Tekstovi sa tagom: hrvatska

Lastovo 01 S

Jugoslavija u Hrvatskoj 1918-2018: Od euforije do tabua (3)

Strah desnice od SFRJ

Knjiga “Jugoslavija u Hrvatskoj ( 1918.–2018.), od euforije do tabua” Dragana Markovine, koju je nedavno objavila izdavačka kuća Fraktura, nije ni apologija ni blasfemija, iako će je mnogi tako – pogrešno – shvatiti. Ona je žal za propuštenim šansama, za svijetom u kojem bi Vukovar i Mostar ostali netaknuti, u kojem se ne bi dogodio pokolj u Srebrenici i u kojem bi sve žrtve ratova u mirnoj svakodnevici provele devedesete godine. Povijesna znanost dugo se dogmatskiopirala pitanju “što bi bilo kad bi bilo”, ali je počela poimati da to pitanje može nekim novim, vrijednim spoznajnim svjetlima obasjati događaje koji su se doista zbili. “Jugoslavija u Hrvatskoj” izazvat će mnoga negodovanja i upravo u tome krije se njena najveća vrijednost. Hrvatska javnost okovana je tabuima, zabludama, zabranjenim temama i poplavom povijesnog revizionizma. Sâm sadržaj tih tabua zapravo je sporedan. Problem je tabu kao takav. Povijesno i moralno vrednovanje ove ili one države, kao i lijevi i desni prijepori postaju sporedni u društvu koje ima potrebu za samoobmanom i koje na drugačije mišljenje reagira, u najboljem slučaju, s nelagodom. Dragan Markovina u “Jugoslaviji u Hrvatskoj poziva na dijalog čak i kad je kategoričan u svojim stavovima jer demokratska kultura sučeljavanja različitosti nije licemjerni ritual, već beskompromisni sraz argumenata, nemoguć bez slobode govora i građanske hrabrosti. “Središnje pitanje na koje će ova knjiga pokušati odgovoriti je zbog čega je i kako došlo do toga da Jugoslavija u Hrvatskoj od sinonima za euforiju iz 1918., postane sinonim za tabu i autocenzuru 2018., u boljem slučaju, ili za psovku u gorem?” Iz knjige Dragana Markovine prenosimo nekoliko poglavlja
Asku 01 S

Jugoslavija u Hrvatskoj 1918-2018: Od euforije do tabua (2)

Kolika je i kakva je krivnja SKJ za raspad zemlje?

Knjiga “Jugoslavija u Hrvatskoj ( 1918.–2018.), od euforije do tabua” Dragana Markovine, koju je nedavno objavila izdavačka kuća Fraktura, nije ni apologija ni blasfemija, iako će je mnogi tako – pogrešno – shvatiti. Ona je žal za propuštenim šansama, za svijetom u kojem bi Vukovar i Mostar ostali netaknuti, u kojem se ne bi dogodio pokolj u Srebrenici i u kojem bi sve žrtve ratova u mirnoj svakodnevici provele devedesete godine. Povijesna znanost dugo se dogmatskiopirala pitanju “što bi bilo kad bi bilo”, ali je počela poimati da to pitanje može nekim novim, vrijednim spoznajnim svjetlima obasjati događaje koji su se doista zbili. “Jugoslavija u Hrvatskoj” izazvat će mnoga negodovanja i upravo u tome krije se njena najveća vrijednost. Hrvatska javnost okovana je tabuima, zabludama, zabranjenim temama i poplavom povijesnog revizionizma. Sâm sadržaj tih tabua zapravo je sporedan. Problem je tabu kao takav. Povijesno i moralno vrednovanje ove ili one države, kao i lijevi i desni prijepori postaju sporedni u društvu koje ima potrebu za samoobmanom i koje na drugačije mišljenje reagira, u najboljem slučaju, s nelagodom. Dragan Markovina u “Jugoslaviji u Hrvatskoj poziva na dijalog čak i kad je kategoričan u svojim stavovima jer demokratska kultura sučeljavanja različitosti nije licemjerni ritual, već beskompromisni sraz argumenata, nemoguć bez slobode govora i građanske hrabrosti. “Središnje pitanje na koje će ova knjiga pokušati odgovoriti je zbog čega je i kako došlo do toga da Jugoslavija u Hrvatskoj od sinonima za euforiju iz 1918., postane sinonim za tabu i autocenzuru 2018., u boljem slučaju, ili za psovku u gorem?” Iz knjige Dragana Markovine prenosimo nekoliko poglavlja
Studenti

Jugoslavija u Hrvatskoj 1918-2018: Od euforije do tabua

Između avangarde i nacionalizma: 1968. i 1971.

