Tekstovi sa tagom: književnost

Bohem 01 S

Lucija Berlin: Priručnik za spremačice (Oceanmore, 2017)

S one strane američkog sna

Pogledamo li evidenciju posudbi Priručnika za spremačice vidjet ćemo da knjigu nije jednostavno pronaći na policama. Ne bez razloga...
Faruk Šehić

Nova knjiga Faruka Šehića

Priče sa satnim mehanizmom

Izdavačka kuća Fraktura objavila je nedavno novu knjigu kultnog bosanskog pisca Faruka Šehića pod naslovom “Priče sa satnim mehanizmom”. To je knjiga kroz koju se nepogrešivo pomalja zvuk naše epohe, ritam njezinih glasnijih i tiših udaraca. Sve što je u njoj, otkucava. Srca, eksplozivne naprave i satovi o kakvima možemo samo sanjati – sve to neprekidno mjeri vrijeme čovjeka i vrijeme zvijezda, vrijeme rata i vrijeme ne-mira, prošlo i buduće vrijeme, ono koje bježi i ono koje smo nepovratno potrošili. Život je sat, a između čekića lirike i nakovnja tvrde proze, pisac nam govori o promjeni. U “Pričama sa satnim mehanizmom” vrtoglavo se mijenjaju države i narodi, povijest i sjećanje, ali ponajprije pojedinac u kojemu se sve mijene susreću, shapeshifter. Običnom satu neuhvatljiva, brzina ovih raspada razotkriva krhkost svakog identiteta – pa i onog naše ljudske prirode. U “Pričama sa satnim mehanizmom” jedan od ponajboljih suvremenih pisaca s ovih prostora kreće tragom te promjene, kraja iz kojega se rađaju neki novi, nimalo trajniji i čvršći, bolji ili lošiji svjetovi. Iz nove knjige Faruka Šehića donosimo odlomak pod naslovom “Sanjari”
Hugo Boss

Igor Marojević na četiri jezika

Hugo Boss na putu u Zemun

Naš poznati pisac Igor Marojević nedavno je boravio u Barseloni gde je potpisao ugovor za objavljivanje na španskom jeziku svog romana „Parter“, premijerno publikovanog u Laguni 2009. godine. Vlasnik izdavačke kuće H20 Đoakin Ruis Miljet, koji je prvi objavio jednu od autorovih knjiga na kasteljanskom, odlučio se na obnavljanje saradnje sa Marojevićem nakon što je opsežan odlomak romana u prevodu Laure Boigas, koja je prevodilac celokupne knjige, štampan u uticajnom meksičkom časopisu „Luvina“ čiji izdavač je Univerzitet Gvadalahare. U vezi sa prevodima u časopisima, značajan deo Marojevićevog romana „Šnit“ pojaviće se na poljskom, u uglednom „Elewatoru“, u prevodu Dorote Jovanke Ćirlić, a nakon cele studije teoretičarke dr Sabine Gjergjel o Marojevićevoj “Majčinoj ruci” u časopisu “Studija literaria” krakovskog Jagjelonskog univerziteta. Prevodi se verzija “Šnita” objavljena u zagrebačkom “Knjigomatu” 2014, sa značajnim promenama u odnosu na Laguninu iz 2007, pa tako donosimo ovom prilikom poglavlja koja nisu uključena u srpski izvornik. U isto vreme, autorova knjiga „Beograđanke“ već se transformiše na slovenački u izvedbi pisca Jurija Hudolina i režiji kultnog izdavača „Litera“, a uskoro na istom jeziku sledi ceo tematski blok o Marojevićevom stvaralaštvu u ljubljanskom časopisu “Apokalipsa”. Pomenuta hit-zbirka priča nedavno se pojavila na mađarskom u izdanju „Foruma“ i vrlo je primećena zahvaljujući, između ostalog, Marojevićevim nastupima na budimpeštanskom Sajmu knjiga.
Aabra 01 S

Da se zalije!

Čaša veselja

A ako svega toga nema (ni rada, ni godina), dovoljno je samo silno zaželjeti. I bit će jubileja, priredit će se. Ljudi, opće uzevši, nisu zvijeri, neće učiniti nažao. Poslat će i telegrame kakve treba (»Vezan za postelju, grlim te i šaljem .. .«), i dvoranu će kakvu treba iznajmiti i povesti računa o svemu što je potrebno.
Bracca 06 B

Prokletstvo je tvoj ležaj

Nećeš pronaći luku u kojoj bi se skrasio

Mučim se pod kapom nebeskom. Duša svodi nebo na dušu. Kamo god pogledam, vidim sebe. Strah je most između žudnje i bitka. Kakvu ravnotežu mogu u njemu zateći? Sadašnjost se odvojila od vremena, a vrijeme povraća trenutke baš kao što bolesnik povraća sadržaj svoje utrobe. Sada, sada, sve što je sada zlo je; ono što je bilo i što će biti imaginaran je lijek za iscrpljujuću bol.
Zoo 01 S

Beograde, dobro jutro

Šta li rade oni naši u Zoološkom vrtu?

