Tekstovi sa tagom: književnost

Dragoljub Stanković

Naš čovek na istarskom terenu

U Pazinu, među svojima

Naš saradnik Dragoljub Stanković trenutno se nalazi na rezidenciji u Pazinu, u nadaleko poznatoj Hiži od besid, ili, po naški – Kući za pisce. Kuća se nalazi na Buraju, starom delu grada koji je zaštićen kao spomenik kulture, nadomak srednjovekovnog Kaštela, a iznad ponora Pazinske jame. Stanković je napisao tekst o svojim pazinskim utiscima koji prenosimo u celini
Avic 01 S

Lov na izdajnike po bibliotekama i lektiri

Radoje Domanović i ostali klasici autošovinizma

Kojeg god klasika da otvoriš, zapahne te zadah autošovinizma: Ivo Andrić piše revolucionarne Crvene listove, Meša Selimović citira inoverni Kuran, Dušan Vasiljev je gazio u krvi do kolena i nema više snova, Bora Stanković blati srpski narod pišući o običaju da svekar spava sa snahom, Branko Radičević izdajnički peva o Hrvaćanu koji je oduvek bez mane, Jovan Jovanović Zmaj izvrgava ruglu čitav narod u "Jututunskoj narodnoj himni": “Nek narodi našu slavu znadu,/ a nas puste čmavati u hladu,/ al' i onda nek je straža jaka,/ jera ima sana svakojaka”
Bolnic 09 S

Putuje soba, putuje pokućstvo trulo

Gospođa u posjeti kod bolesnog djeteta svoje sluškinje

Tu na rubu postelje, u krznu, ljubazna, draga,/ Gospođa strana, tiha, s kretnjama voštanim, blaga./ Njeno se bijelo lice miče u sjaju na svijeći./ Bolest je ponijela sobu ko sivo oblačno jedro i soba plovi ko lađa
Ggle 01 S

Pokazala mi je na stepenice bez ograde

Diskrecija zajamčena

Danas objavljujemo priču Diskrecija zajamčena spisateljice Suzane Tratnik (1963.), koja je diplomirala na studiju sociologije i magistrirala s temom iz antropologije spolova. Suzana živi i radi u Ljubljani kao književnica, prevoditeljica i novinarka. Suosnivačica je lezbijske skupine LL u Ljubljani 1987. i suradnica Festivala LGBT filma. Objavila je sedam zbirki kratkih proza, tri romana, slikovnicu za djecu, monodramu Ime mi je Damjan, radioigru, dva stručna rada o lezbijskom pokretu u Sloveniji i o lezbijskoj književnosti, te memoare Lezbijski aktivizam po koracima (2013). 2007. je primila nagradu “Prešernova sklada” za književnost, 2017. nagradu “Novo mesto short” za kratku prozu, a 2018. nagradu “Desetnica” za najbolji roman za mlade. Njene knjige i kratke priče prevedene su na više od dvadeset jezika, a prevela je veći broj djela britanske i američke proze, te stručne literature. U prozi Suzane Tratnik isprepliću se dvije središnje teme: sudbine marginalnih životnih egzistencija u suvremenoj urbanoj obitelji i pogled na djetinjstvo u jugoslavenskim socijalističkim 60-im i 70-im godinama.
Nocna1

Ti si me učinila predmetom šale žive

Podala ti se zato što mi se svetila

O luda mene, pet godina ti bijah ropski vjeran./ Al jednom, kad te obuzme samoća i bijeda,/ zazivat ćeš moju ljubav proigranu,
Dgras 01 S

Osvetljavanje stana bilo je isto što i izvrtanje sopstvene utrobe

Pripitomljavanje tame

Tata joj je poklonio baterijsku lampu. Rekao je da je čuva pod jastukom i upali ako se noću uplaši. Trebalo je samo da napravi klik-klik i opaaa! malo sunce bi obasjalo svaki kutak u koji ga uperiš. Uradila je klik-klik. I još jednom. Nije se dogodilo ništa.
Aaab2

Došao je rat, pogubili smo se

In memoriam: Moja prva ljubav

Voljela sam ono tvoje čisto, dobro i blago srce zahvaljujući kojem sam od tebe krenula u svijet uvjerena da je taj svijet pun dobrih ljudi. Uvjerena da postoje muškarci koji zaslužuju da im se pišu pjesme. Trideset godina, i više, poslije tebe, poslije svega, još uvijek vjerujem u to. Hvala ti. Hvala ti za Beograd, u koji još nisam smogla snage ponovo otići, bojeći se, valjda, da ću po Knez Mihajlovoj bezuspješno pratiti stope ljudi, tragove snova, kojih više nema, kao što nema ni tebe.
Poees 01 S

Wisława Szymborska, strašna žena

Dajem poduku iz šutnje

Poljska pjesnikinja, prevoditeljica, književna kritičarka i nobelovka Wisława Szymborska rođena je 2. srpnja 1923. godine u Prowentu (današnji Kórnik) u Poljskoj. Od 1931. godine pa do smrti 2012. živjela je i djelovala u Krakowu. Smatrala je kako javnost ne bi trebala zadirati u njezinu intimu pa zbog toga faktografija njezinog života i rada ne obiluje iscrpnim detaljima, a značajno je što je za sobom ostavila umjetnički vrijednu, misaonu poeziju svakodnevice. Zbog čega je tijekom života objavila samo oko 350 pjesama i zašto nije htjela pisati više? „Zbog toga što kod kuće imam koš za smeće“, davno je odgovorila Szymborska.
Vitold Gombrovič

