Tekstovi sa tagom: jurica pavičić

Jedan američki kritičar napisao je da je "Heroj" najbolji Farhadijev film nakon "Nadira i Semin", s čim se mogu složiti. Istodobno, ovo je film koji nudi briketirano sve ono što je kod Farhadija najbolje. Farhadi je, za početak, izvanredan pripovjedač koji zamršene zaplete s puno likova i peripetija slaže s inteligentnom točnošću braće Coen. Njegovi filmovi nikad ne paradiraju egzotikom. I ovaj film, kao i drugi njegovi, izrazito je urban i sav se zbiva u ikonografiji tržnih centara, općinskih ureda, zatvorskih kantina i stanova u stambenim zgradama. Farhadijev film, međutim, prava je mala enciklopedija iranskog društva. Sve je tu: i vlast, i činovnici, i tamničari, i sitno-poduzetnička klasa, i vjersko-dobrotvorni NGO-i, mediji, i društvene mreže. Naposljetku, tu je i obitelj - uvijek dostatno patrijarhalna da likovima mjeru uzima neki "muškarac u kući", ćaća ili brat

Jedan dio filma posvećen je i Caveovu vjerojatno najbizarnijem neglazbenom projektu. To je "Red Hand Files", nekurirana web-stranica na kojoj obožavatelji (mahom tinejdžeri) šalju glazbeniku svoja razmišljanja te mu postavljaju pitanja o smrti, smislu i ljudskim nedaćama, a on im odgovara poput nekog priučenog gurua ili self-help filozofa. Cave s ironijom komentira tu svoju čudnu usporednu karijeru life coacha: "Nastojim na pisma ne odgovarati odmah", veli. "Jer, ako odgovorim brzo, iz tog odgovora obično ne progovara bolji dio mene". Dobro/zlo, crno/bijelo, ljudska podvojenost: kod Cavea je sve u oprekama

SF noir "Reminiscence" debitantski je kino naslov redateljica i scenaristice Lise Joy, žene koja je zajedno sa suprugom Jonathanom Nolanom (inače, scenaristom "Mementa") kreirala uspjelu TV seriju "Westworld". "Putovanje kroz sjećanja" ima stanovitih sličnosti i s "Westworldom", ali i s Nolanovim scenarističkim radovima. I ovaj se film zbiva u bliskoj, distopijskoj budućnosti. Bavi se temama sjećanja i zaborava. I ovdje je ključan motiv distopijska eskapistička zabava. I "Reminiscence" je film koji se bazira na bogatim intertekstualnim vezama s tradicijom

Od pet filmova McQueenove antologije, dva su vrlo dobra, jedan je u redu, a dva, zapravo, tanka. No, smisao ovog projekta i nije bio samo filmski nego i politički. McQueen je kanio - i uspio - ispisati paralelnu povijest Britanije, povijest o kojoj se nije pisalo i snimalo. Na početku te povijesti bilo je zazorno da karipski crnac posjeduje makar i običnu gostionicu. Na kraju priče jedan se od karipskih crnaca popeo na stejdž i podigao statuu Oscara. Sjekira možda jest mala. Ali stablo koje je palo bilo je, bogme, poveliko

Godinu 2020. u hrvatskoj su kinematografiji obilježila tri filma s dalmatinskim ambijentom, ženskim junakinjama i jakim ženskim glumačkim izvedbama: "Tereza 37", "Mater" i "Mare". Ti su filmovi podijelili glavninu pulskih nagrada, pri čemu je "Tereza" ponijela najviše

Filmski život se preselio na streaming: Netflix, Amazon, Disney+ i HBO. To je početak jednog novog monopola/oligopola, možda i pogubnijeg od onog velikih studija. No, teško se oteti dojmu da se ponuda zapravo - diversificirala. Dominacija kina ujedno je značila dominaciju malog broja proizvođača i uvijek istih žanrova (superheroji, 3D animacija). U novom netfliksiziranom svijetu, najednom je postalo moguće da globalni hype postanu filmovi kao španjolska "Platforma" ili francuske "Mignonnes", ili - gle čuda - jedna serija o šahu

Od pisaca 20. i 21. stoljeća, Le Carre je najsjajniji nastavljač velike tradicije realističkog, društvenog romana 19. stoljeća. On je, također, veliki nastavljač baštine Josepha Conrada, Grahama Greenea ili Sommerseta Maughama: britanskih pisaca koji su tematski mislili na globalnoj, imperijalnoj skali. Konačno i najvažnije: le Carre je veliki pisac rata. Rata koji kod njega nije rat puškama i topovima, nego kriptogramima i mikrofilmovima. Ali svejedno, rat kao rat, on onečovječuje ljude, trajno ih kvari i navodi na neizdržive moralne izbore. Kod Le Carrea je svaki rat, pa i špijunski, moralni skandal. 

