Tekstovi sa tagom: istorija

Mcqueen 01 S

Weekend Videos

Alexander McQueen: Jesen/zima

Dali smo sebi redakcijsko obećanje da ćemo uoči svakog vikenda čitaocima ponuditi nešto da gledaju, umesto što im samo nudimo da čitaju. Umesto tabloidnih video-užasa koji posvuda imaju zajednički naslov „Da se naježiš“ ili „Da se smrzneš“ ili „Skandalozno: ovo morate videti“, odabrali smo YouTube spotove koji, čini nam se, prijaju formatu našeg portala, a bogami i nama
basara

Atlas pseudomitologije: Sindrom Pavla Isakoviča (2)

Srpska istorija kao lažna religija

Službeni glasnik objavio je polemičko-esejističku knjigu Svetislava Basare “Atlas pseudomitologije”. Književni kritičar Đorđe Krajišnik piše: “Atlas pseudomitologije će, dakako, u nacionalističkim krugovima, zarobljenim u mitotvoračke fantazme biti knjiga koja je izdajnička, jer čim nacionalizmu prikažete njegovo krivo lice u ogledalu, on zapišti kako je to izdaja. Autor je svjestan da nema logičke i racionalne rasprave sa tim narativima, zato im i suprotstavlja moćnu satiru. No, bez obzira na to, Basarina knjiga iznimno je važan dokument koji svjedoči o krateru koji je ostao poslije decenija nakaradne srpske politike, a koji se, kako vidimo iz ove knjige, i dalje širi”. A sam autor, Svetislav Basara, ovako piše o srpskoj istoriji: „Srpska istorija se simbolično završila, tačnije — iscrpela, dvanaestog marta dve hiljade treće godine, na dan kada je — posle serije generalnih proba i pokušaja, koji su mesecima uvežbavani pred očima (i uz blagoslov) takozvanih bezbednosnih službi i čitave javnosti — ritualno pogubljen Zoran Ðinđić, ličnost kojoj je samo malo nedostajalo da savlada dvestagodišnju inerciju i da — kao što je to mnogo pre njega u Rusiji učinio Petar Veliki — otvori prozor, ne u Evropu, nego u realnost, da savlada otpor polufeudalnih, parazitskih elita i da Srbe — sumornu koloniju višećelijskih organizama — usmeri ka stvaranju zajednice slobodnih ljudi — nacije. Život u Srbiji je, istina, i posle tog datuma nastavio da teče, ali čisto biološki, na način na koji nokti i kosa rastu posle smrti, u obliku matematičkog skupa individua koje svoj smisao pronalaze isključivo u recikliranju prošlosti i koje na okupu održavaju opskurni kultovi tenisera i lošeg piva.“ Iz Basarine knjige donosimo par odlomaka
basara

Svetislav Basara: Atlas pseudomitologije (Službeni glasnik, Beograd, 2018)

Kobni nesporazumi s realnošću

Neprestano zaglibljena u prošlost, Srbija, prema Basari, neprestano lebdi u sferi iracionalnog i neprestano se vraća na početak, čime se uzrokuju diskontinuiteti koji temeljno potresaju srpsko društvo i kulturu. Nakon svakog razdoblja koje je prošlo srpske elite se bore protiv tog razdoblja iako su ga uglavnom same proizvele i izabrale
Kulen Vakuf

Max Bergholz: Nasilje kao generativna sila (Buybook, 2018)

Pouke kulenvakufskog zločina

Osim što je odbacio selektivnu i manihejsku sliku prošlosti, duboko etniciziranu i posmatranu kroz crno-bele stereotipe, karakteristične za nacionalistički pogled na svet, knjiga “Nasilje kao generativna sila” je uzor i po tome kako je najtragičnije procese u prošlosti moguće izložiti mirnim tonom, humano i racionalno, bez namere da se istoriografija stavlja u funkciju ideoloških matrica politike identiteta. Maks Berholc je svoju monografiju “Nasilje kao generativna sila” pisao sa idejom da se odupre stalnoj potrebi istoričara da projektuje vlastite percepcije etniciteta, identiteta, nacionalizma na savremenike čiju istoriju istražuje
Kaffs 02 S