Sa vrha Beograđanke se svako jutro, u 7:15, distribuirala Beograđanima dnevna doza Duška Radovića, uz zvuke melodije "U ranu zoru zoru kad svane dan". Beograđani su ga godinama uzimali. Okupljeni po kuhinjama oko tranzistora na baterije, ili nove modele kasetofona kupljenih kod Poljaka na Bajlonijevoj iliti Bajlonovoj pijaci. Svako jutro svakog radnog dana, razgovor se prekidao kad se iz zvučnika začuo Duško Radović. Samo je džezvama za kafu i eventualno nadrndanim peračicama sudova bilo dozvoljeno, ili nije moglo biti zabranjeno, da narušavaju tu svečanu atmosferu kada Duško govori novi aforizam. Polako, natenane, kao karte u pokeru bi nam ih podelio po pet komada svako jutro i mi bi ih nosili sa sobom taj dan i delili dalje onima koji ih nisu čuli, ili se prave da ih nisu čuli. I tako godinama, samo po pet svako jutro. Rastezali smo Duška da bi nam duže trajao. Tačno smo znali da će nam jednog dana, kad ga ne bude bilo - mnogo nedostajati. Evo kako je to izgledalo...
Nuk 01 S

Čudesna sudbina Akakija Akakijeviča (2)

Zadovoljština na drugome svetu

Valja znati da je jedna važna ličnost tek nedavno postala važna, a do tada je bila nevažna. Uostalom, njen položaj se ni sada ne smatra važnim u poređenju sa drugim, važnijim, ali uvek će se naći krug ljudi za koje je nevažno u očima drugih veoma važno. Važna ličnost nastojala je da poveća svoju važnost i mnogim drugim sredstvima, kao, na primer: zavela je da je prilikom dolaska u nadleštvo niži činovnici dočekuju na stepeništu, da niko ne ulazi u kancelariju direktno, već da sve ide utvrđenim redom: koleški asesor referiše gubernijskom sekretaru, gubernijski sekretar - titularnom savetniku ili nekom drugom pretpostavljenom i tek onda stvar dolazi do nje. Tako je to u svetoj Rusiji, gde je sve zaraženo podražavanjem, gde svako oponaša i podražava svog načelnika. Priča se čak da je neki titularni savetnik kad su ga postavili za upravnika neke samostalne kancelarije odmah ogradio posebnu prostoriju za sebe, nazvavši je „uredom", a pored vrata je postavio nekakve razvodnike s crvenim okovratnicima i širitima, koji su otvarali vrata svakom posetiocu, mada se u sobi jedva mogao smestiti običan pisaći sto. Držanje i navike važne ličnosti bili su strogi, ali ne i previše složeni. Osnovu načelnikovog sistema činila je strogost. „Strogost, strogost i samo strogost!", govorio bi često i kod poslednje reči obično bi značajno pogledao onoga kome se obraćao, mada za to nije bilo nikakvih razloga, jer je desetak činovnika, koji su činili upravni mehanizam kancelarije, i onako živelo u strahu; čim bi ga opazili izdaleka, odmah bi ostavljali svoj posao i stojeći bi čekali da prođe kroz sobu. Njegove svakodnevne razgovore s potčinjenima karakterisala je strogost i oni su se svodili na tri rečenice: „Kako se usuđujete? Znate li vi s kim govorite? Shvatate li ko se nalazi pred vama?"
Bizos1

Sneg slameno pada na džinovske stope bivola

Dan

Dan krvopadan radan raščupan i zagoreo/ suludo sabijen u bescenje sirove noći/ licemeran gladan osuđen u istom pravcu/ da žvaće strele busole
Aksolo 04 S

Tuđ ljudskom životu

Aksolotl

Nemoguće je da tako jeziv izraz, koji uspeva da savlada neumitnu bezizražajnost njihovih kamenih lica, ne donosi neku žalosnu poruku, dokaz te večne presude, tog tečnog pakla u kojem su patili. Uzalud sam želeo sebi da dokažem da moja sopstvena osetljivost projektuje na aksolotle nepostojeću svest. Oni i ja znali smo istinu. Zato nije bilo ničeg neobičnog u onome što se desilo. Moje lice je bilo priljubljeno uz staklo akvarijuma, moje oči su još jednom pokušavale da prodru u zagonetku tih očiju bez zenica i bez kapaka
Naučna fantastika

Oduvijek sam želio pisati sranja, samo malo bolja

Ne pitaj me zašto volim naučnu fantastiku

Sve što sam oduvijek želio pisati bila su sranja, samo malo bolja. Pod sranjima podrazumijevam, dakako, šund-literaturu, žanrovsku, štivo s kioska, ali može i u tvrdim koricama, ako je serijsko. Nobelova nagrada za literaturu dojmila me se (iako ne više nego bilo koja druga; u životu mi se nije dogodilo da sam čuo za nagradu za koju ne bih istog trenutka držao kako je trebam dobiti), no manje od činjenice da je Agatha Christie napisala osamdeset romana. Nobelovu nagradu, uostalom, daju ti više od jednom samo ako se nasmrt ozračiš, dok je osamdeset romana ipak osamdeset romana. Možda nije svaki od njih "Na Drini ćuprija", ali ih barem ima dovoljno za omanju ćupriju
Venedikt Jerofejev

