Tekstovi sa tagom: hrvatska

Predstava repera Marina Ivanovića Stoke je odlična dok govori o silasku u pakao droge, ali pada u provaliju pred sam kraj kada kreće trkenjanje o bogu, svjetlu u tami i ostalim izlizanim „born-again Christian“ frazama prepisanima iz petparačkih udžbenika za duhovnu obnovu Katoličke crkve…

Kao posljedica masovnog iseljavanja omjer se obrnuo, poslova je više nego zainteresiranih, a vlasnike pansiona i slastičarnica iznenada je nekako napustila pamet. Puf! Mozak im se momentalno ispraznio. Bistri izvor mudrosti s kojega su nekada nesebično pojili svoje sobarice, kuharice i konobare tajanstveno je presušio. Samo je manji dio njih shvatio da je doba bezobzirnog izrabljivanja završilo, da dvije hiljade i osamsto mjesečno više nije dovoljno, da ljude moraju bolje platiti. Jer, ako oni neće, ima tko hoće, u Njemačkoj, Austriji, Norveškoj i Irskoj deseci tisuća poslodavaca mnogo kvalitetnije podučavaju o naravi kapitalističke ekonomije

Policija radi težak, slabo plaćen, a prema građanima i državi odgovoran te po vlastiti život opasan posao. Mudar puk bi kazao - nose glavu u torbi. To nije sporno. Ali jest sporno jesu li vlada i resorni ministar na visini vlastite odgovornosti da tim ljudima omoguće kvalitetne uvjete za odgovorno, stručno i humano bdjeti nad sigurnošću i mirom građana i društva, odnosno da taj posao bude pod transparentnim civilnim nadzorom. Vlast je odgovorna, ako se taj kadar odgaja/obrazuje za revolveraše ili pit bullove, a ne čuvare reda čija je prva kvaliteta dobar osjećaj za pravednost, zakonito i humano postupanje. Uporaba vatrenog oružja zakonski je solidno riješena za četiri slučaja od kojih je najvažnija obrana vlastitog života, a uporaba fizičke prisile mora biti također u krajnjoj nuždi, kad su iscrpljene sve tehnike psihološke intervencije u kontaktu s prijestupnikom.

Irska je prošlog vikenda referendumom o legalizaciji pobačaja – točnije o promjeni osmog amandmana u Ustavu kojim je 1983. zabranila abortuse – pokazala da „svakoga trenutka u svakom pogledu sve više napreduje“. A – pa što god o tome mislili i irski i domaći katolibani – ukidanje rigidnog i anticivilizacijskog zakona o pobačaju kojim se on zabranjivao i žrtvama incesta i potencijalnim rodiljama djece s golemim deformacijama, svakako jeste napredak. Vrijedi podsjetiti da je za ukidanje bilo čak dvostruko više glasača nego li protivnika što je eto zoran pokazatelj promjene krvne slike irskog društva

Novi braniteljski zakon predviđa da veteranska populacija ima prednost ne samo kod zapošljavanja, nego i kod izbora na upravljačke funkcije. Ne samo u školskom sustavu, nego u svim javnim službama i ustanovama. Štoviše, ta se prednost proteže ne samo na nezaposlene branitelje i djecu stradalih i nestalih hrvatskih boraca i ratnih vojnih invalida, nego i na ratne dragovoljce i članove uže i šire obitelji smrtno stradalog ili nestalog branitelja, makar neki od njih bili za života i smrtni neprijatelji. Sudjelovanje u ratu tako je postalo nasljedno pravo u najširem smislu

A onda su koji kilometar dalje sagradili golemu novu zgradu Zračne luke "Doktor Franjo Tuđman", kojoj ni nakon godinu dana nismo otkrili smisao. To odvratno, dehumanizirano mjesto u predvorju ima tek nekoliko klupa, i to za invalide. Poželite li sjesti, morate usput naručiti i sendvič od sedamdeset pet kuna ili nešto drugo apsurdno skupo u aerodromskom kafiću. Beskrajni prazni prostori, deseci tisuća četvornih metara ništavila neobjašnjivo završavaju stazama od platnenih vrpci što se lome pod pravim kutem kao Meandri pokojnog Julija Knifera

Hrvatska radiotelevizija je tijekom 1990-ih otvoreno naručivala i poticala komponiranje novih domoljubnih pjesama, intenzivno emitirala postojeće, organizirala i financirala humanitarne koncerte i festivale domoljubne glazbe te snimala u velikom broju domoljubne glazbene spotove. Pjesma je bila maltene glavno medijsko sredstvo hrvatske borbe za samostalnost te nacionalne homogenizacije. No, koliko je popularna glazba tih godina bila ovisna o radiotelevizijskoj potpori, toliko je bila i izložena, odnosno podložna političkom pritisku. Ništa bolje nije bilo u Srbiji. Milošević je koristio (masovne) medije kao jedan od temelja svoje političke moći

