sekularno društvo

Mario Mihaljević, kompozitor, pesnik, novinar i radio-voditelj, objavio je pre par meseci klip na Youtubu u kojem je izložio kratku analizu najnovijih srpsko-hrvatskih prepucavanja. Budući pesnik, Mihaljević je svoju jezgrovitu, ali ubojitu analizu domaćeg ludila napisao u stihu i izrecitovao publici. Njegov stihovani prilog do sada je pogledalo preko 100.000 ljudi. Mihaljević je široj javnosti najpoznatiji kao autor pesme “Džuli” s kojom je Jugoslaviju na Evroviziji 1983. godine predstavljao Danijel Popović. Mihaljevićevo otvoreno pismo prenosimo u celini. Svejedno kad je napisano, uvek je aktuelno

Sljedeći tjedni jamačno će donijeti više svjetla u aferu „dnevnice“, jer razne političke opcije računaju se okoristiti nalazima istrage. Ma kakvi bili. Ne samo radi pozicioniranja uoči svibanjskih lokalnih izbora nego i zbog sve oštrijih obračuna u vladajućoj koaliciji HDZ-a i Mosta nezavisnih lista te radi odvraćanja pozornosti građana od dnevnih poskupljenja i „bolnih rezova“ najesen, što izravno erodira životni standard. Lažirana putovanja i mažnjavanje velikih svota novca za izmišljene dnevnice jamačno će se pokazati kao smokvin list ili dimna zavjesa pred neusporedivo važnijim problemima ove zemlje, koja će totalno nepripremljena biti gurnuta u skupinu najsporovoznijih članica postbreksitskog EU-a

Ove se nedjelje prisjećam jedne nedjelje od prije nekoliko godina, kada je u tramvaju nabildani klinac šutao staru Romkinju. Ljudi su se pravili da su pospani, neki su odjednom pronalazili zanimljive prizore na podu, naglo okretali glave u stranu, vadili mobitele iz džepova i lupali po tipkama. Prišla sam glasnom momku čiji je vrhunac životnog uspjeha bio da za nadlakticu ščepa staricu, trese je i pljuje joj u lice. Rekla sam mu da odjebe. U tom trenutku su mi se priključili i drugi ljudi, ustali su se prvo dečko i cura koji su sjedili pokraj mene, a zatim i većina ljudi - vikali su da prestane i izgurali smo ga van na sljedećoj stanici

Na Facebook stranici “Dosta je, ja se vas ne bojim” okupljaju se veterani Domovinskog rata koji se sa antifašističkih pozicija opiru rastućem ustaštvu i fašizaciji Hrvatske. Jedan od njih se obratio otvorenim pismom hrvatskoj javnosti, pokušavajući da pokaže da nisu branitelji samo oni koji se okupljaju pod šatorima, braneći svoje vlastite interese