Tekstovi sa tagom: književnost

Detj 01 S

Odlomak iz romana “Odlazak”

Čopor odgurne sve koji su slabi i drugačiji

Andrej Nikolaidis objavio je novi roman “Odlazak (epitaphios logos ) u sarajevskom Buybooku. “Odlazak, novi roman Andreja Nikolaidisa možemo zamisliti, a siguran sam i doživjeti, i kao posljednji roman, ne samo autora, nego epohe i civilizacije na odlasku. Naime, njegov junak će, ni iz kakvog herojskog ni tragičnog razloga, nego iz čiste ljubavi učiniti ono što nitko ne želi ni pomisliti. Ali da bi se to dogodilo situacija mora biti strašna i bezizlazna što pripovjedač, ne tajeći pri tom svoju uvjerljivu mizantropiju, prikazuje u izravnom prijenosu koji se događa u jednom danu od 5:07 do 15:04 sati, dok pripovijeda finale obiteljske drame i krimi priče, a razornim esejističkim pasusima i pokojom retrospektivom, svemu daje kontekst i razlog. (…) Epitaphios logos, posmrtni govor je podnaslov ovog romana, i on to jest, jer s korona epidemijom smo već zagazili u novo doba, a ovaj roman pokazuje odakle smo došli, možda čak i zašto smo došli tu gdje jesmo“, veli o romanu urednik Kruno Lokotar. Prenosimo odlomak iz Nikolaidisovog romana
Kfkija 01 S

Prepao majku i sestru

O metamorfozi kroz Kafkinu „Metamorfozu“

Od bezbrižnog deteta, preko mlade osobe pune poleta, željne života, jedrog i bujnog tela koje je na vrhuncu svoje snage, preko zrele osobe do slabašnog starca, pogrbljenog i sporog, izbrazdanog i nemoćnog
Aarat 01 S

Poezija bunta i otpora

Bomba zvana „krmača”

Breht je 1937. godine napisao pesmu „U mračna vremena”: „Neće se govoriti: Onda kad se orah povijao na vetru,/Nego: Onda kad je mazalo potlačio radnike./Neće se govoriti: Onda kad je dete pločastim belutkom pravilo na brzaku 'žabice',/Nego: Onda kad su pripremani veliki ratovi./Neće se govoriti: Onda kad je žena ušla u sobu,/Nego: Onda kad su velike sile sklopile savez protiv radnika./A neće se govoriti ni: Vremena su bila mračna,/Nego: Zašto su njihovi pesnici ćutali?” Kad su ovde nastupila mračna vremena, srpska književna scena se podelila na tri dela. Jedan deo pisaca intenzivno je radio na širenju mraka, stavljajući svoja pera u službu Miloševićevog režima. Tako je Dobrica Ćosić postao kreativni direktor, a Matija Bećković vodeći copywriter srpskog nacionalizma. Drugi deo književnika je mudro ćutao, baš kao u Brehtovoj pesmi, kao da ih se ne tiču pustoš i rasap koji su se oko njih širili. Zatvoreni u kulu od slonovače, pretvarali su se da ne osećaju miris baruta i ne čuju jezive krike žrtava. Treći, najmalobrojniji deo pisaca nije zatvarao oči pred užasom koji je nasrnuo sa svih strana. Oni su hrabro pisali o onome što su videli, suprotstavljajući se zlu i spasavajući čast srpske književnosti. Jedan od njih bio je i Miodrag Stanisavljević. U okviru rubrike „Poezija bunta i otpora”, XXZ magazin će vas podsećati na poeziju koju su tokom devedesetih pisale „ruke časnih ljudi i pouzdanih svedoka”
Done79

Preludij

Pobožan je narod

Izmičeš se, plašna košutko, i dršćeš ko prvi stid;/ zamamna je nevinost i ludilo je njezina jeka;/ mahnit sam, o hartijo, i srdžba mi plamsa u oku.
B. Sejranović

Sjećanje na Bekima Sejranovića

Huckleberry Finn ex yu književnosti

Od smrti se zazire pa valjda i zato o pokojnicima uglavnom pripovijedaju sve najbolje. Dogodi se, doduše, da ponekad ode gotovo dječje vehementan čovjek, uz to dobar pisac, kakav je bio Bekim Sejranović. I oni koji su ga poznavali samo po knjigama, kojima je umro pisac, i oni koji su Sejranovića sretali sporadično ili pak s njim godinama dijelili kavane i vrijeme pripovijedaju o njemu ponajbolje, ne zazirući od smrti, nego slaveći život
Instrra 02 S

Lipanj

Strah me i nije me strah

A ja sam u tom veselju upravo ove godine,/ tako mi se čini, malo mimo, malo više mimo/ nego do sada, manje s nekim i nečim, više u zraku
Aapee 05 S

Dete se može posmatrati samo kada spava

Eva Lipska: Ptice

Eva Lipska rođena je 1945. u Krakovu. Završila je Likovnu akademiju, ali se opredelila za poeziju. Pored poezije piše prozu, drame, tekstove za krakovski kabare „Podrum kod ovnona“ i za rok grupe. Nije pripadala nijednoj književnoj grupi ni pravcu, iako je kritičari svrstavaju u Novi talas. Dobitnik je najprestižnijih poljskih i svetskih književnih nagrada. Poslednjih godina ozbiljan je kandidat za Nobelovu nagradu. Prevođena je na četrdesetak jezika. Čest je gost najpoznatijih festivala u svetu
Andrr 03 S

