Tekstovi sa tagom: književnost

Crows 01 S

Odbačena lješina

Turoban zimski krajolik

Masaoka Šiki je rođen u Macujami, gde provodi mladost i završava niže škole; potom studira na Univerzitetu u Tokiju. U ratu sa Kinom 1895. godine dobija nameštenje kao ratni izveštač. Veoma rano oboleva na plućima, ali ostaje trajno produktivan kao pisac i istraživač klasičnih japanskih književnih, naročito pesničkih, formi: haikua i tanke
Jastuk

A sad ni glasa, ni jezika nemam

Abdulah Sidran: Mora

Pjevam, majko, kako sam imao kuću./ A sad nemam kuće. O tome pjevam, majko./ Kako sam, majko, imao glas, i jezik svoj imao
Flowers

Svedena na vlastitu pojavu

Vislava Šimborska: Preblizu sam

Najznačajnija žena pesnik u posleratnoj poljskoj poeziji. Šimborska se ne plaši fabule, priče, opisa, obraćanja prošlosti. Ona vidi čoveka kao nastavak bioloških vrsta, i u njenom razumevanju sveta ovaj tobožnji »kralj života« nema baš mnogo prednosti nad svojom životinjskom sabraćom ili nad varvarskim precima koji su oholo nosili alku u nosu. Poezija Šimborske nije laka i raspevana. Pored majstorstva kojim je pisana, oseća se da je ta mudra i ljudska lirika duboko doživljena (Petar Vujičić)
Pokris 15 S

Roman u nastavcima: „Od Vardara pa do Haaga“ (6)

Mir je kratko trajao

„Kada bih govorio o ovome romanu u nekoliko riječi, sveo bih opis na autentični jugoslavenski /bosanski nadrealizam: Dušan (Srbin), Ante (Hrvat) i Ibro (Bošnjak, musliman) su tri susjeda, dijele zajedničke blagdane, sudjeluju u krštenjima, slavama, Bajramima, Božićima, danovima Republike, imaju i Milana (autentičnog jugokomunista koji vjeruje "u stvar") i provode svoje vrijeme u ciklusima poljoprivrednih radova, dolazaka bibliobusa, autobusa i pošte u svoje malo selo usred ničega, čekaju Tita ali on ne stiže, i svi se, osim Ibre, čine da vođeni onom narodnom "snalažljivošću", u biti prijetvornim i lažljivim koristoljubljem, istovremeno ne gubeći ni one ljudske vrijednosti koje ih i nadalje čine bivanja vrijednim i voljenim susjedima – apsurd sam po sebi (...) Na kraju ostaje nerazumijevanje – priča ostaje ispričana samo onima koji je razumiju – no apsurd se čuva do kraja, konzistentno, uporno, Bart, slušatelj, suumiratelj, čovjek u istoj ljudskoj poziciji, unatoč posve raznorodnim iskustvima priču jednostavno ne čuje, ne razumije, ona za njega ne postoji, osim kao lupetanje jednog slavenskog urođenika na njegovom (zacijelo primitivnom) jeziku. Dva su svijeta odvojena trajno jer se, u svojoj biti, uopće ne razumiju“ (iz recenzije Milana Zagorca)
Kansuke 02 S

Iz neobjavljenog romana "Kakofonija"

Divlje pustinjske mačke

Bi-Bi je bipolarna. Bi-Bi je biseksualna. Bi-Bi je stalno na točkovima. Moj život započinje kao neka pjesmica na slogove, nalik jednoj od onih iz retardiranog serijala crtaća o Pepa-prasetu koje braća, ne trepćući gledaju jer im, naravno, niko ne kontroliše medijski sadržaj kojim se drogiraju
Math 05 S

Mislile su strine ispod oka

Pre polaska u školu znala sam šta je oduzimanje

ovaj kadar je drugačiji/ volan je utešna nagrada/ dali su mi udžbenike/ i držali me dalje od alata/ šteta što nije muško
Instrr 07 S

Iz romana "Mansarda"

Danilo Kiš: Jata divljih golubova u sobi

Jata divljih golubova (čiji se poslednji primerci nalaze u toj sobi na mansardi), ždralova i lasta prekrivala su zidove, stvarajući jedan golemi klin u obliku cifre 1 i ostvarujući tako sliku biblijskog bratstva i mitsko čudo prijateljstva
Firr 05 S

Sve što je lepo u meni

Dušan Vasiljev: Noći

Tada bih voleo zagrliti sve Tužne,/ Ismejane, Ostavljene, Ružne,/ i Sve koji srce nose na dlanu./ I na tvrdom odru snova
Kazn 02 S

Priča koju sam, čini mi se, izmislio

Mališan kod Hrista na Božićnoj jelki

Kad nakupi nešto kopejki, mališan se pomodrelih i skočanjenih ruku vraća u neki ćumez, gde pijanči banda neradnika, od onih koji »počinju štrajk u fabrici u subotu i ne vraćaju se na posao pre srede uveče«. Tamo, u ćumezima podruma, s njima pijanče njihove gladne i istučene žene, tamo pište njihova gladna mala deca. Votka, prljavština i razvrat, ali glavno je votka
Aan 01 S

