Tekstovi sa tagom: jugoslavija

Krpo 36 S

Pričaj srpskohrvatski da te ceo svet razume

Jugoslovenski esperanto koji niko neće

Problem sa srpskohrvatskim je u tome što je od svih mogućih naziva za ovaj jedinstven jezik izabran najgori. Prvo, iz naziva su izbrisani Bošnjaci i Crnogorci. Drugo, iz njega su izbrisani i Jugosloveni, kojima je ovaj jezik takođe maternji. Treće, i najvažnije - ni jedan od ovih naroda ni za živu glavu neće da govori istim jezikom kao i ostali
Ado i Dino

Ado & Dino: Latino lament nad Jugoslavijom

Diž' se, Tito!

Tek nakon što je najveći hit 2017. godine konačno počeo da pada u zaborav, redakcija XXZ magazina otkrila je njegovu odličnu parodiju – „Diž' se, Tito“, umesto „Despacito“
SFRJ

Protiv laži o životu u SFRJ

Najponosniji Hrvat bio sam u Jugoslaviji

Nikada nisam bio ponosniji što sam dijete Jugoslavije nego danas. Nikada. I što više lažu o njoj, ona je dijete sve veće u mojim uspomenama. A oni stoje na mjestu. Upravo pod svim tim što im je dao socijalizam. I žive u stanovima koje im je dao socijalizam, i imaju diplome koje im je omogućio socijalizam, i danas su tu gdje jesu jer je taj socijalizam trebalo srušiti. Da bi oni imali svega, a mi ni jogurta. I da bi svi stajali, kako nam je to lijepo kazala Vesna Parun na mjestu pod tim betonskim zdanjima koje im svako jutro kada se ustanu govore koliki su licemjeri, jadnici i koliko su nesposobni. Jer kada za ništa drugo nisi sposoban što ti na koncu ostaje doli laži?
Ssvic 05 S

Sonja Savić: Personifikacija jedne sjajne ali tragične generacije

Glas razuma u mračnim vremenima

Nitko nije tako naglasio, moglo bi se kazati – konceptualizirao, identitet i sudbinu ove generacije kao što je to učinila Sonja Savić, odbacujući etnonacionacionalni diskurs i nacionalna trvenja koje je vidjela kao sporedne, isforsirane i nametnute stvari. Često se citira njezina opaska o toj nadarenoj, izuzetnoj urbanoj generaciji, djeci socijalizma odrasloj bez etničkih, vjerskih I ideoloških predrasuda u zajedničkoj zemlji. Nazvala ju je "generacija natjerana na suicid"
Ssvic 04 S

Decenija od smrti Sonje Savić (15.9.1961 - 23.9.2008)

Samoubistvo jedne mladosti

"U 80-ima ona je bila mlada, lijepa i vrlo nadarena. Pred glumicom Sonjom Savić bila je budućnost kazališta i filma, kako su oni već izgledali u tadašnjoj državi a njezin profesor stalno je govorio da samo Bog može sačuvati tako pametnu glumicu... Kako su u socijalizmu nebesa bila ukinuta Sonja Savić, koja se pojavljivala u gomili filmova i nestajala u anonimnost rubnih kazališnih skupina, krenula je s prijateljima putem nove osjećajnosti off-scene... Za mainstream i prosječne gledaoce bila je to skupina besprizornih koja je značila propast, ali danas, bez nagrada, priznanja i stalnih prihoda, Sonja Savić vjeruje da je za nju avangardna umjetnička scena bio jedini put vrijedan življenja." Ovako je novinar tjednika "Feral Tribune" u svom uvodu za intervju aprila 2006. predstavio glumicu Sonju Savić koja je umrla dve godine docnije. Povodom desetogodišnjice smrti velike umetnice, u celosti prenosimo ovaj intervju
Hamdijj 01 S

Hamdija Čustović zvani Čusta, čovjek čarobnog glasa

Tigar sa Miljacke

Nježni mladić koji je izgledao grubo kao bilder, ali mekana i osjećajna duša. Pokušali su neki manje ozbiljni muzičari iskvariti njegov senzibilitet, a on opet uzme mikrofon i sve zaboravi. Neuporedivo više je imao raje u koju se nikada nije razočarao. Mi, nešto starija publika, znamo šta je on mogao da je imao ozbiljniju potporu i razumijevanje koje uz to ide. Koliko znam, u Sarajevu niko nije imao jači glas od njegovog, možda u operi
Jugoslavija

