Tekstovi sa tagom: jutarnji list

Ponešto sam mu sugerirao, a ponešto i rekao, ali Ante Tomić je proveo svoje. Ideja, koju je iznio odmah na početku, bila je ova: čvorak Đuro, ptičica koja se plaši visine. I što dalje? Ne treba dalje, to je zapravo sasvim dovoljno. I za dobro, i za loše, i za previsoko, i za prenisko. On nas je ovom knjigom podsjetio kako je to kad ozbiljni pisci iz uvjerenja pišu za djecu

Rusija je još jednom u šoku zbog Černobila. Prorežimski mediji i čuvari domoljubne čistoće ne znaju što bi. Negoduju. Dogodio im se HBO-ov Černobil. Očekivala se još jedna zapadnjačka serija puna predrasuda i stereotipa o Rusima i SSSR-u. No, na opće iznenađenje, toga je ovog puta bilo u marginalnim količinama ili u stvarima koje ne utječu na radnju i suštinu onoga o čemu serija govori - katastrofi Černobila, tromoj birokratskoj i ideološkoj reakciji režima, improvizacijama oko sanacije te herojstvu ljudi koji su išli u sigurnu smrt kako posljedice ne bi bile još razornije

Glavni junak filma “A Hidden Life” anonimni je austrijski seljak Franz Jägerstätter koji je odbio novačenje u Hitlerovu vojsku. U filmu strukturiranom poput tipične svetačke priče gledamo najpoznatije glumce njemačkoga govornog područja

Uza zdrave poglede na svijet i zabrinutost za njegovu sudbinu, svijet koji promatra ne više kao glazbenik na rubu preživljavanja nego kao pop-rock zvijezda, valja cijeniti i što njegove pjesme počivaju i na počelima gospela i soula, bluesa i folka uz koje ga je odgojio otac bubnjar. Posredno i Van Morrison. Lijepo je vidjeti takvog kantautora na vrhu top-lista čak i ako je “Wasteland, Baby!” nešto slabiji od prvijenca “Hozier”

Moglo bi se reći i ovako: ako si u 90-ima hrvatsku publiku branio od Partibrejkersa, Električnog orgazma i Discipline kičme, a dobro se sjećam kad je bilo takvih zabrana pa i “pucanja” po Kojotima jer su s nekima od spomenutih sredinom 90-ih nastupili u Sloveniji, onda ti se na koncu uvali turbo-folk

Tezom da seksualno oslobađanje ne treba izvršiti samo u vlastitom krevetu nego i ideološki, na razini države u kojoj živiš, Makavejev je izazvao oduševljenje na Zapadu, ali i nelagodu na Istoku, pogotovo u Sovjetskom Savezu i bivšoj Jugoslaviji. Makavejev je do samog kraja ostao prisutan na svjetskoj filmskoj sceni, kao jedan od najvažnijih redatelja poniklih iz Istočne Europe

Rekla bih da je najveći utjecaj na mene izvršio Jeff Buckley; njegov glas, introspekcija, želja da riskira, način sviranja i ton njegove gitare. Doista smatram da za glazbu nije važno kojeg je roda interpretator. Dapače, glazba je način da se izbjegne spolna ili rodna uloga. Brian Eno, pak, dao mi je zadivljujuću podršku i na tome ću mu uvijek biti zahvalna, a inspirativno je sagledati autore i izvođače poput Patti Smith koja se na nevjerojatan način poigrava riječima i to bez namjere da se ikome dodvori – kaže kantautorica koji ne bez razloga porede sa Patti Smith ili P. J. Harvey

Otišao je 2016. jedan od najvećih! Ali ne samo rockera već popkulturalnih umjetnika i, zašto to ne reći, umjetnika uopće! Jedan od onih koji su mijenjali naše živote. Koji su meni i mojoj generaciji značili više od škole i lektire, profesora, frendova i trendova, televizije i sletova, rodbine, Tita...

Kad se prosječnom gledatelju kaže da HBO snima prvu seriju na našem jeziku, prirodno je da očekuje da će kao rezultat s neba pasti hrvatski “Mladi papa” ili “True Detective”. Treba odmah reći da su ta očekivanja pretjerana. Korisnici kabelskog servisa koji se odluče sami istraživati HBO-ovu produkciju iz manjih zemalja, lako će ustanoviti da kvaliteta tih serija jako varira, i da među njima znatan dio čine relativno stereotipni politički trileri o nepotkupljivim novinarima, zlim ministrima, naručenim ubojstvima ili serijskim psihopatima

Što se može zaključiti o sezoni kada je od filmova na domaćem kinorepertoaru, prema sudu kritičara Jutarnjeg lista, najbolji posljednji nastavak “Nemoguće misije”? Ove godine slaganje liste najboljih filmova nije bio nimalo jednostavan posao

Novi album Laibacha s obradama pjesama iz filma “The Sound of Music” (“Moje pjesme, moji snovi”), premijerno izvedenim 2015. godine u Sjevernoj Koreji, sugerira da i u Europi može doći do uspona totalitarističkih ideja, ali ne komunističkih nego, izglednije, fašističkih

Metaforično kantautorsko rock djelo o ljubavi i braku, djeci i djetinjstvu, odrastanju i starenju, cesti i putovanju, domovini i tuđini, iskanju sreće i trpljenju životnih nedaća u urušenoj zemlji koja sve više nalikuje kući bez krova

Waitsova “Bella Ciao” na jedan način zvuči u Europi, a na drugi u Americi. U Europi je to himna antifašističkog pokreta, a u SAD-u ona tek treba postati protestna pjesma

Glazbu iz filma iz 1976. često je na naš češki gramofon stavljala moja pokojna mama. I to je bio sladunjav i nimalo subverzivan komad glazbe. Ono što smo čuli od Coppera i Gage mnogo je bolje

Volio čovjek ili ne Mercuryja i Queen, jedno im mora priznati. Njihova muzika i njihov javni nastup imali su nešto ekscesno, opasno, namjerno kičasto, namjerno konfrontirano “dobrom ukusu” i konzervativnim vrijednostima. Ako postoje umjetnik i bend koji do srži zaslužuju etiketu queer, onda su to bili Mercury i Queen. Mercury je takvu umjetnost stvarao, tako je i živio, pa je tako i umro