Tekstovi sa tagom: književnost

Tomas Sterns Eliot

Pesničko osećanje istorije

Tradicija i individualni talenat

Službeni glasnik objavio je knjigu odabranih eseja Tomasa Sternsa Eliota “Tradicija i individualni talenat”u prevodu Milice Mihailović. Iz ove knjige prenosimo čuveni naslovni esej
Čehov

Stvaralaštvo iz ničega: Anton Pavlovič Čehov (1)

Pesnik beznađa

Da bih odredio njegovu tendenciju u dve reči, reći ću: Čehov je bio pesnik beznađa. Uporno, potišteno, jednolično u toku skoro celog svog dvadesetpetogodišnjeg književnog stvaranja Čehov je samo jedno i radio: na ovaj ili onaj način ubijao je ljudske nade. U tome je, po mom mišljenju, suština njegovog stvaralaštva. O tome se dosad nije mnogo govorilo, a razlozi su itekako ubedljivi, jer ono što je radio Čehov na običnom jeziku se naziva zločinom i mora se najstrože kazniti. Ali kako da kaznite talentovanog čoveka? Čak se ni Mihajlovski, koji je za života više puta bio primer neumoljive surovosti, nije usudio da digne ruku na Čehova
Hans Magnus Encensberger

Niko nije mogao da nas smisli

Kratka istorija buržoazije

Veliki nemački pesnik Hans Magnus Enscensberger proslavio je juče, 11. novembra - 90. rođendan. Povodom ovog jubileja objavljujemo jednu njegovu “blažu pesmu”
Cecce1

Danas očito nije moj sretan dan

Alaj je lijep ovaj svijet

U današnje vrijeme, kad ljudi gaze jedni preko drugih jer više nitko nikoga ne vidi, ne postoji čovjek koji će se brinuti kako će netko njemu posve nepoznat preći preko lokve, što dakle znači da dotični možda nije nevjerojatno ljubazan i plemenit ljudski stvor, nego najvjerojatnije neki odbjegli masovni ubojica ili još bolje, pardon, još gore, seksualni manijak, i da ću skončati svoj život kao njegova žrtva
Done19

Blatnjavi novembar

Dva tela, licem u lice

Tvoja duga kosa riđana-/ odblesak leta-/ sa žestinom blagom treperi/ na plećima noći/ Uobičajena tama sna/ što izvire iz ruina/ i pravi te od ničega.
Bedd 04 S

Lavovi u čijim grivama dogorevaju stolice

Budnost

Nameštaj onda ustupa mesto životinjama iste/ veličine koje me braski posmatraju/ Lavovi u čijim grivama dogorevaju stolice/ Ajkule sa čijim se belim trbusima stapa posljednji drhtaj čaršava
Abar 19 S

Svih zemalja granice obojene krvavo

Jedrila

Topografski radnici vrlo ljubljeni, vrlo bliski,/ Da ste bogati ne biste karte gradili,/ Odlazili biste u daljine, prostora gladni;/ Ni da sam moćan ne bih pesme pisao,/ Rđave možda rđave. Gde bismo bili?/ Lenjivi i topli o svakako da ne bismo bili radni,/ Lenjivi i topli na obalama čije bismo reke ležali,/ Koji bi nas narodi prijateljima zvali,/ O koji bi za nas bili žali?
Dani rumunske književnosti

Književna mreža Traduki

Dani rumunske književnosti u Beogradu

U susret 65. Međunarodnom beogradskom sajmu knjiga, na kom će počasni gost biti Rumunija, književna mreža Traduki organizuje „Dane rumunske književnosti“ u ponedeljak i utorak, 4. i 5. novembra 2019. s početkom u 19 časova u Ustanovi kulture Stari grad, Teatar, prvi sprat (Kapetan Mišina 6a)
Fntm 01 S

Gdje si cijeli moj život?

