Tekstovi sa tagom: književnost

Ttoo 01 S

Stavila sam pčele u usta

Sanjajući grudi

Grudi koje sam upoznala u ponoć/ sada kucaju u meni kao more./ Mama, stavila sam pčele u usta/ da bih se suzdržala od jedenja,/ ali ipak nije pomoglo...
Faffa 05 S

Rani jadi

Dečak i pas

Nasrtali smo jedni na druge kao seoski džukci, ali smo očnjake prekrivali velurom, a kandže smo držali u šapama, kao kame u futroli.
Faffa 04 S

I evo me na sudu lišća

Iskušavanje realnog

Evo me osuđenog zbog neznanja,/ zbog dosade, zbog nemira,/ zbog nepomičnosti./ Mudrosti ispisane na jeziku jezgra
Koude 06 S

Nebeski proleteri

Izveštaj iz raja

Boga gledaju malobrojni/ on je samo za one iz čiste pneume/ ostali slušaju izveštaje o čudima i potopima/ jednom će Boga gledati svi/ kada će to nastupiti niko ne zna
Atism 01 S

Aleksandar Tišma: Sečaj se večkrat na Vali

Sam svoj bič i uteha

Ljudska stvorenja prosto nanjuše kad je čovek jadan i usamljen pa će, shodno tome, svima biti jasno: Aleksandar Tišma je mnogo ljubio, ali nije saznao šta je ljubav. I njega su ljubili, ali ga nisu voleli. Mentalna i emotivna pustoš prekriva tegobne dane njegovog ljudskog vremena pa nam je sada jasnije i o čemu neprestano, po svemu sudeći, govore njegove pripovetke, romani, putopisi i ostali zapisi i razmatranja. Opisujući ljudske mane, naš pisac beše duboko svestan i svojih ljudskih slaboština pa se, pišući neprekidno, samobičevao i nalazio u tome lepu utehu. Kao i mi, uostalom.
Bedd 03 S

Ja vas volim

Ovo je žensko pismo, muškarci, ne čitajte

Gledala sam žene koje su sposobne biti sve to, voljeti i boriti se, zarađivati i preživljavati, patiti zbog muževa koji ih više ne vide, mrziti ih kad su tu, a plakati za njima kad su na službenom putu, kuhati svečane obiteljske ručkove, unijeti svu svoju ljubav u takve ručkove koje će možda upropastiti nečija nehajna izjava o pretvrdim krumpirima, zavidjeti fikusima, kaktusima, Amerima i Rusima, gledati serije i sanjariti o vječnoj ljubavi, biti poduzetne, ali i potpuno infantilne, blesave i izgubljene, jednom riječju – žene. Zbog te večeri, zbog života i radosti koja mi je prokolala venama tu večer, napisala sam ovo žensko pismo. Da bih poručila ženama da si, nekako, same ukradu vrijeme za sebe i otplešu svoje karaoke.
Sergg 01 S

Otišli ste, što se kaže, na svet drugi

Sergeju Jesenjinu

Na dan bi ste po sto stihova pisali,/ Zamorno i dugo k’o Doronjin./ A ja mislim da se to oseti,/ Na sebe bi ste još pre digli ruke./ Bolje je od vodke umreti,/ Nego od dosade puke!
Aazr 01 S

Ime je znak, ni dobar, ni zao

Azra, zvuk bliske daljine

Da nije bilo rata, danas bismo govorili o roditeljima koji su kupovali kapute po modi, govorili naglaskom za koji su vjerovali da je zagrebački i beogradski, svojoj djeci davali imena iz filmova i, sve u svemu, bili samo malo luckasti. Ljepše bi to bilo, i pravednije. Taj sram i zaborav stvarnih motiva teški su kao najteža novembarska magla i kao depresija ljudi koji jednoga dana shvate da su život uludo utukli, a da za novi više nemaju vremena.
Dragoljub Stanković

Naš čovek na istarskom terenu

U Pazinu, među svojima

Naš saradnik Dragoljub Stanković trenutno se nalazi na rezidenciji u Pazinu, u nadaleko poznatoj Hiži od besid, ili, po naški – Kući za pisce. Kuća se nalazi na Buraju, starom delu grada koji je zaštićen kao spomenik kulture, nadomak srednjovekovnog Kaštela, a iznad ponora Pazinske jame. Stanković je napisao tekst o svojim pazinskim utiscima koji prenosimo u celini
Avic 01 S

