Tekstovi sa tagom: intervju

Opozicija predvođena SDP-om, Demokratskom frontom i Građanskim savezom optužuje SDA da priprema brutalnu krađu glasova. Očito je da u toj korupcionaškoj koaliciji ima više aktera. Diplomatske misije u Sarajevu zahtijevaju da se sve prevare obznane i sankcionišu, ali se državno Tužilaštvo ne oglašava. Ukoliko se utvrdi da su izbori bili neregularni, Bosni i Hercegovini predstoji politička agonija i dugoročna ustavna kriza, koja bi veoma dobro odgovarala Miloradu Dodiku, ali i njegovom hrvatskom pobratimu Draganu Čoviću, lideru HDZ-a BiH

Očigledni su opstrukcija postupaka za zločine počinjene tokom srebreničkog genocida, u slučaju Hangar Kravice – ubistvo 1313 civila, Bošnjaka, kao i pokušaji pritiska na pravosuđe da se u slučaju presude Novaku Đukiću za zločin na tuzlanskoj Kapiji upusti u nedopustivo ispitivanje dokaznog postupka u donošenju presude suda strane države

Ove godine Jаdrаnkа je nа “Šlаgeru sezone” sudjelovala kаo kаntаutor. Nаpisаlа sаm neku kompoziciju i dаlа je аrаnžeru Rаnku Rihtmаnu dа je nаprаvi tek toliko, zа аrhivu. Ali, on je to poslаo nа festivаl i oni primiše. Poslije smo nešto preprаvili, znаm dа su mi neki čestitаli. Ne mogu reći dа je to originаlnа kompozicijа, аli – usudilа sаm se nаprаviti nešto. Dosаd sаm pisаlа jedino zа djecu (njenа je muzikа zа seriju “Kаži mi kаži” sаrаjevske televizije). Dobilа sаm volju, аli ne bih htjelа komponirati po svаku cijenu. Ako nаprаvim, slаt ću i dаlje…

Čini mi se da koliko god Igor u pesmama bivao oštar, zajedljiv, opor i sa dignutim gardom, budući da su teme koje pokriva skopčane s vremenom od panka na ovamo, na kraju njegov humor nedvosmisleno pobeđuje sva ta minska polja naše novije istorije, i sa te, rekao bih ključne strane ovog albuma, Igoru se zaista nema šta zameriti

Službeni glasnik i Zavod za udžbenike objavili su Sabrana dela Stanislava Vinavera u 18 knjiga. Ovo kapitalno delo koje je priredio Gojko Tešić dobilo je priznanje za izdavački poduhvat godine na Međunarodnom sajmu knjiga u Podgorici 2015. Prvo kolo Vinaverovih Sabranih dela dobilo je priznanje za izdavački poduhvat godine na 57. Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu. Nakon mnogo decenija, konačno je celokupno delo jednog od naših najvećih pisaca i jezičkih volšebnika dostupno čitaocima. U petanestom tomu “Ukrotitetlji haosa” skupljeni su neki Vinaverovi eseji o umetnosti, kulturi i nauci. Iz ove knjige prenosimo nekoliko odabranih tekstova. Intervju s legendarnim rediteljem Ernestom Lubičem objavljen je u listu “Vreme” 26. novembra 1932. godine

Nakon seksualne revolucije, bivša je država počela hvatati korak sa zapadnim svijetom i po pitanju „provokativnih“ tema. O seksu se pisalo kroz nekoliko specijaliziranih časopisa, a nerijetko se propitivao i ljubavni život tadašnjih omladinaca koji su se našli u raskoraku između tradicionalnog odgoja i novih seksualnih sloboda koje nisu znali koristiti. Kako su djevojke kvarile muškarce, zašto su mladićima tolerirale seksualne izlete dok su same bile vjerne i je li izazovna odjeća poziv na silovanje, samo su neke od tema intervjua koji bi se danas smatrao skandaloznim (ali odlično opisuje tadašnje stanje u društvu, te donekle rasvetljava preteče nekih današnjih predrasuda), a koji je 1973. godine objavljen u beogradskom erotskom časopisu Eva i Adam. Između ostalog, čini se da je u to vrijeme bila i sasvim normalna ljubav učenice trećeg razreda srednje škole i 25-godišnjeg studenta, a koja je započela 5 godina ranije. Tekst prenosimo u cijelosti.

Kad je nešto žuto, kad je nešto senzacionalno, onda to ide u krupni, u prvi plan, a ono o čemu bi zapravo trebalo i što je srž jedne kulture, prije svega, to je onda u trećem ili u četvrtom planu. A to je onda jedna civilizacijska neću reći katastrofa ali posrnuće

Intimna je stvar, ali moj je najjači strah od usamljenosti. Svakog dana. Sa čitaocima i ostalim građanima delim strah, najjači na ovim prostorima, a to je strah od budućnosti. Ovde se ljudi toliko plaše budućnosti, da bi voljeli da ostanu u ovom momentu - kakav god on bio - zauvijek. A naše vlasti su svjesne te važnosti strahova. Kao što znamo, oni stalno manipulišu strahovima. Strahom od drugog, strahom od drugačijeg, od susjeda, komšija. I samo zahvaljujući tim strahovima održavaju vlast

S neoavangardnom umjetnicom Katalin Ladik razgovaramo o njezinom heterogenom stvaralaštvu, svođenju na nacionalne okvire, ženskom radu i patrijarhatu u jugoslavenskom društvu i umjetnosti.

