Tekstovi sa tagom: hrvatska

Zašto bi konzekvencije rata i zločina u BiH snosio hrvatski narod ako hrvatska politika nije bila involvirana u tamošnja zbivanja, i ako Franjo Tuđman i njegovi bliski suradnici nisu imali svoje prste u pokušajima podjele Bosne? Zašto bi uopće posljedice trpio narod ako je Tuđman vodio pogrešnu politiku u BiH s namjerom njezine podjele? Možda samo zato što slavi takvu politiku i njezinog vođu

Sudeći po definicijama sigurnosnih stručnjaka i „stručnjaka“, RH je u permanentnom hibridnom ratu svih protiv svih, u svako doba i na svakom mjestu, jer što je tzv. stanje nacije lošije, hibridna pripetavanja su žešća i učinkovitija. Tko kaže da međusobno hibridno ne ratuju premijer i predsjednica RH, čiji su odnosi maksimalno zahladnjeli, javne prepirke i oponiranja ojačali do te mjere da su se počeli izbjegavati i okretati glave jedno od drugog. Pozicija i opozicija godinama, na međunarodnu sramotu i štetu građana, hibridno gaze jedni druge

Svaka se presuda počela doživljavati ili kao najveća pobjeda božje pravde, ili poput najpokvarenijeg sotonskog udarca ispod pojasa. U prvom slučaju, heroji bi se dočekivali na najvećim trgovima, s najvećim zastavama i najdomoljubnijim pjesmama, u drugom, proklinjala bi se svjetska konspirativna masonska elita koja se između jednog sastanka o sudbini svijeta i drugog, onako u pauzi za cigaretu, strašno okomljivala nad jednim cijelim nevinim narodom. Tekle su godine i s njima i presude, a situacija se nije mijenjala, ponekad je postajala čak i gora

Tribunal osudio nekadašnji hrvatski vojni i politički vrh, sa bivšim hrvatskim predsednikom Franjom Tuđmanom na čelu, za udruženi zločinački poduhvat

Ostati ću i zbog moje mame koja je na današnjem Dinamovom stadionu početkom Drugog svjetskog rata, među prvima stala uz svoje gimnazijske kolege koje su ustaše odvajali samo zato jer su Srbi ili Židovi

Sve što su hrvatske vlasti dosad (u)činile u političkoj preventivi, suzbijanju ili sankcioniranju ratnog profiterstva, pretvorbenog kriminala, običnog i sofisticiranog lopovluka i moralne degradacije društva obični su luk i voda. Aukcijska rasprodaja kraljevskog bogatstva u kojem je uživala obitelj bankrotiranog vlasnika Agrokora Ivice Todorića, posjedanje Ivića Pašalića na optuženičku klupu Zemaljskog suda u Kleganfurtu i „vojnička svijest“ umirovljenog generala Ljube Ćesića Rojsa doveli u pitanje prvake hrvatske „državotvornosti/domoljublja“. Danas je u Bijednoj Našoj važnije pitati „gdje si bio/bila 1991.“, nego „otkud ti bogatstvo koje nisi imao/la prije 1991.“ Na ljutu ranu ide ljuta trava, a na veleizdajničku pljaču vlastite zemlje i naroda ide - Goli otok. Infrastruktura još postoji, valja ju samo malo dotjerati

DORH-ova vijest je glasila: „General Ivan Bobetko pozvan je u nadležnu policijsku upravu radi davanja točno određenih obavijesti  o mogućim počinjenim zločinima na području grada Siska tijekom 1991. i 1992. godine u sklopu provođenja izvida o tim zločinima u smislu čl. 206.h. Zakona o kaznenom postupku. General Ivan Bobetko nije priveden niti pozvan u policiju kao osumnjičenik niti kao svjedok“. I, dakako, digla se silna frka, počevši od Hrvatskoga generalskog zbora i hrvatske dalekovidnice, pa domino efektom po svoj političkoj desnici koja drži da je „vlast naša“ i „tko se usudi nakon 27 godina pokretati neka pitanja“

Dragana Jurišić umjetnica je koja se u svom radu bavi fotografijom, filmom i instalacijom. Rođena je u Slavonskom Brodu. Fotografijom se počela baviti 1991. godine nakon što je u rodnom gradu, na početku rata, u požaru potpuno uništen stan njezine obitelji, a s njim i očeve fotografije. On je tada prestao fotografirati, a Dragana je – otkrivši moć fotografije nad sjećanjima – preuzela njegovu strast. Autorka je knjige “YU: The Lost Country” (“Jugoslavija: izgubljena zemlja”) u kojoj je, kako kaže “propitivala ideju nacionalnog identiteta i zemlje koja je naprosto izbrisana sa mape”… Sa dozvolom Dragane Jurišić, u tri nastavka, magazin XXZ predstavio je ovu fascinantnu knjigu

