Tekstovi sa tagom: književnost

Kafka 01 S

O Kafki

Njegov je jezik jasan poput jezika svakodnevice

Da barem u nacrtu postane sugrađanin takva svijeta, oslobođena svih krvavih sablasti i ubojitih čarolija — kako je to, primjerice, pokušao opisati u »Americi«, odnosno u sretnom završetku »Amerike« — on je nužno morao anticipirati uništenje postojećeg svijeta. Njegovi romani su takva anticipirana destrukcija kroz čije ruševine on pronosi uzvišenu sliku čovjeka kao modela dobre volje, koji uistinu može pomicati planine i izgrađivati svjetove, čovjeka koji može izdržati razaranje svih pogrešnih konstrukcija i ostatke svih ruševina, jer su mu bogovi, ako je samo bio dobre volje, podarili neuništivo srce.
Ink 01 S

Poezija Inka

Ovu princezu bacićemo u slatku vodu jezera

(...)1631. godine otac Anelo Alivi, zgrožen onim što se vršilo nad nevinim Indijancima, zapisao ove redove: „Kad su Španjolci stigli u Peru, Indijanci su videli da se otimaju oko zlata, te su pomislili da se hrane metalima; da bi ih odobrovoljili, doneli su im korpe pune zlata i srebra“.
Booka 01 S

Pesnici, pisci i ostali državni poslušnici

Lažljiva dela i lažljivi život

Svi ti ljudi su zagušeni stipendijama i nagradama, i svaki čas nekog od njih promovišu u počasnog doktora ovde, pa onda u počasnog doktora tamo, pa odlikovanje tamo i odlikovanje ovde, i svaki čas ih vidimo da sede pored nekog ministra, a ubrzo potom pored drugog ministra, evo danas ih vidimo kod kancelara i sutra kod predsednika parlamenta, i danas su u poseti socijalističkom sindikatu, a sutra u domu kulture katoličkih radnika, i proslavljaju i vode razgovore. U stvari, ti današnji umetnici nisu samo varalice u svojim takozvanim delima, takođe su varalice u sopstvenom životu, rekao je Reger. Lažljivo delo neprestano se smenjuje s lažljivim životom, lažno je njihovo pisanje, lažan je njihov život, rekao je Reger.
Appop 01 S

Crtica iz savremenog ljubavnog života

Muškarac koji je voleo mačke

„Verovatno bi trebalo da se ubijemo“, htela je da kaže, a onda je pomislila da negde u univerzumu postoji mladić koji bi, kao ona, pomislio da je ovo užasno i ponižavajuće, i da će ga u dalekoj budućnosti sresti i ispričati mu ovu priču. Reći će mu: „I onda je on rekao: Baš mi se diže na tebe“, a mladić će je uhvatiti za ruku i reći: „Molim te prestani, ne mogu više da podnesem“, pa će se zagrliti i dugo će se smejati – ali, naravno, takve budućnosti nema, jer takav mladić ne postoji, i nikada neće postojati.
Bohem 02 S

Priče o zanatima

Kratak život narodnog pesnika Junačka

I pošao je Živko Junačko, kralj, odrekavši se naslednika, pošao je po kafanama domovine, za njim išli su stihotvorci, imaoci velikih reči, majstori iskrenih strofa, vrlo pijani. Pokazivao je šta sve može svojom prevelikom umnom snagom, mnogi su ga pitali može li još i ovo ili ono, odgovor pesnikov bio je uvek potvrdan. Onda se iz publike digao Jovan Podzemaljski, kritičar života, klasik zabranjene misli, poštovalac surovih radnji prema sebi samom, iz džepa, prilično pocepanog, izvadio je revolver zaplenjen od okupacione sile i postavio pitanje o dragovoljnoj smrti
Sarajevorat 11 S

I život sitih više vrijedi od života gladnih

Sarajevo

Kad bi samo zadrhtali i u posljednjem trenu shvatili da će od tada riječ Sarajevo značiti istrebljenje njihovih sinova i obeščašćenje njihovih kćeri
AAcata 01 S

Vodič kroz djela Mirka Kovača (1)

Kad bijah prepun tmine

Onaj ko je upoznao samo poznog Kovača, po posljednjim knjigama, jamačno bi mogao pomisliti kako je to jedan smiren i pristojan pisac. I sam Kovač kao da je posljednjih godina poželio malo koristi od pisanja, trun sopstvenog zadovoljstva, i zato će se vratiti još jednom porodičnoj istoriji, da je pokuša ispisati u novom dopadljivijem ključu, dati ovog puta sentimentalno. On će čak u to ime i neke stare knjige prekrajati i dopisivati, izbacujući skaredne scene, ublažavajući sablazan, usložnjavajući motivaciju, relaksirajući onu staru napetost i svodeći svoju glasovitu infernalnost na pristojniju i uvjerljiviju mjeru. Kovača u posljednje vrijeme kao da je pohodio dobri duh Andrićev, nadahnuvši ga na dobrotu pripovijedanja, preporučajući mu svagda rad, red, mjeru i odricanje, a u konačnici ga navevši na razna sažimanja
Kundera 01 S

Razgovor sa Milanom Kunderom iz 1980.

