Tekstovi sa tagom: književnost

Poter 01 S

Knjiga ima kraj

Harry Potter, tragedija jedne mladosti

Nitko sretniji od moje nećakinje Ane! Bacila se gladno na čitanje, zatvorila u svoju sobu, isključila mobitel, zaronila. Kako je gutala stranice, tako ju je počela hvatati tuga, naime, nije mogla podnijeti pomisao da knjiga ima KRAJ, i da bi ga što više odgodila, usporila je čitanje, prisiljavala se ostaviti knjigu nakon svake stranice, ali eto, takve su vam knjige, koliko god sporo i ekonomično ih mi čitali, na kraju ipak i uvijek bivaju pročitane
Havijer Serkas S

Dostojan čitatelj Danila Kiša

Javier Cercas: ujak falangist i vrijeme koje nikad neće proći

Cercas na jednom mjestu citira riječi kojima završava Kišova priča: “Istoriju pišu pobednici. Predanja ispreda puk. Književnici fantaziraju. Izvesna je samo smrt.” A onda, mnogo kasnije, ovako završava svoju knjigu, najprije u jednoj beskrajno dugoj rečenici, od koje u ovom tekstu ostaju tek fragmenti, a onda u dvije vrlo kratke, kišovske rečenice: “…osjetio sam da sam na vrhuncu vremena, na infinitezimalnom i vrlo kratkom i čudesnom i svakodnevnom vrhuncu povijesti, u vječnoj sadašnjosti, s neizbrojivom legijom svojih predaka ispred sebe..."
Andrr 01 S

Znakovi pored puta

Sve kvari naša prokleta potreba za brbljanjem

O putovanju i putopisu. Mi bismo možda mogli bolje da zapamtimo jedan predeo, lepše da kažem nešto o njemu, i više da kažemo, kad bismo ga pustili da on govori, a ne da mi njemu pričamo o sebi. Ali sve pokvari naša prokleta potreba za brbljanjem
Duann 01 S

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao

Utjeha kose

Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,/ Sve što očajanjem htjedoh da oživim/ U slijepoj stravi i u strasti muke
Aant 01 S

Pisma gospođi Vineti: Četvrto pismo

Još u šesnaestoj napisao sam pesmu

Vi ste moja žena, i nemojte ni pomišljati da/ ćete ponovo otići. Setite se kako sam, kao ptica,/ pre sedam zima sedeo na drvetu pred vašim/ bolničkim prozorom. Padao je sneg. A ja sam/ sedeo satima
Poees 01 S

Državnici moraju se smeškati

Osmesi

Najznačajnija žena pesnik u posleratnoj poljskoj poeziji. Šimborska se ne plaši fabule, priče, opisa, obraćanja prošlosti. Ona vidi čoveka kao nastavak bioloških vrsta, i u njenom razumevanju sveta ovaj tobožnji »kralj života« nema baš mnogo prednosti nad svojom životinjskom sabraćom ili nad varvarskim precima koji su oholo nosili alku u nosu. Poezija Šimborske nije laka i raspevana. Pored majstorstva kojim je pisana, oseća se da je ta mudra i ljudska lirika duboko doživljena (Petar Vujičić)
Aakri 11 S

Ideje i putovanja

Uzbudljivi putopisi "utopljeni" u beletristiku

Putopis se čini jednim vrlo zahvalnim žanrom, jer su i gore navedeni primjeri pokazali da njime možemo izreći velike količine svega ostalog. Višefunkcionalan, žanrovski kontaminiran, hibridan, razvio se u jednu specifičnu, ali ipak isključivo književnu formu. Knjižničarima ostavljam pitanje mora li on i dalje stajati na dvjema različitim policama
Jastuk

Bez oslonca spolja

Uspomene po brojevima

Sa velikim nepoverenjem gledam na svoja pesnička ostvarenja. Sa velikim nepoverenjem ta dela slušam. Nisam mogao da shvatim da poezija postoji mada je ubijen čovek. Ubijen je onaj koji je dozvao u život poeziju, ugovoreni jezik koji treba da izražava ono što se ne da izraziti. Pravi pokretač, uzrok moga stvaranja bila je mržnja prema poeziji. Bunio sam se zbog toga što je preživela, što postoji i nakon „kraja sveta“. Ravnodušna. Božanstvena. Neprikosnovena u svojim zakonima, propisima, poetikama. Podozrivo gledam na ta ostvarenja. Sastavio sam ih iz preostataka reči koje su pretrajale, iz nezanimljivih slika, iz velikog smetlišta, iz velikog groblja
Robo 01 S

Pogrešan PIN, pokušajte ponovo

Skajp, bre!