Pismo “Politici”: Popis je završen

Nema nam opstanka van Jugoslavije

Moje drugo pitanje upućeno je ne znam kome i glasi: Po kakvoj političkoj dijalektici, po kojoj leksičkoj, terminološkoj, to jest lingvističkoj, naime semantičkoj, upravo semiološkoj logici moje izjašnjavanje za jugoslovenstvo, dakle za pripadništvo jugoslovenskoj zajednici, jugoslovenskom narodu, može i sme da bude klasirano u kategoriju, odnosno bačeno u koš neopredeljenih, kad je ono baš, po definiciji, nepobitno izraz jednog OPREDELJENJA?
Gonc 01 S

Ex YU reklame: Nostalgični EPP

A za tatu - vinjak

Pre tri-četiri decenije, dok kod nas gotovo niko marketing nije shvatao ozbiljno, za advertajzing nije ni čuo, o prodakt plejsmentu da ne govorimo, stvarale su se reklame za pamćenje i danas podsećanje na daleku i bolju prošlost. Tada ni u marketingu nismo zaostajali za Zapadom, u reklamama su provejavali slični motivi – pesmice koje se lako pamte, malo seksizma, deca koja reklamiraju alkoholna pića... Tako je mali Svetislav Bule Goncić reklamirao vinjak, bezalkoholna pića budila su asocijacije na more i kupaće kostime, a Radenska nas je spajala i pozivala na bratstvo i jedinstvo. Dok deca '90-ih pamte slogane poput „da si Biomed 4 pila, u autobusu bi bila“, ova današnja slušaju „sreća da je mama mag i sve drži tu“ (ili najiritantniju reklamu ikad), Bule Goncić i dalje snima reklame, a deca '70-ih i '80-ih neka se podsete EPP-a svoje mladosti...
Jnost 03 S

Muke s Jugoslovenima: Živeti u zemlji koje nema

Jugonostalgija – istorija bolesti

Pokušaji recikliranja prošlosti, iako politički naivni i etički diskutabilni, ipak imaju estetsko opravdanje. Kao što Frankenštajn traga za poetskom „iskrom bića“ na seoskom groblju sa satarom u jednoj, i testerom u drugoj ruci, tako i Jugosloveni uporno kopaju po ruševinama svoje zemlje, i to golim rukama. Tu i tamo pokupe po neki očuvani crep ili ciglu i sakriju ih ispod kaputa, za kasnije. Čini im se da bi tu ciglu mogli opet nekome da prodaju
Zvoz 01 S

Retro SFRJ: Vlak “Bratstva i jedinstva”

Kad su se voleli Slovenci i Srbi

Slovenci su ga zvali “Vlak Bratstva in enotnosti”, Srbi su ga zvali “Voz bratstva i jedinstva”, ali su se lako i odmah razumeli. Iz današnje i jučerašnje i decenijske postapokaliptične atmosfere u kojoj svi tobož mrze Srbe – izgleda kao fatamorgana da je postojao vlak koji se zvao voz koji je Srbijance vozio u Sloveniju, a Slovence u Srbiju. Ali, to nije bio običan voz koji se zvao vlak; građani su na železničkoj stanici sa nehinjenim oduševljenjem čekali svoje drage goste, uz pjesme, cveće i zastave. Ljudi su – o, užasa – hteli da upoznaju jedni druge, da nešto nauče jedni o drugima, da razmene iskustva, da postanu prijatelji. Sve se to dešavalo u tamnici naroda zvanoj SFRJ. Srbijanci su posećivali Ljubljanu, Maribor, Laško, svuda pozdravljeni kao najdraži prijatelji; Slovenci su posećivali Beograd, Kragujevac, Niš, svuda pozdravljeni kao najbolji prijatelji. Bratstvo i jedinstvo nije imalo navodnike, jer je bilo logično da Slovenac Srbinu bude drug u nevolji, najbolji frend, a da Srbin Slovencu bude drug u nevolji, najbolji frend. Pogledajte galeriju koju je 1962. snimio fotoreporter mariborske “Večeri” Jože Gal: ugledajte kako Srbijanci u narodnim nošnjama ponosito hodaju Slovenijom, uz aplauze građana; uočite osmehe na licima, nađite s lakoćom tu radost koja je negde, najednom, nestala. Danas, kad su mržnja i predrasude u dugom i srećnom braku, ponekad se treba setiti da je prošlost ipak bila – bolja. Vozovi i vlakovi “Bratstva in enotnosti” više ne idu tračnicama SFRJ. Živimo vreme kad su Srbi i Slovenci potpuni tuđini, nepoznati jedni drugima. Srećom, fotografije prošlosti i postoje da demantuju stvarnost: zato, staro “Bratstvo i jedinstvo” odjednom ima uzvišen smisao.
Zvonko Letica