Znakovi pored puta

Stepenice na putu ličnog napretka

Šta vredi što mudro držimo jezik za zubima, ako u nama još sve vri od oštrih sudova i brzopletih replika koje ne pokreću naš jezik i ne prelaze preko usana, ali potresaju i paraju našu unutrašnjost? Često mogu da se vide takvi starci koji smireno i prepodobno ćute, ali im se u pogledu ili u podrhtavanju usnica javlja ponekad odraz unutarnjih kivnih i zloćudnih monologa i dijaloga. Bilo bi vreme da već naučimo da i u sebi ćutimo. Sve nas poziva na to. Priroda sama nam pomaže u tome. Vreme je, jer inače će nam se desiti da do kraja zlo živimo i, na kraju, ružno umremo. A to je strašno
Tttle 02 S

Poezija bunta i otpora

Himna javnom nužniku

Ljudska fiziologija, uživanje u hrani, erotika, seksualnost, čovekove zablude koje ga često vode u propast, što važi i za čitavo društvo, sve to obrađeno kroz humor i neusiljenu rimu, ili drugim rečima, opevanje niskog, odvratnog, propadljivog, s jakom vizurom smrti, popis i satirična kritika društvenih fenomena, dovođenje do krajnjih, neprijatnih i nemogućih konsekvenci ljudskog života i poznatih mitova, razobličavanje represivnih ideologija nacionalizma i samoupravnog socijalizma, kroz ironiju i igranje jezikom tih ideologija, bile bi, grubo rečeno, nekakve osobine, uslovno govoreći, tamne strane univerzuma knjiga Predraga Čudića (Dragoljub Stanković)
Abrac 17 S

Definicije su potrošene

Nedefinisanost

Prvu knjigu poezije pod odličnim nazivom Betonska koma Siniša Tucić objavio je u 18. godini života, 1996. godine. Svako bi očekivao tipičan rani prvenac, pun dozvoljene patetike i prvih bolesti pisanja, grešaka koje će se kasnije prevazići, od eventualno dobrog očekivao bi jedino iskrenost, što je i dovoljno za prvu knjigu, pored mogućih nezgrapnosti i plaćanja danka lektiri. Međutim, ova knjiga u podnaslovu za sebe kaže i da je patetično — histerična filozofska poezija i zapanjuje svojom zrelošću, poetskom osvešćenošću (Dragoljub Stanković)
Poter 01 S

Knjiga ima kraj

Harry Potter, tragedija jedne mladosti

Nitko sretniji od moje nećakinje Ane! Bacila se gladno na čitanje, zatvorila u svoju sobu, isključila mobitel, zaronila. Kako je gutala stranice, tako ju je počela hvatati tuga, naime, nije mogla podnijeti pomisao da knjiga ima KRAJ, i da bi ga što više odgodila, usporila je čitanje, prisiljavala se ostaviti knjigu nakon svake stranice, ali eto, takve su vam knjige, koliko god sporo i ekonomično ih mi čitali, na kraju ipak i uvijek bivaju pročitane
Havijer Serkas S

Dostojan čitatelj Danila Kiša

Javier Cercas: ujak falangist i vrijeme koje nikad neće proći

Cercas na jednom mjestu citira riječi kojima završava Kišova priča: “Istoriju pišu pobednici. Predanja ispreda puk. Književnici fantaziraju. Izvesna je samo smrt.” A onda, mnogo kasnije, ovako završava svoju knjigu, najprije u jednoj beskrajno dugoj rečenici, od koje u ovom tekstu ostaju tek fragmenti, a onda u dvije vrlo kratke, kišovske rečenice: “…osjetio sam da sam na vrhuncu vremena, na infinitezimalnom i vrlo kratkom i čudesnom i svakodnevnom vrhuncu povijesti, u vječnoj sadašnjosti, s neizbrojivom legijom svojih predaka ispred sebe..."
Andrr 01 S

Znakovi pored puta

Sve kvari naša prokleta potreba za brbljanjem

O putovanju i putopisu. Mi bismo možda mogli bolje da zapamtimo jedan predeo, lepše da kažem nešto o njemu, i više da kažemo, kad bismo ga pustili da on govori, a ne da mi njemu pričamo o sebi. Ali sve pokvari naša prokleta potreba za brbljanjem
Duann 01 S

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao

Utjeha kose

Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,/ Sve što očajanjem htjedoh da oživim/ U slijepoj stravi i u strasti muke
Aant 01 S

Pisma gospođi Vineti: Četvrto pismo

Još u šesnaestoj napisao sam pesmu

Vi ste moja žena, i nemojte ni pomišljati da/ ćete ponovo otići. Setite se kako sam, kao ptica,/ pre sedam zima sedeo na drvetu pred vašim/ bolničkim prozorom. Padao je sneg. A ja sam/ sedeo satima