Tekstovi sa tagom: kapitalizam

Godinu koja je skoro na izmaku su u poslednjim mesecima obeležili filmski i serijski uradci koji bi se mogli podvesti pod satiričnu kritiku kapitalizma i društva uopšte.

Posve je izvjesno da slijede gadna vremena, a u nedostatku političke utjehe u obliku snažne i utjecajne ljevice, možemo se poslužiti ideološkim koprcanjem onih koji su mislili da će kriptovalute spasiti ekonomiju od politike i nelagodom onih koji su mislili da će pumpanje novca u “jednoroge” do stjecanja monopola biti najbolja reklama za suvremeni, “digitalni” kapitalizam

Neupadljiva konzumacija sredstvo je za kvalitetniji život i veću socijalnu mobilnost vlastite djece, dok je upadljiva konzumacija sama sebi svrha – jednostavno razmetanje. Za današnju aspiracijsku klasu, neupadljivi potrošački izbori osiguravaju i čuvaju društveni status, čak i ako ga nužno ne pokazuju

“Squid Game” serija je od devet epizoda, čiji otvoreni kraj najavljuje nastavak. Opet nisam siguran želim li ga gledati. Međutim, “Squid Game” je ovog trenutka najprivlačnija, financijski najisplativija priča za dopričavanje, koja postoji na svjetskoj burzi priča. “Squid Game” je, da tako kažem, početkom 2022. neusporediva marka, nedosegljiv brand, ona je mladi Lionel Messi među svim dostupnim pričama. Ona pripovijeda o kapitalizmu i totalitarizmu. Pripovijeda o tome da zapravo nema slobode mimo novca, premda je novac osnovno sredstvo ljudskog porobljavanja. Pripovijeda o tome koliko je strašno biti siromašan i koliko je strašno biti bogat

Rodne uloge koje su nam dodijeljene nikada nismo prestali igrati; nekada su stvari malo išle nabolje, ali ne kontinuirano. Žene i dalje igraju one tradicionalne, ali za mizerne plate i užasne uslove rada. Sve je nerijetko popraćeno mobingom, odnosno psihičkim, a ponekad i fizičkim nasiljem. One su zadužene za više poslova koje moraju istovremeno obavljati u velikim trgovačkim lancima, koje najčešće drže ljudi bliski vladajućim strukturama. Druge su pretežno u konfekcijskim industrijama koje su u vlasništvu stranih kapitalista. A nakon zvuka sirene čekaju ih standardni poslovi u kućama. Kapitalizam kome je imanentan patrijarhat stvara nam sivu i tmurnu sliku života žene, baš kao u Zolinom romanu „Žerminal“

Koncept rada kakvog trenutno poznajemo nije neizbježan i nužan, niti je ikakvo prirodno stanje. Rad je - kao što su i države i nacije - jednostavno izmišljen konstrukt, koji može i mora biti prevaziđen i ukinut. Ovim možda ne bi bili riješeni svi problemi čovječanstva i planete, ali ako je rad dio problema, onda ukidanje rada sigurno može biti dio rješenja. Niko ne može predvidjeti šta će biti rezultat oslobađanja kreativne moći sputane radom. Sve je moguće, čak i velika socijalna kriza, ali zar nam socijalna kriza nije permanentno stanje?

Kapitalizam nema vanjsku granicu, on je konzumirao život i biološku inteligenciju da bi stvorio novu život i novi plan/ravan inteligencije (eng. plane of intelligence) koji navelike prevazilazi ljudsko prevdiđanje/naslučivanje. Transcendentalni mizerabilizam, naravno, ima neotuđivo pravo da mu bude dosadno. Zovete to novim? To je ništa nego promjena