Gombrovičev Dnevnik: Odgovor Emilu Sioranu (2)

Svaki pisac je stranac u svojoj zemlji

U ediciji Nostra vita Službenog glasnika objavljen je “Dnevnik: 1953-1969” velikog poljskog pisca Vitolda Gombroviča. U odnosu na izdanje beogradske Prosvete iz 1985. u tri dela, Glasnikovo u jednom tomu preuzima prevod i predgovor Petra Vujičića, ali sadrži i nove beleške od sredine 1967. do 1969. godine koje je, uz pogovor Vojćeha Karpinjskog, prevela Biserka Rajčić. Kao što piše prevodilac ovog dela Petar Vujičić, “svoj Dnevnik (1953–1969) Gombrovič je u celini objavio na poljskom jeziku, u poljskom emigrantskom izdavačkom preduzeću u Parizu. Na druge jezike, Dnevnik su tek bili počeli da prevode, dok je u autorovoj zemlji, u Poljskoj, Dnevnik bio zabranjen”. U pogovoru ovog izdanja Vojćeh Karpinjski piše da je Gombrovičev “Dnevnik” najvažnije delo poljske proze u celoj njenoj istoriji. Iz ovg kapitalnog dela poljske i svetske proze prenosimo nekoliko odabranih delova
Brakes1

Koliko sutra, konačno, nekud ću da se denem

Crv što omegu naziva svojom vernom slikom

Miodrag Stanisavljević je jedan samosvojan čovek i osoben glas u srpskoj poeziji. On već četiri decenije ispisuje prepoznatljive stihove, poeziju i drame za decu, filmsku i pozorišnu esejistiku, i u poslednjih desetak godina komentare na naša društvena zbivanja u listu Republika. No i pored vrhunskih književnih rezultata koje ostvaruje desetljećima, on nije postao miljenik književne kritike. Njegova višeslojna poezija oduvek je tražila tumače, a znamo, kritičari ne vole da se udubljuju (pisao Ibrahim Hadžić)
Kafk 01 S

Fantastična zoologija

Životinja koju je Kafka usnio

Često mi se čini da bi ova životinja želela mene da pripitomi, inače zašto bi mi izmicala rep upravo kad hoću da ga uhvatim, a potom mirno čekala da me ponovo privuče kako bi još jednom poskočila?
Hrns 01 S

Lepa, o kako će lepa biti smrt Evrope

Ekstaza smrti

Tek rođen, a već goriš u ognju večeri,/ sva su mora crvena, sva mora/ puna krvi, sva jezera, a vode nema,/ vode nema da opereš svoju krivicu,/ vode nema da njom ugasiš/ žeđ sa tihom, zelenom jutarnjom prirodom
Vatr 01 S

Jedna mi ruka uvek u vatri

Utehe ovde nema

Ja uvek živim, znaj, na žalu/ i pod cvetnom kaskadom mora,/ Misir se pruža pred mojim srcem,/ Azija se razdanjuje
rasizam

Građanin: Rasizam naš svagdašnji

Nisam znala da i crnkinje mogu da dobiju rak

Službeni glasnik objavio je knjigu “Građanin” američke književnice Klodije Rankin. “’Građanin’ Klodije Rankin izraz je moderne, angažovane i intermedijalne poetske proze, neka vrsta ‘lirskog eseja’ o rasnim odnosima, u kojem se prikazuje svakodnevna borba protiv dehumanizacije života svih onih koje drugi prosuđuju samo na osnovu boje njihove kože. To je istovremeno i dokumentarni tekst zasnovan na razornoj i razočaravajućoj stvarnosti savremene Amerike i sveta, kako u prošlosti, tako i u budućnosti. Klodija Rankin se u ovoj knjizi bavi slučajevima svakodnevnog rasizma, ukazujući na (mikro i makro) agresije u životu i medijima iz posebne, oštre poetske vizure. Neke od njih su tek slučajne neugodnosti, lapsusi, a druge pak namerne uvrede u učionici, supermarketu, kod kuće, na teniskom ili fudbalskom terenu, u slučaju Serene Vilijams, odnosno Zinedina Zidana, na internetu, televiziji. Ovaj tekstualni dekupaž, međužanrovska mešavina eseja, poezije i slika moćno je svedočanstvo o individualnim i kolektivnim posledicama rasizma u savremenom američkom društvu, koje se često naziva ‘postrasnim’, mada činjenice govore suprotno”, piše prevodilac Alen Bešić
Bookstan

Četvrti Bookstan, mnoštvo priča o književnim iskustvima

Sarajevski razgovori o slobodi

Za relativno kratko vreme Festival se izborio za mesto u kalendaru,manifestaciju koja se ne propušta, a ovogodišnji razgovori i predstavljanje novih izdanja u regionu bili su u duhu grada domaćina, dovoljno reprezentativni i daleko od neželjene glamuroznosti