Jedno od pitanja na koje su se uvijek – najčešće bedasto - lomile hrvatske gastronomske ambicije je pitanje izvornosti jela. Pa i pitanje je li dalmatinskoj kuhinji koja privlači gastro-turiste mediteranska komponenta otežavajući faktor? Čak i – mana? Naravno da nije, već je prednost. Isticanjem mediteranske „note“ (koja objedinjuje i „morsku“ i „kontinentalnu“ gastronomsku komponentu) dalmatinskoj kuhinji daje zahvalan širi kontekst. Potom, i u Dalmaciji kao i na drugim prostorima gdje su se križali različiti kulturološki i civilizacijski utjecaji, teško je – ili pak nemoguće – govoriti o jelima koja su isključivo autohtona odnosno izravan produkt neke lokalne gastronomske tradicije koja ne bi bila ozračena tuđim utjecajima

Predsjedničina javna molitva za Domovinu, koju je tako lijepo obznanila i na Facebooku, stoga je vraški poučna. Ona naravno prokazuje koliko je i za predsjedničk,u još uvijek neslužbenu kampanju, poželjno na rever okačiti bedž praktične i bogobojažljive vjernice. Koja onda može računati na izborne milodare iz Crkve, podršku s oltara ali, naravno, i javne televizije koja je odavno već postala ekspozitura Kaptola

Osim činjenice kako je termin “rodna ideologija” izmišljeni koncept koji svoje obrise dobiva nakon Svjetske konferencije o ženama u Pekingu 1995. godine čija Deklaracija zagovara rodnu ravnopravnost i rodno osjetljive politike, nakon čega Crkva kreće u pokrštavanje rodne teorije u zavjeru radikalnog feminizma i LGBTIQ pokreta, danas se taj termin uz izrazito negativnu konotaciju koristi prilikom diskurza o svim temama koje “nisu po volji” (ultra)konzervativcima

Zemlja gdje se otvoreno niječe genocid i nekažnjeno viče "Za dom spremni", a gradska vlast u Vodicama ispričava se da cvijeće na rivi nisu zasadili u obliku crvene zvijezde, iako se cijelo njihovo mjesto prije sedamdeset godina pod crvenom zvijezdom borilo protiv Talijana, Nijemaca i domaćih izdajnika, završila je u čudnom, ustaškom mjehuriću, s drugačijom poviješću i izvrnutim političkim vrijednostima. Ali već iza granice, kad prođete kroz prozirnu opnu od sapunice, svijet je ponovno normalan, nekadašnji antifašistički junaci ponosno nose odlikovanja na prsima, a članovi Hitlerjugenda srame se prošlosti

Teorija o ravnoj Zemlji momentalno je postala veliki hit na političkoj desnici, važna, gotovo neizostavna sastavnica državotvornog mišljenja. Teško je kazati zašto, ali nećete zaista naći nijednog ljevičara, liberala, oficirsko dijete i jugonostalgičara iz miješanog braka da u to vjeruje. Kaže li vam netko da je Zemlja ravna, znatna je vjerojatnost da će mu iduća rečenica biti kako je "za dom spremni" stari hrvatski pozdrav. I nijedan znanstveni autoritet, nijedan dokaz, toga neće uvjeriti u suprotno, ni za Zemlju ni za stari pozdrav

Enver Čolaković nije odabran usprskos vezi s endehazijom, nego zbog nje. Markovina navodi da se Čolakovićev život "savršeno uklapa u narativ kojega bi Hasanbegović želio izgraditi o integrirajućem hrvatsko-bošnjačkom hrvatstvu, s pozadinom u pravaško-ustaškoj ideologiji." Inicijativa je i logičan nastavak politike Hasanbegovićeve stranke 'Neovisni za Hrvatsku' koja se svodi isključivo na preimenovanje gradskih površina. A Milan Bandić, koji je formalno predložio naziv, naprosto treba glasove Neovisnih u gradskoj skupštini. Sve je stvar transparentne političke trgovine – a ako je za par glasova pao Trg maršala Tita, što ne bi i nekakav parkić u Martićevoj?

U podne je bura donijela zvuk crkvenog zvona iz doline. Dvije stare udovice, jedine preostale stanovnice dinarskog sela, onda su se umile, sjele za stol, kratko pomolile Gospodinu i ručale skromno varivo. "Sanaderova je vlada donila jedan obilati poticaj", sjetila se Janja kaciolom puneći tanjur. "Petsto kuna za treće i četvrto dite"

Vrijeme je otočanima dozvoljavalo luksuz da se ne opterećuju njegovim protokom, dok je zauzvrat zahtijevalo da poštuju njegovu svakidašnju ćudljivost ― ako je kišom odlučilo zaustaviti život na nekoliko dana, onda je to bilo tako. Sutradan predvečer u uvali Ugljenica jedva se kupalo išta ljudi. Na prvom stablu pri granici šume markerom je bilo napisano “zapalimo još jednu pa idemo”. Bio sam spreman popušiti cijelu šteku cigareta samo da bih produžio taj trenutak