Tako sam se jednog dana zatekla kako na punjače za baterije spajam četri gladna mobitela od kojih sam, naravno, aktivno koristila samo jedan, a ona ostala tri su služila da sa njih nazivam samu sebe kad izgubim onaj jedini kojim se stvarno služim. Kako su me oduvik sve nove tehnologije poprilično zbunjivale, a uz to još i nisam sposobna zapamtit nijedan svoj broj, ni pin, ni lozinku, ni šifru, ni puk ni bogtepitaj šta još sve triba pamtit u ovim čudnim vrimenima, uskoro je zbrka međusobnog nazivanja same sebe postala traumatična i izazivala mi ozbiljne stresove i poremećaje u ponašanju
Marijj 77 S

Muškarci i žene nisu se poubijali do posljednje jedinke

Vijesti

Pesnik i prevodilac Vojo Šindolić pre nekoliko godina preveo je širok izbor iz američke poezije o ratu, represiji, ropstvu i sličnim temama za antologiju Tomice Bajsića “Urezi” (toplo preporučujemo). U antologiju je ušao manji deo prevedenih pesama, a veći deo je ostao neobjavljen. Ovo je jedna od tih pesama
Frre 01 S

Jane Austen: Nema van!

Prijateljice pod navodnicima

Jane Austen je kraljica emocionalnog kapitalizma. Sve je u odnosima, svi odnosi su isplativi. Taj uzor satiričnih uprizorenja socijalne etikete kasnog 18. i ranog 19. stoljeća, perverzno razrađene do u najsitnijih detalja „delikatnih“ laskanja i apotekarski pažljivo odmjerenog probadanja pogledima, s ironično „previše pristojnim“ međusobnim ponižavanjima prije svečanih ručkova i piknika, tijekom glavnog jela i za vrijeme deserta, uprizoruje samo jednu jedinu poslovnu transakciju: stratešku udaju za novac. Nema varijacija
Cortt 01 S

Čovek kreće u život tromim korakom filozofa i klošara

Tupavost ratnog heroja koji leti u vazduh zajedno sa barutom

Napraviti red, kakvog li izraza. Napraviti, učiniti nešto, učiniti dobro, učiniti pš-pš dok se mokri, učiniti da se dobije u vremenu, akcija u svakom špilu. Ali iza svake akcije nalazi se neka pobuna, jer svaki čin znači poći iz da bi se stiglo u, pomeriti nešto da bude ovde a ne tamo, ući u ovu kuću umesto ne ući ili ući u onu do nje, što znači da svaki čin sadrži priznanje da nešto nedostaje, da nešto još nije urađeno a može da se uradi, prećutna pobuna protiv nedostataka koji stalno bodu oči, protiv smanjenja, protiv ništavnosti sadašnjice. Verovanje da je delanje način ispunjenja, ili da se zbir delanja može izjednačiti sa životom dostojnim tog imena, zabluda je moraliste. Bolje je odustati, jer je odustajanje od delanja sama pobuna a ne njena maska
Andrr 03 S

Znakovi pored puta

Vreme je za mene najveće čudo

U najgorim trenucima, kad je graja oko mene na vrhuncu, kad se pomrače i poslednji tragovi razuma i dobrote i kad sve reči i grimase izražavaju samo zle i pogrešno upućene nagone, tada ja jednim očajničkim pokretom misli, kao munjom, uništim ceo svet, zbrišem i survam u ništavilo sve, do poslednjeg traga postojanja. Nad svim onim što su ljudi radili i govorili, neopisivo strašnim, ali iščezlim i pokopanim zauvek, zacari se tišina, ne mrtva i bezlična tišina ljudskih naselja, nego velika vasiona tišina, jedan nov svet, sav od tišine, divni Jerusalim, božiji grad, nem, veličanstven i neprolazan
Cowa 01 S

Rog će u zemlju da rine

Krava

Sergej Jesenjin je kod nas obično poiman kao pjesnik sentimentalan i "ženskast", larmoajantan i bolećiv, pesnik dirljive ljubavne poezije na kojoj su odrasle generacije
Fonote1

Paviljon br. 6

Često sanjam pametne ljude

S druge strane, njemu je vrlo dobro poznato da je posljednjih dvadeset pet godina u medicini došlo do fantastičnih preokreta. Kada je on studirao na univerzitetu, njemu se činilo da će medicinu uskoro postići sudbina alhemije i metafizike, a sada, kada noću čita, medicina u njemu izaziva osjećanje divljenja i čak oduševljenja. Zaista, kakav neočekivan blijesak, kakva revolucija! Zahvaljujući antiseptici, vrše se operacije koje veliki Pirogov nije smatrao za moguće čak in spe (u budućnosti – lat.) Najobičniji zemski ljekari sada se usuđuju da vrše resekciju zgloba u koljenu, na sto trbušnih operacija dolazi samo jedan smrtni slučaj, a kamenci se smatraju takvom sitnicom da o njima čak i ne pišu