Tekstovi sa tagom: književnost

Koude 08 S

Kobilice, brate

Tuga

Kao što je mladić zaželeo da se napije, tako on osjeća potrebu da se izgovori. Skoro će biti nedelja dana kako mu je sin umro, a on još ni s kim nije čestito porazgovarao o tome...
Alber Kami

Nitko neće biti slobodan dok bude elementarnih zala

Kuge i ratovi zateknu ljude uvijek nepripravne

Elementarno zlo nije po ljudskoj mjeri, pa čovjek drži da je to nešto irealno, ružan san koji će proći. Ali uvijek ne prolazi nego se nastavlja, a prolaze ljudi i to ponajprije humanisti, jer nisu poduzeli mjere opreza. Naši sugrađani ne bijahu više krivi nego ostali svijet: zaboravili su biti skromni! Mislili su da je njima još uvijek sve moguće, što bi pretpostavljalo da su katastrofe o kojima je riječ nemoguće. Bavili su se dalje svojim poslovima, spremali se na put i stvarali zaključke, imajući svoj sud o ovome ili onome. Kako da misle na kugu, koja ukida budućnost, mijenjanje mjesta i diskusije? Vjerovali su da su slobodni, a nitko neće biti slobodan dok bude elementarnih zala
Brapok 33 S

Potom ništa neće doći

Protiv zavođenja

Ono što je Brecht sa sobom donio iz emigracije bila je imunost na «inozemstvo»; niti mu je imponiralo to što drugi ljudi imaju druge običaje, niti se zbog toga morao potvrđivati kao Nijemac. Njegov gnjev odnosio se prije svega na jedan društveni sustav, a poštovanje je gajio za drugi sustav. Njegovo ponašanje građanina svijeta, čime se uvijek kompenziraju nacionalne predrasude, suvišno je. Čovjek iz Augsburga, s radnim mjestom u Berlinu, vezan jezikom, koji svoje podrijetlo ne nosi kao neki grb nego kao nezamjenjivu uvjetovanost: samorazumljivo priznavanje te uvjetovanosti; umišljenost kao i mržnja prema sebi, nacionalno-kolektivna, tada postaju tek relikti nevrijedni spomena (Maks Friš )
Monk 01 S

Zveckanje lanaca

Dva Brojgelova majmuna

“Najznačajnija žena pesnik u posleratnoj poljskoj poeziji. Piše zadivljujuće malo. A ipak u tom pisanju postoji neverovatno bogatstvo, čak rasipništvo, jer u klici pojedinih pesama (kako piše kritičar Ježi Kvjatkovski) - ima materijala dovoljno za čitavu pesničku zbirku” (Petar Vujičić, Savremena poljska poezija)
Kafka 01 S

Iz piščevog dnevnika

To ne može biti zdravo

Prvo: Slom, nemogućnost spavanja, nemogućnost bdenja, nemogućnost podnošenja života, tačnije: uzastopnosti života. Časovnici se ne podudaraju, unutarnji juri đavolski ili demonski ili svakako neljudski, spoljni zapinjuući ide svojim običnim hodom. Šta se može dogoditi drugo sem da se ta dva različita sveta razdvoje, i oni se razdvajaju ili se bar trzaju uzajamno na stravičan način. Plahovitost unutarnjeg hoda svakako ima različite razloge
Leeona 01 S

Jedna neobjavljena pjesma

Leonard Cohen: O nama

Leonard Cohen je čovek koji je, uz dosta muke, savladao neke najvažnije životne lekcije. Uspeo je u onome što je verovatno najteže - da ne govori ništa u momentima kada za tim nema potrebe
Rembb 01 S

Pesnička starudija

Artur Rembo: Alhemija reči

Morao sam putovati, otresti se čarolija nakupljenih u mojem mozgu. Nad morem, koje sam voleo kao da me ono moralo oprati od neke ljage, video sam kako se diže krst utehe. Proklela me duga. Sreća je bila moja sudbina, moje grizodušje, moj crv; moj život suviše ogroman da bi bio posvećen snazi i lepoti
Mejso1

To je bio specijalista

Za srce

"Izgledalo mi je da sam prvi čovek koji je rekao: „dobar dan“, „voda“, „sunce izlazi“. Stvarao sam poeziju za preplašene i oslepljene. Učili smo da govorimo iz početka. Oni i ja!
Mirko Kovač