Lov na izdajnike po bibliotekama i lektiri

Radoje Domanović i ostali klasici autošovinizma

Kojeg god klasika da otvoriš, zapahne te zadah autošovinizma: Ivo Andrić piše revolucionarne Crvene listove, Meša Selimović citira inoverni Kuran, Dušan Vasiljev je gazio u krvi do kolena i nema više snova, Bora Stanković blati srpski narod pišući o običaju da svekar spava sa snahom, Branko Radičević izdajnički peva o Hrvaćanu koji je oduvek bez mane, Jovan Jovanović Zmaj izvrgava ruglu čitav narod u "Jututunskoj narodnoj himni": “Nek narodi našu slavu znadu,/ a nas puste čmavati u hladu,/ al' i onda nek je straža jaka,/ jera ima sana svakojaka”
Bolnic 09 S

Putuje soba, putuje pokućstvo trulo

Gospođa u posjeti kod bolesnog djeteta svoje sluškinje

Tu na rubu postelje, u krznu, ljubazna, draga,/ Gospođa strana, tiha, s kretnjama voštanim, blaga./ Njeno se bijelo lice miče u sjaju na svijeći./ Bolest je ponijela sobu ko sivo oblačno jedro i soba plovi ko lađa
Ggle 01 S

Pokazala mi je na stepenice bez ograde

Diskrecija zajamčena

Danas objavljujemo priču Diskrecija zajamčena spisateljice Suzane Tratnik (1963.), koja je diplomirala na studiju sociologije i magistrirala s temom iz antropologije spolova. Suzana živi i radi u Ljubljani kao književnica, prevoditeljica i novinarka. Suosnivačica je lezbijske skupine LL u Ljubljani 1987. i suradnica Festivala LGBT filma. Objavila je sedam zbirki kratkih proza, tri romana, slikovnicu za djecu, monodramu Ime mi je Damjan, radioigru, dva stručna rada o lezbijskom pokretu u Sloveniji i o lezbijskoj književnosti, te memoare Lezbijski aktivizam po koracima (2013). 2007. je primila nagradu “Prešernova sklada” za književnost, 2017. nagradu “Novo mesto short” za kratku prozu, a 2018. nagradu “Desetnica” za najbolji roman za mlade. Njene knjige i kratke priče prevedene su na više od dvadeset jezika, a prevela je veći broj djela britanske i američke proze, te stručne literature. U prozi Suzane Tratnik isprepliću se dvije središnje teme: sudbine marginalnih životnih egzistencija u suvremenoj urbanoj obitelji i pogled na djetinjstvo u jugoslavenskim socijalističkim 60-im i 70-im godinama.
Nocna1

Ti si me učinila predmetom šale žive

Podala ti se zato što mi se svetila

O luda mene, pet godina ti bijah ropski vjeran./ Al jednom, kad te obuzme samoća i bijeda,/ zazivat ćeš moju ljubav proigranu,
Dgras 01 S

Osvetljavanje stana bilo je isto što i izvrtanje sopstvene utrobe

Pripitomljavanje tame

Tata joj je poklonio baterijsku lampu. Rekao je da je čuva pod jastukom i upali ako se noću uplaši. Trebalo je samo da napravi klik-klik i opaaa! malo sunce bi obasjalo svaki kutak u koji ga uperiš. Uradila je klik-klik. I još jednom. Nije se dogodilo ništa.
Aaab2

Došao je rat, pogubili smo se

In memoriam: Moja prva ljubav

Voljela sam ono tvoje čisto, dobro i blago srce zahvaljujući kojem sam od tebe krenula u svijet uvjerena da je taj svijet pun dobrih ljudi. Uvjerena da postoje muškarci koji zaslužuju da im se pišu pjesme. Trideset godina, i više, poslije tebe, poslije svega, još uvijek vjerujem u to. Hvala ti. Hvala ti za Beograd, u koji još nisam smogla snage ponovo otići, bojeći se, valjda, da ću po Knez Mihajlovoj bezuspješno pratiti stope ljudi, tragove snova, kojih više nema, kao što nema ni tebe.