Tekstovi sa tagom: indexi

„Ja volim reći da su Indexi opstali tako dugo jer ih je vezivalo najjače dvokomponentno ljepilo: prijateljstvo i muzika. Rad u grupi donosi mnoge prednosti. Imate sve što vam je potrebno kako biste stvorili nešto od ideje do realizacije. Radite, popravljate sve dok niste zadovoljni. Imate i ozbiljne kritičare (članove grupe), ali oni imaju zajednički cilj da sa vama naprave nešto što će se rado slušati“ kaže u razgovoru za dvomjesečnik „Journal“ osnivač Indexa

Rađen očito dugo, i očito iz ljubavi, s velikom energijom, dokumentarni film „Indexi“ o sarajevskom bendu odiše poštenom i čistom namjerom. No nitko u skoro dva sata ni makar da pokuša, pa barem i krivo pokuša dati neku tezu, da nabaci makar išta o onome iza činjenica – osnovno pitanje: kako je bilo moguće nešto kao što su bili Indexi?

Jednostavnim uvidom očito je kako se ponajviše književnih naslova koji govore o domicilnoj popularnoj glazbi, odnosi na razdoblje (punka i) novog vala, odnosno na razdoblje od 1977. do kraja osamdesetih. I nakon 40 godina, to razdoblje intrigira više nego sve ostalo u rock glazbi na ovim prostorima

„Kinksi" su svirali daleko, a Sarajevo je bilo bliže. „Indeksi" su već imali električne gitare i svoj stil. Kornelije Kovač želeo je oboje. Onda je u Sovjetskom Savezu video kako ruska omladina otkida na „Kadilak". Bilo je malo kadilaka u Beogradu kada je Kovač stvorio sopstveni rok i sopstvenu grupu. Cupkali smo uz „Dzum ram", trupkali uz „Cigu ligu", stiskali uz „Sonatu", plakali uz „Ivo Lolu". Dolazili su i odlazili Dalibor, Dado, Zdravko, Zlatko... svima je nešto falilo, ono malo što treba za sreću. Ili rok. Kornelije Kovač cenjen je i kod Engleza. Uvek sklon eksperimentu, posle Londona napisao je jednu pesmu i za Fahretu Jahić koja je danas nešto sitnija. Muzika Kornelija Kovača bila je pionirska kada se još nije znalo za „Pioneer". Grupa se, naravno, zvala „Korni grupa". Rok Kornelija - Bate Kovača nikada nije dobio ime (Ovo je uvod za priču o Korneliju Kovaču iz knjige “Bolja prošlost” objavljene 1989. godine)

Indeksi su bili jedna krajnje traumatska pojava, utoliko što su Jugoslovenima, utonulim u slatkasti vonj dovoljnosti polupismenosti, doneli šarm obrazovanosti. Za razliku od Bijelog dugmeta, prepuštenog sitno-račundžijskoj okrenutosti narodskom i neposrednom, užitku u primitivnom

Nitko ne svira »humpa-cumpa« bolje od električnog bubnja koji je nepogrešiv, ne traži stan, hranu, ni socijalno, a pod “groupie” uvijek mu možete podvaliti kakvu ofucanu pisaću mašinu! A sve je počelo sredinom 1975. godine kad je sarajevska grupa »Cod« zabilježila nacionalni hit skladbom Enesa Bajramovića “Dođi mi na čaj”. Budući da slijedeći napor »Coda«, “Rok za moju bivšu punicu«, nije uspio ponoviti uspjeh prethodnice, pomislili smo da se radi o još jednom od sarajevskih “one hit wandera”. Nekima je »Dođi mi na čaj« ostao u sjećanju po nagradi “Probavne smetnje godine” koju je dodijelio ozloglašeni žiri “Omladinskog tjednika”...

Sarajevska grupa Indexi nastupila je 24. aprila 1998. godine na prvom od tri uzastopna i rasprodana koncerta u beogradskom Sava centru. Koncerti je bio vrhunski događaj, ali okolnosti su bile sasvim posebne. Riječ je, naime, o osjetljivom “političkom pitanju”, o potezu koji će podijeliti javnost, poglavito u Bosni i Hercegovini – jer, Indexi su bili prvi izvođači iz Sarajeva koji, nakon završetka krvavog rata, došli svirati u Beogradu. Na prvom koncertu Indexe je najavio Dušan Prelević, a kao gosti su s njima nastupili Kornelije Kovač, Vladimir Savčić – Čobi i Nenad Milosavljević (Galija), koji je s Davorinom otpjevao “Sanjam”, pjesmu čiju je obradu Galija snimila uoči rata… O ovom koncertu je u sarajevskom nedeljniku pisao Petar Luković čiji tekst u celini prenosimo

Prohujale su bezmalo tri decenije otkako ambasador boema, Vlado Dijak nije na ovom svijetu. I danas se sjećam njegovog romana ''Topovi i slavuji'', snažne lirske proze o Drugom svjetskom ratu. I završetka tog romana: ''Slavuji pjevaju. A topovi ćute''. Uvjeren sam da i danas slavuji pjevaju na grobu Vlade Dijaka i pronose slavu pisca vedrine i čuvaju umjetnost njegovih riječi, pjesama i romana