Sve što nije večno

Srećan je onaj ko svoju pesmu ne plati glavom

Priče o smrti Branka Miljkovića još zadugo nisu prestajale. Njegov otac Gliša, koji je godinama provodio dobar dio vremena pokraj sinova groba (više puta sam mu pravio društvo) uporno je tvrdio da je Branko ubijen na drugom mjestu i mrtav odnesen i zakačen za tu granu. I pisac Zlatko Tomičić u svojoj knjizi tvrdi “da su ga ubila dva agenta Udbe koji su došli radi toga iz Beograda”. Pjesnikov intimus Petar Džadžić, sve tamo do kraja osamdesetih, ostao je pri onome što je napisao u svome ogledu Branko Miljković ili neukrotiva reč, a to je da se Branko ubio zbog jedne žene “koja nanosi pesniku poraz, onda kada mu je taj poraz potreban”. Krajem osamdesetih Džadžić korigira svoje nekadašnje stajalište; sada mu povijesni događaji idu na ruku, a nacionalizam ga hrabri i oslobađa stega. Tih godina Džadžić je nacionalist blesavog tipa, opsjednut urotama i uvjeren da “zlo dolazi sa Zapada”. Tada lansira novu teoriju o samoubojstvu Branka Miljkovića; više to nije žena koja mu nanosi poraz, nego osjećaj sramote i poniženja što je napisao pjesmu o Titu
Firr 04 S

Idioti uobraženo preplaviše ulice

Vesela pesma

"Ako je iko uspeo da otkrije ritam poezije bunta u ritmu narodske fraze inata i da tako ono što nečujno, i prezreno, prolazi kao konvencija, to je u ovo doba bio on: ukus svakodnevnog govora, između Slavije i Kalemegdana, iz ovog vremena, oseća se iz nekih stihova koje je ostavio za sobom. U izvesnim trenucima, Poljanskova lirika je lirika beogradskog, uličnog ,demokratskog jakobinstva, a reč njegova podseća na grubo odrezanu krišku crna hleba, na rakiju od šljiva. On je pesnik koji je osetio mogućnost populističke poezije, otvarajući se živom govoru, zaista neusklađenom i neuskladljivom sa jezikom književnog »beogradskog stila«" R.K.
Marijj 77 S

Puškinov vitez u podrum se skriva

Volim

Majakovski se nije ubio u trenutku duševne krize. Njega je ubio višak vlastite snage, „revolverski pucanj iznutra“ (Branko Miljković )
Aapo 02 S

Na rubu travnjaka pijanac spava

Pesma o kraju sveta

Sebe je uvek prvenstveno smatrao pjesnikom, i to hermetičkim pjesnikom za malobrojnu čitalačku publiku, potom esejistom, a najmanje romanopiscem
Radomir Konstantinović

Književna kritika – pseudonauka ili umetnost?

Satreperenje Midhata Begića i Radomira Konstantinovića

I Begić i Konstantinović u svojim esejima književno stvaranje prikazuju kao nešto sudbinski važno, kao rezultat unutrašnje drame pisca, kao ličnu životnu i intelektualnu pustolovinu, jedinstvenu i neponovljivu, kao što je jedinstvena i neponovljiva ličnost pisca i svakog čoveka, za njih je književnost ta gombrovičevska eksplozija energije, rad duha koji se stvara, igra snaga koje se ne daju u potpunosti kontrolisati. „Piši ne kao pseudonaučnik, nego kao umetnik”, poručivao je Gombrovič kritičarima, a naš dvojac je upravo od kritike napravio umetnost
Faffa 04 S

Kupio sam okove

Za tebe ljubavi moja

Žak Prever se prvi put pojavljuje 1925. godine, na samim počecima nadrealističkog pokreta, kada upoznaje Bretona. Međutim, Preverova ideologija i odbojnost prema teoretisanju nadrealista, istog udaljava od ovog pokreta, da bi nešto kasnije iz njega bio i isključen
Simborr2

Tako težak da se može opisati osmehom

Nekada smo svet znali nasumice

“Najznačajnija žena pesnik u posleratnoj poljskoj poeziji. Piše zadivljujuće malo. A ipak u tom pisanju postoji neverovatno bogatstvo, čak rasipništvo, jer u klici pojedinih pesama (kako piše kritičar Ježi Kvjatkovski) - ima materijala dovoljno za čitavu pesničku zbirku” (Petar Vujičić, Savremena poljska poezija)