Treba reći - nije tako samo kod nas. Razne ankete koje se provode u svijetu, uključujući i slavnu decenijsku anketu Sight & Sounda, pokazuju da je filmski kanon jako zatvoren prema filmovima nastalim nakon 70-ih. Novi filmovi teško stječu status klasika, a na prvim su mjestima takvih izbora redovno naslovi nastali između 40-ih i 60-ih

Bio je najbolji u ulogama raspolućenih, slabih i faličnih likova, ali i likova koji iza bezopasne fasade kriju (samo)destrukciju i mrak. Bio je mek i pristupačan čovjek, a mlađi redatelji su ga voljeli jer se nije libio raditi ni s početnicima, i svakom je pružao šansu. Čak i iza velikih filmskih glumaca obično ostane četiri ili pet uloga koje svi pamte. Iza Nadarevića će ih ostati desetak, pa i više: a to je jako, jako puno

Film prati Havelov život od razdoblja uoči sovjetske intervencije 1968., pa do trenutka kad je objavio kandidaturu za prvog predsjednika Čehoslovačke 1989. Kad počinje radnja filma, Havel je 32-godišnji dramatičar. On i skupina mladih kazalištaraca djeluju oko teatra Divadlo Na zábradlí (Kazalište Na balustradi). Kazalište gaji teatar apsurda, a mladom će Havelu u njemu '63. biti izveden prvi tekst - "Vrtna zabava"

Od početka pandemije virusom COVID-19, najrazvijenije, najproduktivnije i najdinamičnije zemlje svijeta suočavaju se sa scenarijem koji je s malim varijacijama uvijek isti. Počne s epidemijom- negdje daleko, negdje drugdje. Pa sa simptomom poricanja: „neće ovdje“. Potom bolest stigne. Pa se jedna za drugom gase institucije civilizacijske normalnosti: kina, nogomet, restorani, trgovine...U posljednjih 30 godina književnost, film i TV ispričali su puno postapokaliptičnih distopija. Preskočili smo one o kojima se ovih dana najviše piše. Više nas zanimaju one koje spekuliraju o tome što se dogodi ako i kad se civilizacija doista počne gasiti

U svom spjevu, stari se aristokratski pisac divi mudrosti i domišljatosti neukih ribara, ali ih pritom pomalo i patronizira. Iz suvremene optike Trenc je taj odnos bez ustručavanja postavio kao klasni odnos. Ribari među ostalim idu s pjesnikom na ribe i zato što ovise o njemu, pošto mu duguju novac. Hektorović je kapriciozan, razmažen i prevrtljiv. Kad ulove ribu, blagonaklono je izdijeli prvom tko naiđe. Uželi se janjetine i sira, pa na to zaboravi . Paskoje i Nikola udovoljavaju njegovim hirovima i prevrću očima na promjene raspoloženja, no nemaju izbora osim da ga slušaju. Hektorovićevu klasnu idilu Trenc prikazuje kao jedva uvijen klasni rat

Koliko god političko-didaktički dio bio politički pohvalan, on je istodobno i teret, jer je deklamatorski, tezičan i dramski nezanimljiv. Fantastično-avanturistički zaplet kao da je više namijenjen “teen” publici. Osobito je problem što “Lovecraft Country” potpuno zataji kao horor. U seriji ima sva sila demona, prikaza i babaroga, no ni časa stvarne hororske atmosfere ili jeze

Godine 1995. Poljska je tek zakoračila u tranziciju, svi su odjeveni ružno, zapadna supkultura tek prodire među mlade, društvo je ljutito i kivno, a prvom prilikom van posuklja prigušeni antisemitizam. Godine 2020. to je već uspješna kapitalistička Poljska finih odijela, korporativno-medijske elite, poslovnih nebodera i solidne srednje klase. No, postoje jednaki i jednakiji, institucije se savijaju pod socijalnim ili pak novčanim kapitalom, a svak je krvav ispod kože i ima kosture u ormaru. Neki put, doslovno

U zadnje smo se vrijeme nagledali serija koje su bile O.K., ali ne izuzetne, koje su ostavljale dojam da su iscijeđene jer “show must go on”. “Eddy”, srećom, nije to. “Eddy” je izvanredna televizija, jedan od vrhova ovogodišnje produkcije