Tekstovi sa tagom: književnost

Za vreme prvog rata, dok su se ljudi ubijali, sanjali smo dva sna koji su se zvali Laforg i Bodler. Otkrivali smo stvari koje otkrivaju svi mladi ljudi: neuku ljubav, ironiju, žudnju da budemo Raskoljnikov ili kraljević Hamlet, reči i zalaske

Rastao sam misleći o tome brdu i onome iza tog brda. Još uvijek ga podrivaju pijucima, ašovima i buldožerima, a ono kao da se nije pomjerilo ni od potoka ni od ciglane. Toliko sam porastao da veći ne mogu ni biti i malo čega se pribojavam

Ona vidi kako gospodar vreba iza naših leđa./ Star je, bled kao leš, preobučen/ U čuvara muzeja i nosi sive rukavice,/ Jer ruke su mu, naravno, crvene

Svet uopšte nije rđav, može se čak reći da je dobar. A istina je da su ga iskvarili njegovi stanovnici. I ako nešto treba menjati, nisu to detalji pejzaža, treba menjati same sebe (Josif Brodski)

Loš pisac je plodan u zamislima u kojima se iživlјava kao što se loš i neuvežbani trkač razgalјuje u opuštenim i impulsivnim kretnjama svojih udova. Ali, upravo zato on nikad nije u stanju da kaže šta misli

Nekoliko najuspjelijih pjesama Radeta Drainca – “Jesen”, “Nirvana”, iznad svega “Naša ljubav”, pa bolna i lomna “Kišna ptica” i “Bandit ili pesnik”, prenose se, šire i novim medijima i između čitalaca, između nove energije, pronose kao neusiljena i nenametnuta vrijednost, kao nešto važno, istinsko

Kad se u izlog izloži lobanja, to je već izazov; kad se izloži čitav kostur, onda je to skandal. Kako će se nesrećnik koji tuda prolazi, čak iako samo krišom baci pogled, nakon toga baviti svojim poslovima, i u kakvom će raspoloženju zaljubljeni poći na svoj ljubavni sastanak?

Onda sam se setio svog velikog prethodnika: Ivo Andrić proživeo je nemačku okupaciju u sobici, iznajmljenoj od nekog inženjera, niko ga onde, u strmoj ulici ispod glavnog beogradskog trga, nije dirao, ni njega, ni njegov tihi rad. Tamo je, u opštem ćutanju oko sebe, napisao svoje najvažnije stvari

Javio mi se tajni glas/ u sjeti pastirskih frula/ i osjetih da je/ posljednji spas/ nebeski zanos čula./ Zanijeti se bilo čim/ što nije u grešnom tijelu...

Za mene je bilo najgore što se trčanje za svim tim starim kamenjem završavalo bez mogućnosti da saznam kako danas ljudi žive. Grčka je živa kao u doba Perikla, ali turističke agencije pokazuju isključivo spomenike a ne očaravajuće vreme današnjice. Začudilo me je da na svim ostrvima, takođe usred leta, najviše prodavnica nudi krzna i nakit

Seks je izgovor. Bez obzira na broj susreta -/ zimi takođe, po vetrovitim ulicama,/ po prostranstvima đubrišta iza dalekih zgrada -/ oni nisu drugo do trenuci samoće;/ što je toplije i življe nežno telo/ koje se natopi semenom i ode

Nije volela komšije. Činilo joj se da joj dišu za vrat, osećala je znoj, kolonjsku vodu, beli luk i prepečenicu. Trudila se da im zaboravi imena. Zvala ih je po brojevima stanova. Trojka, Četvorka, Šesnaestica, jedan je bio Nula – taj joj je posebno išao na živce. Nije im govorila „dobar dan“ ni „doviđenja“. Kada bi se s nekima od njih srela na ulazu u zgradu, u hodniku ili u liftu, ćutala je i gledala ispred sebe. „Kurva“, mrmljali su sebi u bradu i drugima u poverenju

Čitajte novi roman Sanje Radulović! "Roman 'Poezija nije u modi' čita se sa velikim zanimanjem i zadovoljstvom. Sagledan u svom književnom totalitetu, idejnoj i estetskoj funkciji, on gubi sitnorealističku prolaznu namjenu i preobražava se u univerzalnu vrijednost koja se manifestuje aspektima svakodnevne egzistencije pojedinca, grupe ili društva u cjelini. Svakodnevni život u ovom romanu, oslobođen faktografske realnosti, otkriva nam obilje poetskih asocijacija koje naviru i koje se potvrđuju kao istine neraskidivo povezane sa suštinom opšteljudskog i savremenog egzistiranja. Jedna od vrijednih odlika ove knjige je i njena duhovitost. Pejzaž je vrlo rijedak, gotovo da ga i nema, tek u dva-tri slučaja, i dat je samo rečenicom-dvije. Stil Sanje Radulović uveliko je orginalan i zanimljiv, koloritan i živ. Ona zaokuplja pažnju čitaoca i drži je neoslabljenom do posljednje rečenice. Čini to s dubokim poznavanjem građe koju tretira sa nepatvorenim, vjerodostojnim literarnim nadahnućem". (Momčilo Spasojević, iz pogovora)

U ovom gradu nije/ teško ni da ostaneš/ duže nego što planiraš/ nije teško ni da započnes/ priču s nepoznatim ljudima/ mačkama i psima

"Imaš li neku majicu na bretelice, zaboravila sam ponijeti iz Zagreba?", pitam mamu. Ona vadi nekoliko u različitim bojama, kako koju pokazuje, tako joj naglašava prednost u odnosu na ostale