Plaši me svijet koji je izgubio smisao za humor

Objavljujemo razgovor koji je 1980. godine sa Milanom Kunderom vodio Philip Roth. Ovaj tekst se nalazi u knjizi eseja i razgovora "Čitajući sebe i druge" koje je objavila izdavačka kuća Buybook.
Orvel 01 S

Živimo u doba u kojem autonomni pojedinac ne postoji

Literatura i totalitarizam

Posebnost je totalitarne države da kontrolira misli, ali da ih ne fiksira. Ona uspostavlja neupitne dogme i preinačuje ih iz dana u dana. Njoj trebaju dogme, budući da joj je potrebna apsolutna poslušnost njezinih podanika, no ne može izbjeći njihove promjene koje su uzrokovane potrebama političke moći. Proglašuje se nepogrešivom, no istodobno napada sam koncept objektivne istine.
Snig 01 S

LGBT Čitaonica

Granica

“I ne proganjam ja nju. Proganja je onaj idiotski muž što je ubija otkako su se uzeli. Nikog ja ne proganjam, nas dvije smo zajedno. Eto sad sve znaš, istinu.” Osjetim kako se okrenula soba i kava mi se zajedno s kiselinom iz želuca vratila u grlo. Udahnem naglo, tako da me zaboli. “Otkad se tebi sviđaju žene? Prije si imala neke mladiće.”
Pokro48

Skica prošlosti (11)

Udica u hladnoj vodi

Danas braća i sestre govore sasvim slobodno o — oh, o svemu. Mi nikad nismo govorili čak ni o sebi, koliko se ja sećam. Ne mogu da se prisetim nijednog poveravanja; nikakve pohvale; nikakvih poljubaca; nikakve emotivne scene. Što se pola tiče, prešao je iz dečaštva u mladićstvo, iz mladićstva u muževnost pred našim očima, ne rekavši ni jednu jedinu stvar koja je mogla da nam pokaže, usmeno, šta on oseća. Da li su se drugi dečaci zaljubljivali u njega? On u njih nije, sasvim sigurno. Od Klajva sam kasnije saznala da je Litonova sodomija za njega bila šala: jedna od »onih Strečovih« voljenih apsurdnih, ekscentričnosti. Ipak iza tog ćutanja — možda se držalo da je ono hladno i slatko, možda mu je pridavana dubina, ozbiljnost, emocionalni kvalitet koji govor razbija — nastanila se, kako sam osetila, velika osetljivost, velika senzibilnost; veliki ponos i ljubav; i sva verovanja i želje koji bi ga, da ih je poprimio u držanju, napravili privatno ljubavnikom, mužem, ocem; a javno zasigurno sudijom.
Sandy 05 S

Knjiga proroka Jeremije Krstića (1)

Peščana oluja

Nedavno je izašla pesnička knjiga "Napred u zlo" Tomislava Markovića u izdanju Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja. Knjiga se može kupiti u beogradskom Domu omladine, u knjižari Beopolis. Iz zbirke prenosimo poemu "Knjiga proroka Jeremije Krstića" u nekoliko nastavaka
Ljubov2

Gubitak željan, gubitak nužan

Bez ljage

Oni su kao ljudožderi/gladni jedno drugoga/ i ne zaziru od nezgrapnosti/ razgolićavanja i nužda/ jer ih one/ posle svake nadmene stanke/ ponovo bacaju na jedre/ zapaljene opruge postelje
Kolim 07 S

Priče sa Kolime: Moje suđenje

Ubijanje je bilo tradicija tih godina

Šalamovljeve Priče s Kolime su zasigurno nešto najsurovije napisano u književnosti, zato što ne ostavljaju nijednu nadu i nikakav izlaz. Šalamov je nemilosrdan prema čitaocu, piše Andrej Sinjavski, onoliko koliko je život bio nemilosrdan prema njemu. Rekavši da su redovi za sapun malo duži i da Bunjin možda ipak nije toliko loš pisac, uhapšen je i sproveden na Kolimu, posljednji krug gulagovskog pakla, gdje će ostati dvadeset i sedam godina. Vođene sigurnom rukom pripovjedača koji govori kao da je već mrtav, njegove priče su svedene samo na pitanje kako preživjeti, i da li uopšte preživjeti, u svijetu u kome svi umiru. Osuda staljinizma kod Šalamova ostaje uvijek s onu stranu njegovih priča koje donose uredno i vješto naredane stravične događaje sve do potpune, mirne i zaokružene pomirenosti s bolom, osvijetljenim najčešće u krajnjim ironičnim poantama. U tim pričama nema oslobođenja kroz patnju, nikakvog olakšanja, a sa izostankom mesa i hljeba, u doba Velike izgladnjelosti, nestaju i sva velika osjećanja i utjehe. Shvatali smo da život nije ništa gori od smrti, piše Šalamov, i nismo se bojali ni jednog ni drugog. Nakon ovih priča nećemo više graditi kule u vazduhu. Ali znajući dubine zla, kaže Sinjavski, možemo još pokušati živjeti.
Aatra 03 S

I ne znam kojim pravcem iz smrti

Putnik

Iz jednog sudara vozova izlazim,/ Okrvavljen malo, evo, kao prvi zorin zrak,/ I smejem se: na devojku neku, što pogibe/ Razgolićenih bokova