Tekstovi sa tagom: jurica pavičić

U svom spjevu, stari se aristokratski pisac divi mudrosti i domišljatosti neukih ribara, ali ih pritom pomalo i patronizira. Iz suvremene optike Trenc je taj odnos bez ustručavanja postavio kao klasni odnos. Ribari među ostalim idu s pjesnikom na ribe i zato što ovise o njemu, pošto mu duguju novac. Hektorović je kapriciozan, razmažen i prevrtljiv. Kad ulove ribu, blagonaklono je izdijeli prvom tko naiđe. Uželi se janjetine i sira, pa na to zaboravi . Paskoje i Nikola udovoljavaju njegovim hirovima i prevrću očima na promjene raspoloženja, no nemaju izbora osim da ga slušaju. Hektorovićevu klasnu idilu Trenc prikazuje kao jedva uvijen klasni rat

Koliko god političko-didaktički dio bio politički pohvalan, on je istodobno i teret, jer je deklamatorski, tezičan i dramski nezanimljiv. Fantastično-avanturistički zaplet kao da je više namijenjen “teen” publici. Osobito je problem što “Lovecraft Country” potpuno zataji kao horor. U seriji ima sva sila demona, prikaza i babaroga, no ni časa stvarne hororske atmosfere ili jeze

Godine 1995. Poljska je tek zakoračila u tranziciju, svi su odjeveni ružno, zapadna supkultura tek prodire među mlade, društvo je ljutito i kivno, a prvom prilikom van posuklja prigušeni antisemitizam. Godine 2020. to je već uspješna kapitalistička Poljska finih odijela, korporativno-medijske elite, poslovnih nebodera i solidne srednje klase. No, postoje jednaki i jednakiji, institucije se savijaju pod socijalnim ili pak novčanim kapitalom, a svak je krvav ispod kože i ima kosture u ormaru. Neki put, doslovno

U zadnje smo se vrijeme nagledali serija koje su bile O.K., ali ne izuzetne, koje su ostavljale dojam da su iscijeđene jer “show must go on”. “Eddy”, srećom, nije to. “Eddy” je izvanredna televizija, jedan od vrhova ovogodišnje produkcije

Dijete williamsburških hasida sa 17 je godina uvedena u dogovoreni brak. S mužem se iselila iz kvarta, a na kraju napustila i njega i zajednicu. O tom je iskustvu napisala knjigu koja je sada dobila svoju slobodnu audiovizualnu adaptaciju

S “Novinama” je Hrvatska početka 21. stoljeća dobila svoj najpotpuniji i najambiciozniji fikcionalni opis - svoju balzakovsku “ljudsku komediju”. Rijeka je s ovom serijom dobila nenadmašni vizualni spomenik

Moj rad od kuće počeo je točno određenog datuma: taj datum bio je 1. listopada godine 2000. Tog dana napustio sam radno mjesto filmskog kritičara u Slobodnoj Dalmaciji i prešao u tada mladi, relativno nedavno osnovani Jutarnji list. Moj je prvi preduvjet bio da se ne želim iz Splita seliti u Zagreb. Kako su na to pristali, te 2000. počeo sam raditi od kuće

“Plot Against America” je - ukratko - zrela i dobra adaptacija, u kojoj je sve na mjestu. Pravi je tajming, pravi politički kontekst, pravi predložak. Sve je tu: raskošna inscenacija Amerike 30-ih, dobri glumci, besprijekorna režija. Nema tu ničeg što nije prišarafljeno bez greške

Mnogo se toga promijenilo u suvremenom društvu u ovih nekoliko tjedana pandemije Covida-19. Neke će promjene biti trajne, neke vjerojatno ne. Neke će biti negativne. No, čini mi se da u cijeloj toj drami vidim jednu pozitivnu promjenu. Wuhanski je virus, naime, pridonio restauraciji autoriteta znanja

Naraciju Tilde Swinton prate kadrovi spomenika koji su ex-YU publici dobrim dijelom poznati, no publici u inozemstvu (pa i u Berlinu) oni su začudno egzotični. Gledatelj s ovih prostora lako prepozna Jasenovac, spomenik na Petrovoj Gori, spomenik u slavonskom Podgariću, Partizansko groblje u Mostaru, spomenike na Tjentištu, Kadinjači, Kosmaju, u Mitrovici, u Bubnju kod Niša, Popini kod Aleksandrovca. Jóhannsson i Grovlen nastoje maksimalno vizualno očuditi skulpture. U pravilu počinju od detalja, nerijetko snimljenog iz neobičnih kutova ili iz oštro donjih rakursa, da bi se cjeline spomenika razaznale tek kasnije

Kad se “Otac” bavi samo čovjekom na cesti - najbolji je. Film najbolje funkcionira dok je u kadru Bogdan sam, dok tumara, glavinja, svladava fizičku iznurenost, nesanicu, džepare. Tu do izražaja dolazi kako Golubovićeva režijska vještina, tako i odlični Goran Bogdan kojem je ovo najvažnija filmska uloga. Izrazito omršavio, s jako malo teksta, odlično utjelovljuje lik koji je istodobno najneznatniji, ali i najveći i najjunačkiji

Volio bih da je Matanićev efektni spektakl doista atak na vladajuću kulturu i vladajuću ekonomiju, volio bih da se ta bučna i zabavna Opera doista dotaknula tih skupih jahti na riječkom gatu i te metalne ograde na Molo longu

Svi likovi iznimno su slojeviti, od nekonvencionalne majke koja šije makramee i navodno je liberalna, ali je zapravo prijeko tvrda, pa do “fašiste” koji se hrva sa svojom željom za odmazdom. Sve likove Haugerud duboko raskapa, osim male počiniteljice Lykke koju namjerno pušta da bude misterij, neispisana ploča, da bi i nju “otvorio” kad je to dramaturški najefektnije

“Laundromat” je brechtovski pedagoški igrokaz kojem je svrha prosvjetljivati i nukati na djelovanje. Soderbergh se s ovim filmom možda nije iskazao kao režiser. Ali - to je i važnije - jest kao građanin

A ta i takva Bijela knjiga, popis nemoćnih frustracija tadašnjeg hrvatskog komunističkog vrha, vjerojatno nikad ni ne bi postala povijesno značajna stvar da se tadašnji hrvatski CK nije drznuo i u svoju antologiju državnih neprijatelja nije - pokraj hrvatskih - uvrstio i previše srpskih “cvećki”. U tadašnjoj osjetljivoj federalnoj konstelaciji, svaka je partija smatrala svojim monopolom borbu protiv “vlastitog” nacionalizma, pa je zagrebačko zaletavanje u prekodunavski kulturni teritorij u Beogradu izazvalo oluju