Priprema u kućnoj radinosti

Mikrokozmos u šalici kave

Patrijarhalne silnice dadu se iščitati i iz različitih konotacija pojedinih vrsta kavenih napitaka. Slađa, „razvodnjenija“ pića poput bijele kave marketinški se obraćaju ženskom potrošačkom tijelu, a ona koncentriranija, tamnija sugeriraju se muškarcima. Iza ove predrasude krije se podupiranje patrijarhalnih obrazaca distribucije moći: muškarac je, slijedi iz tog svjetonazora, fizički snažan i može „podnijeti“ jaku dozu, dok je žena njegova suprotnost — nježna i slatka
Predrag J. Marković

Mitomanija kao istorija

Živom istinom protiv nacionalističkih manipulatora

Problem je kad ti istoričari, koji sa naukom imaju vrlo malo veze, gostuju na crnogorskim televizijama i kad se sretnu sa konkretnim pitanjima i faktima. Lako je po Srbiji prodavati „Srbiju do Tokija“ i kako srpska vojska ne može biti osvajač i okupator teritorija druge države, muka je kad se podastru naučne definicije i činjenice koje ogoljuju svu suštinu. Dovoljno je ono što je Darko Šuković uradio u Živoj istini. Mislim na poniženje „istoričara“ i socijaliste koji se bavi time ko je đe pokopan, valjda misleći, kao pravi ljevičar, da onaj ko je pokopan uz „Miraša“, kako ga tendenciozno naziva, neće stići do raja. Ne zna čo’ek da ključevi raja nijesu tamo đe on misli, već, naprotiv, tamo su samo ključevi pakla
Jasse 02 S

Jasenovac i Bleiburg nisu isto (1)

Zataškavanje istine i rehabilitacija ustaštva

Iz sintagme o istovjetnosti Jasenovca i Bleiburga izvodi se istovjetnost  ustaša i partizana, komunizma i fašizma koji su “jedno te isto” jer oba su totalitarizmi, a pošto su komunisti bili predvodnici antifašističkog otpora u Hrvatskoj, onda je u duhu tih simplifikacija i antifašizam jednako komunizam, u najbližem srodstvu s totalitarizmom. I tako se sintagma “Jasenovac i Bleiburg su jedno te isto” svodi na derogaciju antifašizma, na pokušaj narušavanja tog najvrednijeg među temeljima iz bliže hrvatske prošlosti na kojem počiva suvremena Hrvatska i cijela Europa
Ayuu 13 S

Praznik koji je nekada mirisao na janjetinu i ćevape

Zašto slavimo 1. maj

Prije 133 godine, u neko „primitivno“ doba, sindikati su u SAD-u tražili uvođenje standarda osmosatnog radnog vremena. Obećano im je to na 1. maj 1886. godine, a kada obećanje nije ispunjeno, počeo je generalni štrajk. Mnogi su platili glavom. Iz balkanske perspektive, sasvim nepotrebno, jer 133 godine kasnije ovdje su radnici i dalje poniženi. Jedu, da prostite, govna za male pare, za crkavicu. Traži ih se da varaju, lažu, pa i da kradu za gazdu. Nekada je ovaj praznik mirisao na janjetinu i ćevape, a danas na propalu ekonomiju. Zašto se uopće obeležava Prvi maj i dokle smo došli...
Njegoo1

Bog našeg nacionalizma (2)