Političari i dalje postupaju kao da je država njihovo osobno domaćinstvo ili gazdinstvo. Zarad kupovine socijalnog mira u kući rasprodaju bez kontrole banke, industriju, zemlju itd. Ekonomisti ne kritiziraju paradigmu pod čijim se nebom sve to događa, nego političare koji navodno rđavo gospodare privredom, kao da vrijeme gospodarenja nije minulo s feudalizmom i socijalizmom. Građani se još nisu navikli sami organizirati vlastiti život ili sami sebi (kroz invenciju) proizvesti radna mjesta, nego histerično galame na političare/gospodare i optužuju ih da su lopovi i banda (izdajnička), umjesto da traže od njih da ih prije svega i iznad svega oslobode svojega gospodarenja, svojega nadzora i skrbništva, svojega paternalizma, toga ”najgoreg despotizma koji se može zamisliti” (Kant dixit). U zemljama bivše Jugoslavije nisu se još pojavili ni ”kapitalistički lupeži”, nego samo oblaporni, nekompetentni tajkuni. A oni nisu nikakvi, u tržišnoj utakmici uspjeli, kapitalistički privrednici, nego politički protežirani arivisti

Redditovcima možemo zahvaliti na itekako vrijednoj lekciji iz suvremene ekonomije, ali demokratizacija financija i ekonomije znače nešto drugo – a to je kolektivno i demokratsko odlučivanje o investicijama s obzirom na društvene i ekološke potrebe. Kao i kolektivna briga za one koji su kolateralne žrtve investicijskih okršaja i tržišnih utakmica

Zdravlje naše ekonomije ne ovisi o ishodu sukoba između “gastrotainera” i lijenog birokrata. To ne znači da one kojima je djelatnost zabranjena ne treba obeštetiti, ali također i ne znači da moramo svakodnevno podnositi njihove besmislice o funkcioniranju ekonomije

Internet kakav danas poznajemo samo je podsjetnik na ono što su doživjeli svi drugi mediji kad ih je dohvatila nevidljiva ruka tržišta. Prije nego što ih je ščepala za gušu, novine, radio, televizija, a onda i internet, doista su mogli služiti, i služili su, kao izvori kvalitetnog informiranja, nudeći veću demokratizaciju, otkrivajući nepoznato i čineći svijet pristupačnijim

Juče se guverner države New York požalio da nema para da kupi dovoljno respiratora. Trump je odlučio da neće centralizovati nabavku najvažnije sprave za liječenje oboljelih od smrtonosnog virusa. Time je skot podigao cijenu respiratora te omogućio ekstra profit proizvođačima i distributerima. Odlukom da svaka američka država kupuje za sebe, Trump je povećao broj kupaca na američkom tržištu. Pošto je tržište zvijer lišena morala i daleko ubojitija (te svakako odvratnija) od koronavirusa – zato što je porasla potražnja za respiratorima, porasla je i njihova cijena. U samo jedan dan, cijena respiratora se sa 14 hiljada popela na 40 hiljada dolara. Eto zašto je Bernie Sanders „neprihvatljiv“ i nedovoljno dobar da postane američki predsjednik: on bi, kako bi bilo učinjeno i u bivšoj Jugoslaviji, nacionalizovao sve respiratore i pravedno ih podijelio

Samoljublje, arogancija i egoizam bitni su elementi domoljublja. Da to ilustriram! Domoljublje pretpostavlja da je naša zemaljska kugla podijeljena na male točke, a svaka je okružena željeznom ogradom. Oni koji su bili sretni pa su se rodili na nekoj određenoj točki, smatraju sebe boljima, plemenitijima, većima, pametnijima od živih bića koja nastanjuju bilo koju drugu točku. Zato je dužnost svakoga tko živi na toj izabranoj točki da se bori, ubija i umre u pokušaju da nametne svoju nadmoć svima drugima

Vodeći državni zvaničnici, političke i ekonomske elite poriču realnost klimatskih promena, a i kada ih priznaju umanjuju značaj istih i negiraju vezu između konkvistadorske i eksploatišuće ekonomske prakse i ekoloških problema, uz bezdušno i sramno zloupotrebljavanje tih problema zarad jeftinih političkih poena i profiterskih marketinških kampanja

Složeni međuodnosi rada i ljepote u razvijenom kapitalizmu ulaze u svakodnevicu mnogih radnica, pri čemu se postavlja pitanje trebamo li uljepšavanje promatrati kao rad