Pisac knjige traži od čitaoca promjenu mišljenja, stava i naravi, poziva na pokajanje kao jedno od putova spasa, zahtijeva povrat na stari put, koga dobro poznaje, koga svi poznajemo Time autor ponajviše opravdava svoj naum da sebe preispitujući, svoju okolinu otkrivajući, ponaosob na ljudskost poziva one koji će ga čitati
Literatura jeste izraz savjesti i odgovornosti. No, to njeno svojstvo, uvijek je pod sumnjom. U dušicama onih koji vole umjetnost nju ponajviše, ponajčešće, porađaju pisci, čija je taština, ne kaže se zaludu, božanska. Njome zarobljeni književnici olako skrenu sa skliske staze odgovornosti za ono što kažu, za ono što napišu. Te se ne dešava rijetko da, namamljeni počastima mirisavim kao tamjan, olako izgovore velike riječi o malim događajima i ličnostima, a kad ispadnu smiješni ili djetinjasti, to im se i isplati
Danas, Arsene, dok pjevušim tvoju pjesmu „Tko stoji iza mene“, paralele tražim. Deformiše se lice ove mlade i nezavisne države. Širi se magla, meandri očaja nastanjuju olako usvojeni optimizam, narasta prijetnja “Doba bez šansi”. Ako se ovdašnje stanovništvo ne bude okanilo kolektivne gluposti o svojoj veličini, ako Kosovo i Albanija zaborave nauk da se u minulim srpskim porazima krije klica njihove buduće golgote, ne budu li se zaustavili već zaorali po balkanski da šire prijetnju, nevolje veće od jučerašnjih sve će nas zasuti
Sve je tanji optimizam, magle pramenovi su njihova nada, slute omladinci da će se jednom, sa diplomom u rukama, naći na istom bulevaru, besposlena mladež će s drugarima očajavati. Oligarhija, brzometni kapitalisti, uštogljeni političari, pljačkaši i trgovci zabranjenim robama koješta obećavaju. Preostaće mladosti malene dnevnice i zlopaćenje u svednevnom radnom vremenu. Na poslovima koji nisu u opisu njihovih diploma
Velika je otimačina, ubistva su sve češća, započeli smo mnogo toga, a kuda to vodi? Politika neće raditi narodu u korist, kad je ona bila za narod. Možda kad je Tito bio u snazi. On je znao da sve odmjeri, u lijevoj batina, u desnoj kruh. Pa ti, robe božji - biraj. Bilo, pa prošlo
Ja sam u knjizi "Mistika i 'mistika'" pokušala pokazati da stvari ne stoje doslovce tako, jer su u suštini svi ljudi bliski, jer su suštinski sve religije bliske jedna drugoj, odnosno imaju više sličnosti nego razlika. Drugim riječima, mističko-sufijsko poimanje svijeta i onostranog nije strano Evropljaninu. Pogotovo velikim zapadnim umovima, pa i piscima kod kojih nailazimo na ono što nalikuje na sufijske koncepte, iako su ti koncepti kod njih "asufijski"
Tonu danas moji preostali prijatelji u molitvi, nirvana se mota oko njihovih glava. Smirena praznina, naizgled ukroćeno bjesnilo, uspavana savjest, dokazana lojalnost. Zaklinjanje za mnoštvo, umiren strah od smrti, rascvjetana nada. Beskrajna samoživost. Intermezzo samouvjerenih, nehaj neukih, inat učenih. Marionete danas osluškuju najavljena obećanja sa druge strane života, ti se moraš skloniti. Budi uviđavan i ćuti, koga ti možeš pozvati na uljudnost od gomile koja se sabila u ekstremno zajedništvo. Kreni od njih prašnjavom džadom, pohitaj na svoje brdo, zar ne čuješ iza sebe režanje kerbera