Pustolovine čuvenih djela

"Moskva-Petuški" Venedikta Jerofejeva

Počela su se tiskati djela disidenata i nepoćudnih autora. Tako se i „poema“ Moskva-Petuški probila na svjetlo dana: najprije u skraćenoj verziji u časopisu „Trezvost i kul'tura“, potom u književnom almanahu „Vest'“ a 1989. godine i kao „prava“ knjiga u izdavačkoj kući Prometej. Jerofejev je, dakako, bio presretan i sugerirao je da se knjiga prodaje po 3 rublja i 62 kopjejke, koliko je koštala boca votke. Uslijedila su brojna izdanja u zemlji i inozemstvu. Iz precizne bibliografije, koju je izradio piščev prijatelj Igor Avdijev, dade se razabrati da je Moskva-Petuški prevedena na sve važnije jezike u svijetu. Kad je Venedikt Jerofejev umro 1990. godine, svi smo u nekrolozima pisali da je umro klasik, iako sovjetski tisak Venjičku gotovo da i nije spomenuo
Boris Pasternak

Pustolovine čuvenih djela

"Doktor Živago" Borisa Pasternaka

Koliko god bile strašne reakcije na Doktora Živaga, Boris Pasternak nikad nije bio izbrisan iz službene sovjetske memorije. Njegovo ime nalazilo se u enciklopedijama i priručnicima, o njegovoj su se poeziji pisali kritički prikazi, jedino se roman nije spominjao. Poznato je da je u Sovjetskom Savezu stotine i stotine pisaca glavom platilo neprihvaćanje revolucije i njenih „tekovina“. Stradala su, sjetimo se, velika imena poput Osipa Mandeljštama, Isaka Babelja, Nikolaja Gumiljova, Borisa Piljnjaka i Daniila Harmsa. Za Pasternaka se može reći da je doista imao puno sreće jer ne samo da je ostao u književnom životu Sovjetskog Saveza, nego je i cijelo vrijeme primao honorare za svoja djela
Senik1

Dnevnik o Čarnojeviću

Ko si ti, divna, lepa, strasna, među ogledalima?

Crnjanski piše izgubljeno, kao smetenjak, on je tu prvo došao da izuči slikarstvo i pozorište. On zatim kaže da treba pisati satiru. On nije ništa samosvjesniji od onoga žutokljunca koji je putovao tako prije mira i prije rata, prije Prvog svjetskog rata. Nemilosrdni svud, kaže, izazivaju sad moj zadivljeni osmijeh, i oni u Rusiji, i oni u Irskoj. Sve to nije važno. Važno je da ovdje umiru djeca kao što su i u Srbiji umirala. Zbogom, kaže, želim vam veselosti! On kao da piše iz dosade. U Parizu je osjetio ljubav i bezbrižnost, lak i prozračan i miran, kao nikad u životu. Vjerujte mu na riječ! Šest dana je zatim šutio i živio u mraku. Pognute glave išao bretonskom obalom od kamena do kamena i milovao rukom svoju obalu kad bi se uspeo na vrhove staza. Nema ničeg što mu je drago, što ostaje, sve se gubi. Pruža ruke u vazduh i miluje nebesa. Bio je na kraju svijeta, i umjesto života vidio samo jednu blagu, beskrajnu, zelenu svjetlost. Gdje je život, pita se on već u Dnevniku o Čarnojeviču. Možda će postići da nekog mladića ogorči, neku lijepu ženu izmijeni, ismije neku popovsku pridiku, kaže, i biće zadovoljan. Vaistinu, kaže, mi smo anarhiste! U tome vaistinu, i u tome: mi smo anarhiste, vidi se Crnjanskijev stav (Varalica Crnjanski)
Faffa 05 S

Svi su se preda mnom klanjali

Uspomene jednog mudrog starca

U to vreme, bio sam zaista veoma mudar i sve sam shvatao. Nije bilo takve stvari, pred kojim bih bio zbunjen. Jedan tren naprezanja mog čudovišnog uma, i najsloženije pitanje rešavao sam na najprostiji način. Mene su, štaviše, vodili u Institut Mozga i pokazivali profesorima. Oni su elektricitetom merili moj um i prosto su otupeli. “Mi nikada ništa sličnog nismo videli” – rekoše.
Faffa 10 S

Zlo je uvek s onu stranu brda

Ideal organske kulture

Strah od dodira sa tuđom kulturom je neizbežan za ovaj duh plemena u agoniji: sve tuđe (ovde "evropsko"), jeste iskušenje samosvojnosti ovoga plemenskog duha, iskušenje odrođavanja ovoga duha koji pokušava da ostane rodovski duh (duh roda); ali u osnovi ovoga straha jeste strah od vremena, koje ne dozvoljava amalgamisanje u tipsko, koje na taj način ne dozvoljava zajednici da bukvalno "svari", odnosno da uravnoteži sa svojim iskustvom nova iskustva.