Poljubac u tami

Bio je sve samo ne moj tip muškarca, krhke građe, više mršav nego vitak, a, činilo mi se, i niži od mene. Nisam nikad obraćala pažnju na muškarce koji me nisu bar za glavu nadvisivali. Ne podnosim kad na muškarce gledam „odozgo“. Osim... no, dobro. A gledao me je kao da je upravo, po prvi put u svom životu, vidio žensko stvorenje. Tako je, predmnijevam, Adam onomad gledao Evu kad mu ju je Bog tresnuo posred Rajskog vrta onako, s neba pa u rebra. Ili u ono rebro. Djelovao je kao da će zapitati: “Pa dobro, bogamu, gdje si cijeli moj život?“
Jezerr1

Ništa samo zinem

Da li si umoran?

Pored tanjura s jagodama/ Pronosi me/ Ispred solitera/ Pjevaju da zna zora da zna zora/ Nema nikoga da mojoj majci kaže/ Da me spusti/ Da odmori
Ajjga3

Šta ja radim ovde

Pitam se koliko ljudi u ovom gradu

Leonard Cohen je čovek koji je, uz dosta muke, savladao neke najvažnije životne lekcije. Uspeo je u onome što je verovatno najteže - da ne govori ništa u momentima kada za tim nema potrebe
Mesečina

Na rubu pameti

I mjesečina može biti pogled na svijet

Meni su oduvijek neobično imponirali ljudi kojima je sve jasno po liniji njihovog uvjerenja koje se opet podudara s istinom, za te pojedince - "nepogrešivom"! Tome istome banditu Domaćinskome, zbog koga sam i dospio ovamo, i njemu je sve uvijek bilo jasno i sve se je podudaralo s iskustvom. On je ubio četiri čovjeka, jasno, on je spreman da pobije za svoje plehnate lavore četrdeset milijuna čovječanstva, jasno, i sve će to njemu biti jasno i nikada se u takvom jednom banditu ne će pojaviti ni jedna, pa ni najneznatija traka sumnje. A vama je isto tako jasno da se ovaj društveni uređaj bezuvjetno mora zamijeniti novim, suvremenijim, boljim društvenim uređajem, i to odmah, u dvadeset i četiri sata, to je za vas ovjerovljena istina u koju vjerujete, kao što drugi vjeruju u bezgrešno začeće. To je vaš "pogled na svijet" koji vi imate za razliku od mene, a za volju toga svog "pogleda na svijet" vi ste spremni isto tako ubiti kao i Domaćinski. Tu ubija Domaćinski zbog svoga "pogleda na svijet", tu se prijetite po crti svoga "pogleda na svijet", a mene opet moja ovjerovljena istina uči da to klanje traje već od stvaranja svijeta. Ja nisam nikakav stručnjak za društvene uređaje, kad biste mene pitali kako da uredim jedan društveni uređaj po svome ukusu, ja bih iz njega - načelno - izbacio sve nerazumne, prije svega, glupe i banditske "poglede na svijet"
Aujevic 01 S

Na golo srce gaziš stopalima

Čestitka za rođendan

Niko mi nije reko tvoje ime,/ ni tvoju tugu preko parka pusta,/ al neizbrisiv pečat Hjeronime/ bilježi tvoja idealna usta,/ i ne znam ime, i ne znam prezime
Nimfe 01 S

Fantastična zoologija

Nimfe

Nije poznat njihov tačan broj; Hesiod natuknu brojku od tri hiljade. Bile su zamišljene i prelepe; pogled na njih mogao je da izazove ludilo, a ukoliko bi bile nage, čak i smrt
Aasara 05 S

Poezija bunta i otpora

Žena plače posle rata

Dobra poezija je uvek iskaz nekakvog bunta. U to se možemo uveriti čitajući pesnikinju Mirjanu Stefanović koja svojom zbirkom "Pomračenje" samo dostiže još jedan vrhunac u nepristajanju na sliku sveta koja joj se nasilno nameće. U ranijim knjigama taj otpor video se i u pevanju o sreći i životnoj punoći, u otvorenosti jednog bića koje se raduje i voli. Već sama otvorenost uma i nalaženje pravih reči za svoja osećanja i misli opasna je igra na rubu i izazov za palanački duh sivila i rutine, za njegove propovednike smrti