Avangardna proza koja ne sablažnjava

Andrić – pro et contra

U svojim ranim pripovijetkama Andrić će govoriti o tome kao neki vojnik siluje dječake; kako neki padavičar siluje djevojčicu; kako svećenik opći sa djevojkom i ubija je nožem iz sladostrašća; kako u ljubavi razočarani epski junak završava u krevetu sa prostitutkom. I sve bi to zasigurno zaprepastilo srpsku književnu javnost da glavni junaci nisu bili – Mustafa Madžar, padavičar Salčin, Mula Jusuf i Alija Đerzelez. Publika ne samo da nije imala identitetskog osnova da se prepozna u negativnim junacima, već su se oni lako uklapali u tradicionalnu predstavu o moralnoj izopačenosti Turaka, koju je utemeljila srpska epska poezija, a nadograđivala antiosmanska pisana književnost i historiografija, od Vuka i Njegoša do Stojana Novakovića i dalje. Andrić je, kao i svaki dobar pisac, nesumnjivo svoje junake posmatrao kao ljude, ali je znao da ih javnost neće gledati na taj način, ukoliko budu Srbi ili, šire, hrišćani: izvjesno je da bi beogradska čaršija, koja je skočila da kazni Rastka, žustro reagovala i da je Andrić odlučio prikazati srpske vojnike kako siluju dječake; pravoslavnog svećenika kako opći sa muslimankom i kolje je iz sladostrašća; ili npr. Obilića koji, razočaran u ljubavi, odlazi turskim prostitutkama. Uzalud bi “mladi katolik iz Bosne” objašnjavao da nisu svi srpski vojnici i pravoslavni svećenici takvi, i da nije isti Obilić u narodnoj pjesmi i ekspresionističkoj prozi
Anhel 01 S

Potajno ih upleti u riječi svoje

Konstantin Kavafi: Što se od prolaznosti spasiti može

Kavafi za života nije objavio nijednu knjigu pesama; pojedinačne pesme je štampao na odvojenim listovima u malom broju primeraka, koje je zatim spajao u cikluse i delio prijateljima ili svakom onom ko bi mu pisao i tražio ih. Izvestan broj ih je rasut po časopisima onog vremena. Nekih pesama se javno odrekao, dok druge nije stigao da objavi (Angra Maina)
Dvob 01 S

Čuvari zločinačkog nasleđa i lepe književnosti

Bitka na književnom Kosovom polju

Kada ugledni kritičari, doktori nauka književnih, profesori koji godinama predaju studentima književnost na fakultetima, stručno obrazlažu zašto su književna dela nekih autora vredna, zašto ih treba čitati i uvrstiti u kanon, tu najmanje ima reči o estetskim kategorijama, a sve vrvi od bizarnih pojmova koji ukazuju na ideološku podobnost autora. Na primer, kritičari smatraju da su neka dela vredna jer sadrže „arhetipske slojeve srpskog nacionalnog bića”, “ideju nebeskog naroda”, „duh nacionalne kulture” ili „srpsko saborno samosaznanje”
Ceslav 01 S

Krik užasa

Moralni protest protiv uređenja sveta

Ateista treba da prihvati da je svet takav kakav jeste. Ali, u tom slučaju, odakle naš protest, naš krik: „ne!” Eto šta nas izdvaja iz Prirode, presuđuje o našem neverovatnom čudaštvu, čini da smo usamljena vrsta. Ovde, u moralnom protestu protiv uređenja sveta, u pitanju odakle dolazi taj krik užasa, počinje odbrana posebnog mesta čoveka
Fntm 11 S

Preko blata i gliba

Autoportret

Kada bi naša Književna zadruga, sabrala spise ovoga značajnoga pesnika, razbacane po časopisima i novinama, dobile bi se tri opširne knjige uzbudljivih lirizama, kristalne proze i majstorskih fraza – a to je mnogo više no što je dao Bodler ili Kits, kojima se gordi Francuska ili Engleska. U stvari, Tin ima mnogo dela sa kojima ide u istoriju naše književnosti i na ime književnika ima pravo kao jedan od prvih u našoj zemlji. Policija proteruje Tina kao besposličara, smatrajući da tri izvanredne zbirke pesama i sve udesne proze njegove ne mogu da se nazovu radom ni poslom. (...) Tragedija Tina Ujevića, u stvari, je tragedija pesnika u našoj sredini... I neka ga svi osude za nerad, ipak će, u svoje vreme, deca učiti u čitankama pesme Tina Ujevića i detalje njegove kukavne biografije (Stanislav Vinaver)
Father1

Zajedno smo jedan nježni div

Tata

trava je uredno pokošena/ nosiš me na ramenima/ držiš me za noge/ ja se protežem/ sretna/ nasmijana