Crveni Njegoš: Socrealista, marksista, simbol otpora Staljinu

Crnogorski istoričar Boban Batrićević objavio je kapitalnu studiju “Bog našeg nacionalizma” u izdanju Nove Pobjede i Fakulteta za crnogorski jezik i književnost. Studija se bavi recepcijom, reinterpretiranjem i upotrebom lika i dela Petra Petrovića Njegoša u političkoj propagandi i diskursu vlasti od njegove smrti 1851. do 2013. godine u rodnoj njegovoj državi Crnoj Gori. U predgovoru za ovu knjigu dr František Šistek sa Instituta za istoriju Češke akademije nauka napisao je: “Monografija Bobana Batrićevića Bog našeg nacionalizma obuhvata jedan relativno dug vremenski period, počevši od Njegoševe smrti sve do dvjestogodišnjice njegovog rođenja. Knjiga se tematski svrstava u sve bogatiju stručnu literaturu, posvećenu „posmrtnom životu“ nacionalnih junaka, problematici kolektivnog pamćenja i političkoj instrumentalizaciji istorijskih ličnosti. U centru autorove pažnje nalazi se diskurs crnogorske vlasti o Njegošu, njegovo korišćenje, kontinuitet i promjene. Fenomen vlasti autor shvata u širem smislu riječi: ne fokusira se samo na politički diskurs nego i na sferu kulture i društvenog života”. Uz dozvolu Bobana Batrićevića na našem portalu prenosimo delove iz njegove studije. U ovom nastavku prenosimo deo poglavlja “Crveni Njegoš” koje se bavi reinterpretacijom dela Petra II Petrovića u periodu nakon Drugog svetskog rata. Batrićević u zaključku svoje studije veli: “Poslije Drugoga svjetskog rata komunisti će od Njegoša, slično kao Karađorđevići u međuratnome periodu, načiniti nacionalnoga pjesnika Jugoslavije, ali na drugačijim osnovama. Komunističke vlasti istinski su se trudile da Njegošev lik i njegovo djelo u potpunosti prilagode svojim ideološkim potrebama, iako je približavanje Njegoša i komunizma izgledalo nemoguće, budući da je Petar II bio predstavnik jedne dinastije, a ne radničke klase, pravoslavni vladika, pjesnik romantizma bez izraženih stremljena ka socijalnoj misli, i prije svega arhetip oca nacije u velikodržavnim tumačenjima prethodnih vlasti. Crnogorski komunisti posebno će isticati Njegoševo crnogorstvo i jugoslovenstvo braneći njegovo nasljeđe od velikosrpskih nasrtaja”. Pa da pogledamo kako je Njegoš u interpretacijama komunista postajao socrealista, marksista i simbol otpora Sovjetskom Savezu
Lane

Dobro došli u moderno doba

Kraj samoće

Odrastao sam u šezdesetima i sedamdesetima, u doba televizije. Treniran sam da se dosađujem, dosada je kultivirana u meni poput dragocjenog usjeva. Trebale su mi godine da otkrijem da neimanje što za raditi ne mora biti loša stvar.
Acbra 37 S

Bog našeg nacionalizma: „Istraga poturica“ u Drugome svjetskom ratu

Njegoš kod kolaboratora i okupatora

Crnogorski istoričar Boban Batrićević objavio je kapitalnu studiju “Bog našeg nacionalizma” u izdanju Nove Pobjede i Fakulteta za crnogorski jezik i književnost. Studija se bavi recepcijom, reinterpretiranjem i upotrebom lika i dela Petra Petrovića Njegoša u političkoj propagandi i diskursu vlasti od njegove smrti 1851. do 2013. godine u rodnoj njegovoj državi Crnoj Gori. U predgovoru za ovu knjigu dr František Šistek sa Instituta za istoriju Češke akademije nauka napisao je: “Monografija Bobana Batrićevića Bog našeg nacionalizma obuhvata jedan relativno dug vremenski period, počevši od Njegoševe smrti sve do dvjestogodišnjice njegovog rođenja. Knjiga se tematski svrstava u sve bogatiju stručnu literaturu, posvećenu „posmrtnom životu“ nacionalnih junaka, problematici kolektivnog pamćenja i političkoj instrumentalizaciji istorijskih ličnosti. U centru autorove pažnje nalazi se diskurs crnogorske vlasti o Njegošu, njegovo korišćenje, kontinuitet i promjene. Fenomen vlasti autor shvata u širem smislu riječi: ne fokusira se samo na politički diskurs nego i na sferu kulture i društvenog života”. Uz dozvolu Bobana Batrićevića na našem portalu prenosimo delove iz njegove studije. U prvom nastavku donosimo poglavlje o tome kako su saradnici nacističkog okupatora tokom Drugog svetskog rata koristili Njegoševo delo u svoje svrhe
Okrv 06 S

Kontrola nad estetikom grada

Srednjovjekovna svinja i marketing XXI stoljeća

Gotovo svako značajnije mjesto imalo je vlastiti statut koji je određivao širok spektar ponašanja – od odnosa prema vinogradima do odnosa prema svinjama. Ova posljednja životinja nerijetko je bila označavana kao prava ekološka opasnost: te se životinje ne može držati, i to zato što onečišćuju čitav kraj, prljaju pašnjake i čine veliku štetu siromašnim ljudima, a od njih nema nikakve koristi...
Fudd 04 S

