Tekstovi sa tagom: književnost

Zukko 01 S

Moramo ponovo učiti hodati

Da li je prošlo vrijeme Zuke Džumhura?

Prije 100 godina rođen je Zuko Džumhur. Na granicama koje je pješice prelazio danas su postavljene bodljikave žice. Stranci se nepovjerljivo gledaju, iznenadni gosti ne puštaju se u kuće. Neke od zemalja koje je obišao kao hodoljubac opustošene su ratom, a prelijepi mladići i djevojke “čije oči osvjetljavaju noći”, danas su migranti
Lekar bolnica

Prekinuta istorija kancera (3)

Dopingovanje riječima

Feljton je ostao na kraju nezavršen, nisam uspio razraditi tu istoriju kancera, previše me ponijelai čudna analogija, potpuno sam proklizao u fikciju; poželio sam ispričati priču, prijetila mi je dijagnoza sa šifrom F. Možda je bilo došlo vrijeme da se javim svom doktoru. Bio je upravu, shvatio sam, da se ne može držati sve pod kontrolom, ja se nisam mirio riječima, a on je preporučivao medikamente; ne zna se ustvari ko se više dopingovao. Pokušao sam objasniti, da to što se jedan unikatni rat pripiše bilo kojem čovjeku, svakom, koji stoji bilo gdje na zemaljskoj kugli, čak i onome koji nema ništa s njim, za kojeg svi znamo da još uvijek ovdje prisustvuje, sigurno ostavlja više mogućnosti, što je i namjera dobre terapije, da taj čovjek možebitno preživi; Lurija se nije slagao
Fernando Pesoa

Knjiga nemira

Kretati se znači živjeti, izražavati se znači preživjeti

Sve ono što jesmo, a tako će biti i za one koji za nama slijede u različitim vremenima, sve će biti onako kako ćemo mi to duboko zamisliti, odnosno, onako kako ćemo mi s maštom u našim tijelima to proživjeti. Ne vjerujem da je povijest, u svojoj golemoj izblijedjeloj lepezi, išta više od niza tumačenja, zbrkanog podudaranja rastresenih svjedoka
Rich 01 S

Početak pisanja o lezbijskoj seksualnosti i želji

Adrienne Rich – Borbena snaga poezije

Za američku pjesnikinju i esejisticu Adrienne Cecile Rich sredstvo te neprekidne borbe bila je poezija, koju je opisala kao tekući glas što može proći kroz kamen, ali i prodrijeti u neizgovorivo, direktno izreći sve ono za što smo mislili da ne možemo iskazati
Nebes1

Ja ne vidim više

Pesma i smrt

Ova pesma možda liči na dolinu/ U kojoj se bolno skamenio vuk./ Ova pesma sporo ulazi u tminu:/ Ja ne vidim više od nje pomrčinu
Aafan1

Glad mi je beskrajna a ruke večno prazne

Erotikon

Izgubio sam pojam vremena na plavom krugu neba,/ na dlanu bore ocrtavaju pređene puteve./ na ogledalu spazih jesen i lišće u jezeru očiju./ Ne plačem
Marijj 17 S

Poezija bunta i otpora

Poljubac na šamiji moje majke

U uvodnom delu svoje knjige „Rajska lopata” Senadin Musabegović eksplicitno objašnjava njenu nameru. On kaže: Tek u miru rat počinje da kreira našu unutrašnjost, da nam iznutra kožu steže i da nas kroz tišinu pritišće i u sebe umotava. Rječju: tek u miru počinjemo odista biti svjesni koliko je rat u nama ucrtan, iako mi više nismo neposredno u njemu. Odakle, međutim, vreba smrt u miru, pita se Musabegović i odgovara: Smrt sada dolazi iz nas samih, iz naših nevezanih misli, preplašenih pokreta. Kako onda uopšte da u miru, u kakvom sada živimo, artikulišemo i izrazimo sva unutrašnja rasula kroz koja smo prošli i koja su u nama? Jer: ako ih ne artikulišemo, onda će ona nastaviti da nas, kao potisnuti krik, iznutra razjedaju i rastaču. (...) Ova je poezija samo jedan napor da se ispusti krik koji će probiti opnu tišine što nas pritišće i steže (Dragoljub Stanković)
Nebb 02 S