Prema nekim nepotvrđenim spoznajama, arbitražni se prvorijek o Savudrijskoj vali - a bit će dostupan javnosti u prosincu - temelji na parafiranom sporazumu Ivice Račana i Janeza Drnovšeka iz 2000. godine, koji su pravni stručnjaci već tada ocijenili nepovoljnim za Hrvatsku, jer predviđa da dvije trećine zaljeva pripadne Sloveniji. Plus tzv. junction (spoj) ili dimnjak kroz hrvatski akvatorij za dodir Slovenije s otvorenim morem. Slovenski predsjednik Borut Pahor i hrvatska mu kolegica Kolinda Grabar-Kitarović su prvi put spomenuli „moguće incidente“ među dvjema zemljama kad Arbitražni sud objavi već donesenu odluku o njihovom razgraničenju, ako ih ne spriječi zajednički gazda u Bruxellesu ili čak i njegov gazda u SAD/NATO-u

Ni Huni i Avari, ni Tatari, ni Habsburzi, Ugri i Latini, ni Turci, ni Srbi niti itko s ovog ili onog svijeta nije imao tako moćne paklene naprave za uništiti cijelu jednu zemlju i već očajan narod prepustiti demografskoj eutanaziji kakva je hrvatsko „domoljublje“, kojim „najstariji narod u Europi“ (Dragan Primorac) sada maloumno eksperimentira. Misleći da je to učinkovit deterdžent za čistu i mirisnu budućnost - bez Srba, pedera, komunjara, ateista, itsl. muteža - pod crven-bijelo-plavom zastavom reinkarnirane iluzije „vjera u Boga i hrvatska sloga“. Deterdžent kakav osobno svojim izabranicima isporučuje sv. Josip, zaručnik Marijin i hranitelj Isusov, nebeski zaštitk hrvatskog naroda

Dragana Jurišić umjetnica je koja se u svom radu bavi fotografijom, filmom i instalacijom. Rođena je u Slavonskom Brodu.  Fotografijom se počela baviti 1991. godine nakon što je u rodnom gradu, na početku rata, u požaru potpuno uništen stan njezine obitelji, a s njim i očeve fotografije. On je tada prestao fotografirati, a Dragana je – otkrivši moć fotografije nad sjećanjima – preuzela njegovu strast. Autorka je knjige “YU: The Lost Country” (“Jugoslavija: izgubljena zemlja”) u kojoj je, kako kaže “propitivala ideju nacionalnog identiteta i zemlje koja je naprosto izbrisana sa mape”… Sa dozvolom Dragane Jurišić, u nekoliko nastavaka, magazin XXZ predstaviće ovu knjigu

Proustaški sentimenti, koji danas suvereno ljuljaju Hrvatsku, a Franjo Tuđman ih je legalizirao onom da je „sretan što mu supruga nije ni Srpkinja niti Židovka“, žestoko su opsjedali Tomislava Karamarka, a nešto sofisticiranije i Kolindu Grabar-Kitarović i sada Andreja Plenkovića. Ustaše su manje zlo od partizana, ako ih iskreno i smatraju zlom. Licemjeran osjećaj za povijesnu istinu i civilizacijske antinaci-antifašističke vrijednosti suvremenog svijeta ovih je dana očitovala HDZ-ova državna vlast time da ničim nije obilježila Dan pobjede nad naci-fašizmom u Drugom svjetskom ratu, nije se odazvala skromnoj proslavi u organizaciji Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH, ali je koji dan kasnije poslala novooktroiranog predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića na komemoraciju u povodu tzv. bleiburške tragedije

Dodjelom nagrada u utorak je završen 63. Međunarodni festival kratkometražnog filma u Oberhausenu. Dokumentarni film Oni samo dolaze i odlaze Borisa Poljaka prikazan je u međunarodnom natjecateljskom programu, a igrani filmovi U plavetnilo Antonete Alamat Kusijanović i manjinska hrvatska koprodukcija Dobro utrošeno poslijepodne Martina Turka u natjecateljskom programu za djecu i mlade. U bogatoj konkurenciji koja je ove godine uključivala petstotinjak filmova, žiriji su zamijetili hrvatske filmove te su sva tri nagrađena

Kulturna manifestiacija Velvet Festival i ove se godine održava u mjestu Punat na otoku Krku, od 13. do 15. kolovoza, kada će ugostiti neke od najzanimljivijih i najperspektivnijih autora i umjetnika domaće, regionalne i svjetske glazbene scene

Kao što nikad nije objašnjeno zašto Hrvatske nije bilo na karti svijeta i prije kolovoza 1995., kada ju je na kninskoj tvrđavi otkrio hrvatski Kristofor Kolumbo, odnosno gdje su njezini žitelji imali domovinu do pobjedničkog dizanja trobojnice na Zvonimirovim zidinama, nejasno je i zašto eksponirani sportski katolici nisu praktično „imali Isusa“ i prije no što su si postoljima i medaljama zaslužili globalnu slavu. Uza sva prenemaganja i pretjerivanja javnom zloporabom iskrenih vjerskih uvjerenja i osjećaja - koju crvotočnu pojavu u vjerskom životu radikalno kritizira sam papa Jorge Mario Bergoglio, a tzv. Crkva u Hrvata ne vidi ništa loše u masovnom agitpropu baš „obraćenicima“ - sportski se Isus otisnuo iz sakralnih prostora i skrovite ljudske intime u ratni pohod na sekularno društvo