Govor druga Tita povodom godišnjice Prvog srpskog ustanka

Ostali ste vjerni slobodarskim tradicijama svojih hrabrih predaka

U modernoj srpskoj istoriografiji koja obiluje senzacionalizmima i nedorečenostima, istorija je u prvom redu postala decenijska sluškinja dnevne politike koja određuje „konačnu istinu“ jedna od najčešćih i najdugovečnijih „istina“ svakako je ona da je J.B. Tito bio duboko antisrpski nastrojen i da je čitavu eru socijalističke Jugoslavije jedan od glavnih Titovih projekata bio onaj na zatiranju svega što je srpsko i što je važno i vredno u srpskoj istoriji. Prećutkuje se da je spomenik posvećen srpskim junacima Kosovskog boja na Gazimestanu podignut upravo u toj „eri zatiranja svega srpskog“ 1953. godine, ili da je grb socijalističke republike Srbije sadržao čuvena četiri ocila ili četiri „S“, kao i „1804“ kao godinu Prvog srpskog ustanka i početka stvaranja moderne Srbije. Tema Prvog srpskog ustanka u SR Srbiji nije bila zabranjena ili prećutkivana kako se to danas tumači ili doživljava. Sam Tito je posetio i Krf i srpsko vojničko groblje na Zejtinliku. Edvar Kardelj, još jedan iz plejade „zlih crvenih“, pri kraju svoga života pripremao je rasprave o Prvom srpskom ustanku kao jednom od najznačajnijih događaja u istoriji Srba. Nažalost, delo zbog njegove smrti 1979. godine nikada nije štampano i danas je „izgubljeno“ u vremenu i prostoru nekih arhiva. Zato objavljujemo Titovo pismo učesnicima svečane akademije povodom obeležavanja 175. godišnjice Prvog srpskog ustanka
Studenti

Jugoslavija u Hrvatskoj 1918-2018: Od euforije do tabua

Između avangarde i nacionalizma: 1968. i 1971.

Knjiga “Jugoslavija u Hrvatskoj ( 1918.–2018.), od euforije do tabua” Dragana Markovine, koju je nedavno objavila izdavačka kuća Fraktura, nije ni apologija ni blasfemija, iako će je mnogi tako – pogrešno – shvatiti. Ona je žal za propuštenim šansama, za svijetom u kojem bi Vukovar i Mostar ostali netaknuti, u kojem se ne bi dogodio pokolj u Srebrenici i u kojem bi sve žrtve ratova u mirnoj svakodnevici provele devedesete godine. Povijesna znanost dugo se dogmatskiopirala pitanju “što bi bilo kad bi bilo”, ali je počela poimati da to pitanje može nekim novim, vrijednim spoznajnim svjetlima obasjati događaje koji su se doista zbili. “Jugoslavija u Hrvatskoj” izazvat će mnoga negodovanja i upravo u tome krije se njena najveća vrijednost. Hrvatska javnost okovana je tabuima, zabludama, zabranjenim temama i poplavom povijesnog revizionizma. Sâm sadržaj tih tabua zapravo je sporedan. Problem je tabu kao takav. Povijesno i moralno vrednovanje ove ili one države, kao i lijevi i desni prijepori postaju sporedni u društvu koje ima potrebu za samoobmanom i koje na drugačije mišljenje reagira, u najboljem slučaju, s nelagodom. Dragan Markovina u “Jugoslaviji u Hrvatskoj poziva na dijalog čak i kad je kategoričan u svojim stavovima jer demokratska kultura sučeljavanja različitosti nije licemjerni ritual, već beskompromisni sraz argumenata, nemoguć bez slobode govora i građanske hrabrosti. “Središnje pitanje na koje će ova knjiga pokušati odgovoriti je zbog čega je i kako došlo do toga da Jugoslavija u Hrvatskoj od sinonima za euforiju iz 1918., postane sinonim za tabu i autocenzuru 2018., u boljem slučaju, ili za psovku u gorem?” Iz knjige Dragana Markovine prenosimo nekoliko poglavlja
Vrgnn 02 S

Seksualni čin kao bespovratni gubitak

Povijest djevičanskih začeća

U razdoblju od četiri godine ženka tigrastog morskog psa Zebedee više je puta proživjela takozvano djevičansko rođenje. Kroz svojevrsno ostvarenje mizandrističkog sna, Zebedee se razmnožava putem partenogeneze, što znači da se njeni embriji razvijaju iz jajašca koja nisu oplođena muškim spermijima. Iako je velik broj Zebedeinih djevičanskih začeća prava rijetkost, sam proces u prirodi i nije tako neuobičajen, odnosno postoji pravo malo životinjsko carstvo koje su rodile djevice.