Izgleda da se, kad se svijet raspadne, on ponovno još nakaradnije sastavi, četnici, ustaše i slični fašisti stupaju bodrije nego ikada. U ovom momentu situacija u BiH je gora nego 1991. godine. Radovan Karadžićnikad nije izgovarao stvari koje danas izgovara Milorad Dodik. Otvoreno se prijeti, crtaju nove karte, zvecka se oružjem, kostima… Mi apsolutno ništa nismo naučili iz ratnog iskustva. Jedan moj prijatelj o tome kaže: “Naučio sam samo da u mraku kad mokrim, ne profulam šolju.” I meni se čini da nam je to jedino korisno ratno iskustvo.

Tuđman je, kao svaki nacionalista tih godina, a nažalost i danas, u svakome tko se ne slaže ili u dovoljnoj količini ne iskazuje jednodimenzionalni domoljubni zanos, jednostavno vidio Srbina. Tako je i delegacija od sedam-osam ljudi, koja je došla kao građanska incijativa s utopijskom nadom da barem na trenutak pokuša spriječiti rat, odmah proglašena “srpskom delegacijom

Hrvatska radiotelevizija je tijekom 1990-ih otvoreno naručivala i poticala komponiranje novih domoljubnih pjesama, intenzivno emitirala postojeće, organizirala i financirala humanitarne koncerte i festivale domoljubne glazbe te snimala u velikom broju domoljubne glazbene spotove. Pjesma je bila maltene glavno medijsko sredstvo hrvatske borbe za samostalnost te nacionalne homogenizacije. No, koliko je popularna glazba tih godina bila ovisna o radiotelevizijskoj potpori, toliko je bila i izložena, odnosno podložna političkom pritisku. Ništa bolje nije bilo u Srbiji. Milošević je koristio (masovne) medije kao jedan od temelja svoje političke moći

Fotografkinja koja piše pop pjesme i svira klavijature, Dubrovkinja u Zagrebu, diplomirana TV i filmska snimateljica, pasionirana vrtlarica, predstavnica Hrvatske na 50. venecijanskom bijenalu, redateljica dva dokumentarna filma, pokretačica portala za domaću fotografiju, vlasnica psa, dobitnica druge T-HT nagrade… sve nabrojeno samo su neki od brojnih identiteta Ane Opalić, autorice s kojom smo o svim tim identitetima porazgovarali u intervjuu koji slijedi.

Službeni glasnik objavio je prošle godine knjigu “Branko Ćopić: Kujem svoju žicu” koja na 400 stranica donosi izbor Ćopićevih intervjua nastalih u periodu između 1950. i 1983. godine, izbor iz prepiske velikog pisca i bogatu kolekciju fotografija iz arhive. Priređivačica knjige Olga Krasić Marjanović na kraju predgovora kaže: “Ova monografija je podsticaj i sadašnjim i budućim istraživačima, ali i, možda, obavezujući zadatak uvaženim visokim institucijama da završe obradu ostavštine Branka Ćopića i izrade kompletnu bibliografiju pisca. Jer kroz deo Ćopićevog života i stvaralaštva prelamala se I istorija stvaranja posleratne Jugoslavije u čiji se osvit raspada ugasio i život pisca koji ju je voleo I stvarao deo njene istorije”. Iz monografije prenosimo intervju koji je za zagrebački “Start” napravio Boro Đorđević u januaru 1977. godine

Da izađemo malo iz politike. Čoveku je domovina u samom sebi. Veliki greh prema vama mladima je što vas je toliko, mi smo vas, u stvari, politizirali, ishisterisali jednom ideološkom politikom koja je sada već pitanje opstanka, moramo se njome baviti. Vi treba da s vremena na vreme, bežite od svega i da se vraćate sebi i da se svaki čovek vrati sam sebi. Tu sad ima neka pogana stvar, znate, naš voljeni komunizam je po dobroj hrišćanskoj, ili bolje reći po dobroj pravoslavnoj tradiciji, preuveličavao, hipostazirao duh kolektivizma. On nikada nije ličnost negovao, a nije je negovalo ni hrišćanstvo, naročito ne pravoslavlje. Mislim da bi pravo oslobođenje i traženje prave domovine bilo traženje domovine u sebi. Jer, sad hajde da se malo preslišamo, da ste mogli da birate gde ćete se roditi, da li biste se baš rodili kao Srbin. Ja se ne bih rodio ni kao Srbin ni kao Hrvat.