Tekstovi sa tagom: izet sarajlić

Izets 01 S

Pjesnik i grad: Stihovi puni ljubavi

Moram natrag u Sarajevo - ja sam Sarajlić

U jesen 1993. godine, devetog septembra, granata upućena sa okolnih brda, sa položaja Radovana Karadžića, pala je na zgradu u kojoj je živio Izet Sarajlić i probila plafon njegovog stana, a jedan geler pogodio je pjesnika u glavu. Za ranjavanje poete čuli su i prijatelji Izeta Sarajlića u Švajcarskoj i Švedskoj i prikupljali pomoć za liječenje i popravku pjesnikovog stana. Pjesnik je bio pozvan da odmah preseli u Švajcarsku, u mjesto Frauenfild(Fronfild)i da tu ostane do kraja rata. Već su u Švajcarskoj bile objavljene njegove dvije knjige pjesama: ''Sarajevo'' i ''Neko je zvonio''. Sarajlić je prihvatio velikodušnu pomoć, ali ne i poziv da napusti svoje Sarajevo. “Hvala vam, dragi moji, ali ja moram natrag u svoj grad, jer ja sam Sarajlić”
Izets1

Izet Sarajlić: Sarajevska ratna zbirka (2)

Staneš u red za hljeb i završiš na Traumatologiji sa odsječenom nogom

Upućuje Sarajlić reči svojim prijateljima iz bivše Jugoslavije pitajući se gde je nestalo to prijateljstvo. Pominje on "paljanske koljače" kao i ljude poput Matije Bećkovića, Šešelja, Bate Živojinovića. Saznajemo šta je bila sreća u ratnom Sarajevu, kako se živelo, patilo i sanjalo o kajgani sa tri jaja. Veruje pesnik u borbu kao u sukob poput onog koje je imao sa Oskarom Davičom pre rata, ali ne kao kada "Ćosić, Isaković, Ekmečić, Crnčević, Nogo -/ oni ne napadaju,/ oni – ubijaju"
Izets 01 S

Izet Sarajlić: Sarajevska ratna zbirka (1)

Doći do čašice rakije neuporedivo je teže nego doći do sopstvene smrti

Ovom potresnom knjigom uči nas Sarajlić i o podmukloj intelektualnoj laži o potrebi pisanja sa distancom: "Ja spadam među one/ koji smatraju da se o ponedjeljku/ treba govoriti u ponedjeljak;/ u utorak već bi moglo biti prekasno". Takođe, porazno je poređenje jednog oficira bivše JNA i jednog poručnika Kincla iz Drugog svetskog rata i to po ovog prvog. Upućuje Sarajlić reči svojim prijateljima iz bivše Jugoslavije pitajući se gde je nestalo to prijateljstvo. Pominje on paljanske koljače kao i ljude poput Matije Bećkovića, Šešelja, Bate Živojinovića. Saznajemo šta je bila sreća u ratnom Sarajevu, kako se živelo, patilo i sanjalo o kajgani sa tri jaja
Izets 01 S

Petnaest godina od smrti Izeta Sarajlića

Lako je biti patriota u antologijski lijepoj zemlji kao što je Jugoslavija

Prvi put sreo sam Izeta Sarajlića na književnoj večeri u Visokom krajem pedesetih godina 20. vijeka. Bio sam drugi razred gimnazije; to je bio moj prvi susret sa živim pjesnicima. Tada su svoje stihove čitali Izet Sarajlić, Mak Dizdar i Vladimir Čerkez. Pobjegao sam sa posljednjeg časa i sa velikim uzbuđenjem slušao poete iz Sarajeva. Zatražio sam i autogram od Sarajlića koji mi se potpisao u svesku za srpskohrvatski jezik i zatim blagim riječima naredio: ''Pokaži pjesme''
tito

Retro: Rekli su o Titu (2)

Ako je ovaj čovjek metalostrugar, onda ja nisam kraljica Velike Britanije

Lik i delo Josipa Broza Tita ostaju da žive među narodima raspale Jugoslavije kao primer da je na ovim prostorima moglo i drugačije da se živi i radi, te da nacionalističko ludilo u koje smo dobrovoljno potonuli pre tri decenije nije jedina moguća stvarnost. Uprkos svim osporavanjima, Tito svakim danom postaje sve življi, a bogato nasleđe njegove epohe tek treba da bude proučeno. Mnogi su govorili o Titu, a mi donosimo mali izbor najzanimljivijih izjava