Knjiga “Jugoslavija u Hrvatskoj ( 1918.–2018.), od euforije do tabua” Dragana Markovine, koju je nedavno objavila izdavačka kuća Fraktura, nije ni apologija ni blasfemija, iako će je mnogi tako – pogrešno – shvatiti. Ona je žal za propuštenim šansama, za svijetom u kojem bi Vukovar i Mostar ostali netaknuti, u kojem se ne bi dogodio pokolj u Srebrenici i u kojem bi sve žrtve ratova u mirnoj svakodnevici provele devedesete godine. Povijesna znanost dugo se dogmatskiopirala pitanju “što bi bilo kad bi bilo”, ali je počela poimati da to pitanje može nekim novim, vrijednim spoznajnim svjetlima obasjati događaje koji su se doista zbili. “Jugoslavija u Hrvatskoj” izazvat će mnoga negodovanja i upravo u tome krije se njena najveća vrijednost. Hrvatska javnost okovana je tabuima, zabludama, zabranjenim temama i poplavom povijesnog revizionizma. Sâm sadržaj tih tabua zapravo je sporedan. Problem je tabu kao takav. Povijesno i moralno vrednovanje ove ili one države, kao i lijevi i desni prijepori postaju sporedni u društvu koje ima potrebu za samoobmanom i koje na drugačije mišljenje reagira, u najboljem slučaju, s nelagodom. Dragan Markovina u “Jugoslaviji u Hrvatskoj poziva na dijalog čak i kad je kategoričan u svojim stavovima jer demokratska kultura sučeljavanja različitosti nije licemjerni ritual, već beskompromisni sraz argumenata, nemoguć bez slobode govora i građanske hrabrosti. “Središnje pitanje na koje će ova knjiga pokušati odgovoriti je zbog čega je i kako došlo do toga da Jugoslavija u Hrvatskoj od sinonima za euforiju iz 1918., postane sinonim za tabu i autocenzuru 2018., u boljem slučaju, ili za psovku u gorem?” Iz knjige Dragana Markovine prenosimo nekoliko poglavlja
Džon Lenon

Sotona je gotovo u svemu

Katolička radost zbog ubistva Johna Lennona

Na katoličkom portalu kažu da je Lennon možda ubijen zato što je kazao da su Beatlesi popularniji od Isusa. Velikog engleskog glazbenika oni očito smatraju neprijateljem vjere, osobom koja im je nanijela mnogo štete jedinoj svetoj i apostolskoj Crkvi, i ne pokazuju ni trun žaljenja za njim. Naprotiv, čini se da je dobro da Johna Lennona više nema. Bogu hvala, neka je njega Chapman ustrijelio
Lezbor1

Le Zbor pred Saborom

Želja nam je samo jedna, da fašista više nema

Revoltirane izglasavanjem diskriminatornog Zakona o udomiteljstvu, Članice Le Zbora u nedjelju su pred zgradom Sabora otpjevale "Ay Carmelu".
Signa 01 S

Zakona se najmanje drže oni koji bi to najviše trebali

Svi smo mi "gejevi", "masoni" ili "četnici" kad to nekome zatreba

Dakako da jesmo u zaostatku i kako vidimo živimo barem 50 godina u prošlosti, a ne pomaže nam niti Zakon o istospolnim zajednicama, donešen u Saboru, ali Sabor tu opet nije bitan.
Okkro 24 S

To su ipak tuđa djeca

Što nas sprečava da pomognemo imigrantima

Što nas je spriječilo da budemo socijalno empatična zemlja, pa još i oboružana katoličkim milosrđem, pa makar isključivo prema bijelcima, europejcima, onima s kojima dijelimo jezik, i domovinu? 
Srbenka3

Nebojša Slijepčević, reditelj dokumentarnog dragulja "Srbenka"

Deo javnosti tretira ratne zločince kao heroje

Povijest nas uči da na Balkanu uvijek postoji mogućnost da se međunacionalni sukobi ponove. Uvijek dođe neki novi rat, koliko god to izgledalo nemoguće. Mislim da je zbog narednih generacija potrebno sačuvati realnu sliku onog što se događalo devedesetih, a ta slika nije ni jednostavna, ni crno-bijela. Nevinih žrtvi bilo je na svim stranama, i sve strane su zaprljale ruke zločinima. Ignoriranje, i nepriznavanje te činjenice samo ostavlja klice novih sukoba
Ptsd 05 S

Rat se nije završio

Moj otac, samoubojica i heroj

U svemu što govorim, što činim, u određenoj mjeri zastupam vlastitog oca. Čovjeka koji čeka da detonira ručna bomba, koju je položio na stranu srca, ispod lijevog pazuha. Iz te perspektive, perspektive gubitka, mogu metaforično pljuniti u lice, reći “jebite se” svim drčnim debilima koji umišljaju da posjeduju moju sudbinu, kao i živote drugih ljudi
rogač