Jesen zrelih misli evo stiže k meni

Neprijatelj

Da l' će novo cvijeće koje duša sniva,/ U tlu što isprano ko pijesak počiva,/ Naći tajnu hranu, da do snage dođe?
Grašak 01 S

Čorbe za bednike

Volšebna kazna

Bukovski staje na stranu običnog, malog čoveka prikazujući ga na „ulicama strave i agonije“ kao simpatičnog gubitnika, nekoga siromašnog u materijalnom, ali izuzetno bogatog u duhovnom smislu... na margini ostavljenoj za sve one misleće i neprilagođene pojedince koji su na vreme shvatili čudesna pravila igre gde se svaki rad isplati – ali samo za privilegovane pojedince u čije se džepove i bankovne račune preliva sva zarada i profit, dok svima ostalima preostaje uglavnom ništa... (Tanja i Dragan Uzelac )
Labudovi

Bit će, po oblacima, da je već jesen

Bacač kamena

Kojigod kamen. Baci. I ne misli/ na to da kamen kad napusti ruku/ luduje svojim životom. Da snaga/ nije više tvoja:/ da tako sa kamenjem odlaziš odavde...
Mores 04 S

Povratak u Tipazu

Leto

Tajna koju tražim skrivena je u maslinovoj dolini, pod travom i hladnim ljubičicama, oko jedne stare kuće koja miriše na lozu. Više od dvadeset godina prolazio sam tom dolinom i dolinama koje na nju liče, raspitivao se kod nemih pastira, kucao na vrata napuštenih ruševina
Auss 16 S

Poezija bunta i otpora

Svitanje u Aušvicu

U uvodnom delu svoje knjige „Rajska lopata” Senadin Musabegović eksplicitno objašnjava njenu nameru. On kaže: Tek u miru rat počinje da kreira našu unutrašnjost, da nam iznutra kožu steže i da nas kroz tišinu pritišće i u sebe umotava. Rječju: tek u miru počinjemo odista biti svjesni koliko je rat u nama ucrtan, iako mi više nismo neposredno u njemu. Odakle, međutim, vreba smrt u miru, pita se Musabegović i odgovara: Smrt sada dolazi iz nas samih, iz naših nevezanih misli, preplašenih pokreta. Kako onda uopšte da u miru, u kakvom sada živimo, artikulišemo i izrazimo sva unutrašnja rasula kroz koja smo prošli i koja su u nama? Jer: ako ih ne artikulišemo, onda će ona nastaviti da nas, kao potisnuti krik, iznutra razjedaju i rastaču. (...) Ova je poezija samo jedan napor da se ispusti krik koji će probiti opnu tišine što nas pritišće i steže (Dragoljub Stanković)
Cetiri 01 S

Alhemija vremena

Dogodilo se u četiri ujutru

Tog 10. decembra 1996. poljska pesnikinja Vislava Šimborska dobila je Nobelovu nagradu za književnost. Jasno je koliko je važna, ali sam u tom trenutku bio siguran da nikada nisam čuo za nju. Kada sam počeo da čitam njenu poeziju otkrio sam ovu simpatičnu pesmu: "Četiri ujutru"
Aansta 01 S

O, ne voli, ne voli ništa

Mizera

Tako potpunog anarhističkog pesnika, kao što je Crnjanski, mi nismo imali. Anarhizam njegov je totalan, sve do sopstvene svoje negacije. Taj anarhizam nije samo ideološki, u anti-tradicionalizmu Crnjanskog, u njegovom anti-nacionalizmu iz Lirike Itake; on je mentalni, u odbijanju svakog ostvarenja, svake sreće pre svega. Ljubav za nesreću, koju je Crnjanski uveo u našu liriku, nije literarna laž, već izraz dubokog odbijanja ma kakvoga ostvarenja, odbijanja koje ovoga pesnika nije uputilo dadaizmu, ali koje ga je, jedno vreme, duhovno sasvim približilo izvorima njegovim, onima koji inspirišu na odbacivanje svake večnosti, svakoga akademizma, svake opsesije ostvarenjem i posedovanjem (Radomir Konstantinović)
Koen 01 S

Fenomen: Leonard Cohen (4)

Magija nikada ne umire

Desmond Pacey je tekst napisao 1967. godine, a ogled je ujedno predstavlja suštinu predavanja koje je iste godine održao na Univerzitetu Ser Džordž Vilijams u Montrealu