Tekstovi sa tagom: jutarnji list

Ako je u početku djelovala poput junakinje iz nekog filma Davida Lyncha, više stilizirana nego stvarna, sada je to žena od krvi i mesa koja se za plijen i dojmljivost pjesama nadmeće i s kolegama poput Nicka Cavea ili Marka Lanegana. Baš poput Patti Smith koja se željela nadmetati s Dylanom ili Springsteenom, a ne samo s Joni Mitchell ili Joan Baez

Kakav krasan festival imate, poručio je publici Josh Homme, frontmen grupe Queens Of The Stone Age. Može to biti i kurtoazna izjava koju ponavlja na svakom festivalu na kojem ovog ljeta nastupa QOTSA, no realno, to je i neoboriva činjenica jer INmusic se već prve večeri svojega trinaestog i ponovno rasprodanog izdanja potvrdio takvim

“Put u plus” je hip hop, rock i funk album pankerske oštrine i psihodeličnih tonova velikog pjesnika koji shvaća da je dužnost umjetnika upozoravati na mržnju i zlo, lokalno i globalno, od Balkana i Bliskog istoka do Skandinavije i Amerike

Moguće je i da je “Tranquility Base Hotel & Casino” za Arctic Monkeys nešto slično onome što je za Beach Boyse bio transformativni “Pet Sounds”. Uz to, Alex je i prije izražavao naklonost croonerima pop-glazbe, no nikada više nego dosad pri čemu povremeno zvuči kao da neke zagubljene Bowiejeve skladbe pjeva Richard Hawley prerušen u Morrisseyja

“Teret” se u dobroj mjeri bavi istom temom s kojom i “Dubina dva”. Glavonić i priznaje da je dokumentarni film zapravo nastao kao nusproizvod rada na igranom. “Dokumentarni film koji je sniman 2015. nastao je nakon više od godinu dana rada i - do tada neuspješnih - pokušaja da financiram ‘Teret’. Shvatio sam da veliku količinu materijala i dokumenata do kojih sam došao istraživanjem ne mogu silom ugurati u scenarij za igrani film jer im tamo jednostavno nije bilo mjesta. Napokon sam shvatio da je to drugi glas, druga forma, drugi film”

Slaveći “pussy power” i pomičući “fokus s rasizma na seksizam”, Janelle pjeva i kako je “sve seks, osim seksa samog - koji je moć”. Zgodno i dovitljivo, no njeno postavljanje vagine u centar svega palo bi u vodu da se još vještije ne poigrava obrascima popularne glazbe u rasponu od soula do space-rocka; predstavljajući se kao artistica koja je po umjetničkom integritetu možda najbliže roli Princea

Grlićeva knjiga je - ukratko - košara anegdota sa svih meridijana, od kojih su mnoge prenesene i prenošene usmeno, a neke će se prenositi dalje zahvaljujući i ovoj knjizi. U “Neispričanim pričama” tako saznamo za povijest stanovitog Venclika koji se nakon 1968. pretvarao da je uzorni lenjinist i sovjetski slugan, a samo zato da bi na prvom studijskom putovanju u Finsku utekao iz busa i zatražio azil. Grlić priča o ocvaloj holivudskoj zvijezdi Vivien Leigh koja se u noći gostovanja u zagrebačkom HNK spanđala s mladim komunističkim milicajcem. Priča o svom ocu - marksističkom filozofu - kojem se kosa dizala na glavi kad bi se mali Grlić vraćao iz židovskog vrtića indoktriniran židovskom liturgijom i ritualima

Svoje pjesme, i hrvatsko ime u njima, Vice Vukov branio je devedesetih, u gruba vremena, kada su se imena trošila i gubila svaku uzvišenost. Kada je postalo moderno i poželjno lajati na Srbe, on je nastavio govoriti ljudskim glasom, a kada se broj stradalnika komunističkoga režima toliko uvećao da je cijela zemlja, tvoja zemlja, počela sličiti na azil za umobolne, kojim šetaju ljudi s posuđenim i ukradenim biografijama, on je ostao isti onaj koji je bio Sedamdeset prve