In memoriam

Odlazak Zvonka Letice, televizijske legende

U četvrtak je u Lumbardi, na otoku Korčuli, preminuo legendarni TV novinar Zvonko Letica (r. 1924.). Umro je upravo na otoku i u Dalmaciji koje je uvijek zadržao u svom besprijekornom štokavskom, na malom ekranu, bez ikakve nametljivosti
Evva 01 S

Interview iz 1973: U korak sa zapadnim svijetom

Seksualni život jugoslavenske omladine

Nakon seksualne revolucije, bivša je država počela hvatati korak sa zapadnim svijetom i po pitanju „provokativnih“ tema. O seksu se pisalo kroz nekoliko specijaliziranih časopisa, a nerijetko se propitivao i ljubavni život tadašnjih omladinaca koji su se našli u raskoraku između tradicionalnog odgoja i novih seksualnih sloboda koje nisu znali koristiti. Kako su djevojke kvarile muškarce, zašto su mladićima tolerirale seksualne izlete dok su same bile vjerne i je li izazovna odjeća poziv na silovanje, samo su neke od tema intervjua koji bi se danas smatrao skandaloznim (ali odlično opisuje tadašnje stanje u društvu, te donekle rasvetljava preteče nekih današnjih predrasuda), a koji je 1973. godine objavljen u beogradskom erotskom časopisu Eva i Adam. Između ostalog, čini se da je u to vrijeme bila i sasvim normalna ljubav učenice trećeg razreda srednje škole i 25-godišnjeg studenta, a koja je započela 5 godina ranije. Tekst prenosimo u cijelosti.
Kafan 01 S

Retro photo-album: Šumarija Jasenak, Gorski kotar, 1981. godine

Padaj silo i nepravdo!

Pre samo 37 godina kad se činilo da budućnost može da bude samo svetla i nikako drugačija, u Gorskom kotaru, u šumariji Jasenak, zajednički su po šumama i gorama radili Bosanci i Gorani. Dok su obarali drveće uzvikivali su “Padaj silo i nepravdo”, potom uz pivo sedeli uz četinare i zadovoljno računali koliko su tog dana zaradili. Bosanci su pričali viceve o Muji i Hasi, a svi su se grohotom smejali; smeh je bio politički korektan i zdrav. Vidi se to na osmesima i nekoj radosti pod šumovitim senkama hladovine. Bilo je to jedno dobro vreme. Ponovilo se!
Modd 01 S

Krpice 20. stoljeća: Od naboranih haljina do vrućih hlača

Moda bivše Jugoslavije

Jugoslavenke nikako nisu bile zadovoljne ponudom domaćih dućana. Premda je tvornica bilo napretek, a obrada konfekcije s jedan milijun obrađenih metara tkanine 1939. godine već šezdesetih porasla na šest milijuna (!), dolazilo je do nevjerojatnih pojava. Kada je određeni model uspio kod kupaca, proizvodilo ga se do tolike mjere da je gotovo nemoguće bilo u stubištu izbjeći susjedu s istim kostimom, a poneke se uspješne komade proizvodilo toliko malo da bi brojevi jednostavno nestali – i gotovo
Atita 01 S

Drug Tito u stihovima (2)

Najveći roker naših naroda i narodnosti

Za vrijeme NOB-a (1941.-1945.) i u postratnom periodu izgradnje socijalističkog društva napisane su desetine ili čak stotine pjesama o drugu Titu, sve redom naravno u njegovu slavu. Izvodili su ih najpoznatija interpretatorska imena, kao što su Oliver Dragojević i Zdravko Čolić. No, ovaj tekst se neće baviti njima, već isključivo radovima koji su nastali nakon Titove smrti, u periodu 1980.-2010. u okviru pop i rock scene u nekadašnjoj Jugoslaviji. Neke od njih su pune divljenja prema Titu i njegovom djelu, neke pune mržnje prema njemu, a neke su manje-više uravnotežene