Što se događa kada umjesto demokracije imamo ruljokraciju

Kako je rogač razotkriven kao neprijatelj hrvatskog naroda

Smiješno je i pomisliti da bi netko ustao protiv jednoga bezazlenog, hranjivog i zdravog ploda koji su u drevna doba žvakali i biblijski uglednici, ali narod je zbog rogača obuzela takva neumjerena, mahnita jarost kao da im u susjedstvu podižu smrtonosno otrovan kemijski pogon ili nuklearnu termoelektranu. Mitski je nepoznati počinitelj čak zapalio skupi traktor za krčenje zemljišta. Nakon toga se i vlast povukla. Načelnik općine ne želi se, kaže, više suprotstavljati volji mještana, nepotrebno izazivati njihovo strpljenje. U opisanom događaju prepoznaju se sve osobitosti ruljokracije
Vukovar

O Vukovaru: Pisac lakih nota, istinski zaljubljenik u smrt

Momo Kapor, kralj svih sociopata

Vukovar je definitivno bio tačka na kojoj smo se on i ja nepomirljivo razilazili. Količina razaranja i sva ona tragedija koja se četiri godine ranije sručila na taj grad bila je gotovo nepojmljivih razmera. Naše suočavanje s posledicama onoga što su tamo učinile razularene trupe pijanih rezervista iz Srbije puštenih s lanca, i oni tenkovi koji su cvećem ispraćani u rat, bilo je izuzetno potresno. Mene lično je iz osnova izmenilo, a o svemu tome sam na najneposredniji način pisao i u knjizi „U potpalublju". Svi oni prizori koje smo tada užasnuti gledali po prvi put: masovne grobnice pune civila, leševi po razrušenim ulicama jednog utučenog grada, deca čije su kose posedele nakon stotinak dana provedenih u podrumima - Vukovar je ukratko bio tadašnja mera naše okrutnosti i našeg ludila, krajnji domet nakaznog projekta koji je zarazio tolike među nama i doveo nas ovde gde se danas nalazimo
Birdo1

Nenad Popović: Dnevnik iz grada P. (Durieux, Zagreb 2017)

Zapisi o teškim vremenima, puni strave i humora

Provest će nas autor po mnogim mjestima naših tjeskoba i postavit će naša pitanja: kako se, primjerice, u mnogih ljudi dogodila promjena, a osobito je bolno što se ona dogodila “većini naših prijatelja, znanaca… u mnogih kompromitantno, presvukavši im potpuno ličnost, pa i promijenivši karakter”. Taj preokret, koliko god je, u teškim vremenima, razumljiv, toliko se ipak doživljava kao ljudski gubitak; u teškim vremenima i sami smo uzdrmani, a računati na ljude “vrlo je važno za vlastito samopouzdanje
Quin 01 S

Pomno proučavanje neprijateljske propagande

Pitam se pitam - zašto desničari gledaju gay porniće

Svakome se od nas najmanje jednom u životu dogodilo da je u belgijskom hotelu posegnuo za daljinskim upravljačem provjeriti kakva je kratkoročna meteorološka prognoza za Antwerpen i okolicu, a na ekranu se ukazala dvojica krajne neobičnih sinoptičara, potpuno goli jedan na drugome. Tkogod bi drugi na Ursićevu mjestu možda ugasio televiziju ili okrenuo program, ali ne i don Andro. Premda njega takve stvari, naravno, lično ne zanimaju. On je u poučne svrhe nastavio ljubopitljivo piljiti, da bi svoje župljane kasnije kao dobar pastir upozorio kako izgledaju pederi i kako točno izgleda njihov prljavi blud, šta i gdje oni jedan drugome, božeoprosti, meću
Krpo 36 S

Pričaj srpskohrvatski da te ceo svet razume

Jugoslovenski esperanto koji niko neće

Problem sa srpskohrvatskim je u tome što je od svih mogućih naziva za ovaj jedinstven jezik izabran najgori. Prvo, iz naziva su izbrisani Bošnjaci i Crnogorci. Drugo, iz njega su izbrisani i Jugosloveni, kojima je ovaj jezik takođe maternji. Treće, i najvažnije - ni jedan od ovih naroda ni za živu glavu neće da govori istim jezikom kao i ostali
Manimani 01 B

Ima u životu mnogo toga osim para

Kako smo postali pohlepne nakaze

Drago Ćosić je samo jedan u beskonačnom nizu Hrvata kojima je pohlepa smutila pamet, potpuno ih dehumanizirala, učinila životinjski besramnim, koji su zbog novca odbacili roditeljski odgoj i sve što su naučili u školi, zaboravili sve što je dobro, pošteno, dolično i skladno. I koji se više čak i ne kriju. Ne jebu živu silu. Nimalo ih ne uzrujava da svi vide njihov poraz i njihovu bijedu