"Julien u sredini” majstorski je komad zanata, film koji umješno krši školska pravila dramaturgije da bi ih efektno presložio. Tijekom filma Legrand bez uočljivog markiranja međunaslovima mijenja točku gledišta. Na početku, obitelj gledamo iz neutralne perspektive sistema/sudstva, majka nam se čini kao zlonamjerna naprzica, a otac kao čovo kojem se pričinjava nepravda. Legrand potom diskretno prebacuje točku gledišta na dječaka koji pokušava preživjeti usporedni život zajedničkog skrbništva

Naslov albuma - u prijevodu “Otpor je uzaludan” - zvuči kao da i sami autori priznaju kako su njihovi ideali sasuti u prah unutar mlina (nezaustavljivog starenja, loše demokracije i predatorskog kapitalizma), ali kad se zagrebe ispod tog naslova, moguće je iščitati i neke druge konotacije. Primjerice, da ljudi povremeno gube nadu, no da znaju na dulji rok ostati snažni, a onda će “otpor”, ali nakaradnog sistema, postati “uzaludan”

Izvorno začet kao studentski projekt trojice šulkolega, zamišljen kao srednjobudžetska atrakcija za rub multipleksa, “A Quiet Place” se neočekivano pretvorio u mali hit godine. Film je zaradom višestruko nadmašio budžet, već se sad piše da bi mogao izbaviti iz nevolja glavinjajući studio Paramount, a i kritike su dobre. Taj uspjeh nije nezaslužen

Goran Bare s ponovno izmijenjenom postavom grupe Majke nedavno je objavio novi album “Nuspojave” koji kritika sveudilj hvali, proglašavajući ga remek-djelom i rock albumom godine iako je proljeće tek zakucalo na vrata, a potežu se i usporedbe s Davidom Bowiejem i njegovom “berlinskom fazom”

Novoj teoriji zavjere poučio nas je ove srijede Želimir Puljić, zadarski nadbiskup i trenutno prvi čovjek Hrvatske biskupske konferencije. Na zasjedanju HBK koje je održano u srijedu u Zagrebu on je ukazao na ključnu prijetnju suvremenom čovjeku i civilizaciji - na šaptače zmijama. Ti šaptači - rekao je Puljić - “služe se emocijama da porobe ljude i vode ih kamo im se prohtije”. Oni “nude brza i jednostavna rješenja, a u svojoj obmani igraju na kartu ljudske ispraznice i taštine”. Ti šaptači zmijama dolaze naivnim i lakovjernim ljudima, pokušavajući ih uvjeriti da se ovdje, na zemlji, a ne samo na nebu vrijedi boriti za bolji život, više slobode, više ravnopravnosti i manje straha

Ovaj postupak Tine Šmanjak, ma kako joj se divili ili je kudili, ima i svoju drugu stranu, koja nema veze s njom. Osim što je simptomatičan pokazatelj gdje živimo. Njezin nam postupak zapravo govori kako je žalosno da žena s dva fakulteta traži posao preko plakata

Split je takav grad, gotovo obrnuto nastrojen u odnosu na Rijeku, jer dok smo iz nje dobili neke od najvažnijih punk i rock protagonista, njezina se estradna ili zabavnoglazbena scena ne može mjeriti s onom splitskom; barem ne po komercijalnosti i popularnosti. I dok bi netko zbog takvog stanja stvari odustao od knjige o glazbenoj sceni Splita, Gall je uspio dočarati tu shizofreniju svog rodnog grada i njegove glazbene scene; koja kao da je raspolućena između “festivalske familije” Huljić s pripadajućom vokalnom “ergelom” i mnogo, mnogo teže i društveno važnije poetike TBF-a