Sto godina od završetka Prvog svetskog rata: Sačuvana bojna polja
Šume još rastu, njive još rađaju
Veliki rat, kako su ga nazvali savremenici koji su ga preživeli kao vojnici na frontovima ili civili izmučeni oskudicom, bolestima i iscrpljujućim radom, doneo je savremenicima jedno sasvim novo iskustvo. Bez obzira na to da li su pripadali pobedničkoj ili poraženoj strani, svi su kao duboki ožiljak nosili taj rat što je imao snagu ogromne, neočekivane prirodne kataklizme koja je velikim nanosima smrti, razaranja, bola i patnji, zatrpala iluziju i utopiju o svetu „belle epoque“. Neke od najupečatljivijih fotografija iz ovog rata ne prikazuju tehnološka čuda ili prizore sa bojnih polja, već ljudska bića uhvaćena u haosu. Vojnici su dolazili sa svih strana, tek obični ljudi, mladi i stari, i mogućnost da se pogleda na bojna polja koja su napustili pre sto godina, a ne u uniforme i nacionalna obeležja, pravi je prozor u svet star čitav jedan vek.
Šume još rastu./ Njive još rađaju./ Gradovi još stoje./ Ljudi još dišu. (Bertold Breht, Mazalo govori o budućim velikim vremenima/ Nemački ratni bukvar)