Tekstovi sa tagom: književnost

Poees 01 S

Wisława Szymborska, strašna žena

Dajem poduku iz šutnje

Poljska pjesnikinja, prevoditeljica, književna kritičarka i nobelovka Wisława Szymborska rođena je 2. srpnja 1923. godine u Prowentu (današnji Kórnik) u Poljskoj. Od 1931. godine pa do smrti 2012. živjela je i djelovala u Krakowu. Smatrala je kako javnost ne bi trebala zadirati u njezinu intimu pa zbog toga faktografija njezinog života i rada ne obiluje iscrpnim detaljima, a značajno je što je za sobom ostavila umjetnički vrijednu, misaonu poeziju svakodnevice. Zbog čega je tijekom života objavila samo oko 350 pjesama i zašto nije htjela pisati više? „Zbog toga što kod kuće imam koš za smeće“, davno je odgovorila Szymborska.
Vitold Gombrovič

Gombrovičev Dnevnik: Odgovor Emilu Sioranu (2)

Svaki pisac je stranac u svojoj zemlji

U ediciji Nostra vita Službenog glasnika objavljen je “Dnevnik: 1953-1969” velikog poljskog pisca Vitolda Gombroviča. U odnosu na izdanje beogradske Prosvete iz 1985. u tri dela, Glasnikovo u jednom tomu preuzima prevod i predgovor Petra Vujičića, ali sadrži i nove beleške od sredine 1967. do 1969. godine koje je, uz pogovor Vojćeha Karpinjskog, prevela Biserka Rajčić. Kao što piše prevodilac ovog dela Petar Vujičić, “svoj Dnevnik (1953–1969) Gombrovič je u celini objavio na poljskom jeziku, u poljskom emigrantskom izdavačkom preduzeću u Parizu. Na druge jezike, Dnevnik su tek bili počeli da prevode, dok je u autorovoj zemlji, u Poljskoj, Dnevnik bio zabranjen”. U pogovoru ovog izdanja Vojćeh Karpinjski piše da je Gombrovičev “Dnevnik” najvažnije delo poljske proze u celoj njenoj istoriji. Iz ovg kapitalnog dela poljske i svetske proze prenosimo nekoliko odabranih delova
Brakes1

Koliko sutra, konačno, nekud ću da se denem

Crv što omegu naziva svojom vernom slikom

Miodrag Stanisavljević je jedan samosvojan čovek i osoben glas u srpskoj poeziji. On već četiri decenije ispisuje prepoznatljive stihove, poeziju i drame za decu, filmsku i pozorišnu esejistiku, i u poslednjih desetak godina komentare na naša društvena zbivanja u listu Republika. No i pored vrhunskih književnih rezultata koje ostvaruje desetljećima, on nije postao miljenik književne kritike. Njegova višeslojna poezija oduvek je tražila tumače, a znamo, kritičari ne vole da se udubljuju (pisao Ibrahim Hadžić)
Kafk 01 S

Fantastična zoologija

Životinja koju je Kafka usnio

Često mi se čini da bi ova životinja želela mene da pripitomi, inače zašto bi mi izmicala rep upravo kad hoću da ga uhvatim, a potom mirno čekala da me ponovo privuče kako bi još jednom poskočila?
Hrns 01 S

Lepa, o kako će lepa biti smrt Evrope

Ekstaza smrti

Tek rođen, a već goriš u ognju večeri,/ sva su mora crvena, sva mora/ puna krvi, sva jezera, a vode nema,/ vode nema da opereš svoju krivicu,/ vode nema da njom ugasiš/ žeđ sa tihom, zelenom jutarnjom prirodom
Vatr 01 S

Jedna mi ruka uvek u vatri

Utehe ovde nema

Ja uvek živim, znaj, na žalu/ i pod cvetnom kaskadom mora,/ Misir se pruža pred mojim srcem,/ Azija se razdanjuje
rasizam

Građanin: Rasizam naš svagdašnji

Nisam znala da i crnkinje mogu da dobiju rak

Službeni glasnik objavio je knjigu “Građanin” američke književnice Klodije Rankin. “’Građanin’ Klodije Rankin izraz je moderne, angažovane i intermedijalne poetske proze, neka vrsta ‘lirskog eseja’ o rasnim odnosima, u kojem se prikazuje svakodnevna borba protiv dehumanizacije života svih onih koje drugi prosuđuju samo na osnovu boje njihove kože. To je istovremeno i dokumentarni tekst zasnovan na razornoj i razočaravajućoj stvarnosti savremene Amerike i sveta, kako u prošlosti, tako i u budućnosti. Klodija Rankin se u ovoj knjizi bavi slučajevima svakodnevnog rasizma, ukazujući na (mikro i makro) agresije u životu i medijima iz posebne, oštre poetske vizure. Neke od njih su tek slučajne neugodnosti, lapsusi, a druge pak namerne uvrede u učionici, supermarketu, kod kuće, na teniskom ili fudbalskom terenu, u slučaju Serene Vilijams, odnosno Zinedina Zidana, na internetu, televiziji. Ovaj tekstualni dekupaž, međužanrovska mešavina eseja, poezije i slika moćno je svedočanstvo o individualnim i kolektivnim posledicama rasizma u savremenom američkom društvu, koje se često naziva ‘postrasnim’, mada činjenice govore suprotno”, piše prevodilac Alen Bešić
Bookstan

Četvrti Bookstan, mnoštvo priča o književnim iskustvima

Sarajevski razgovori o slobodi

Za relativno kratko vreme Festival se izborio za mesto u kalendaru,manifestaciju koja se ne propušta, a ovogodišnji razgovori i predstavljanje novih izdanja u regionu bili su u duhu grada domaćina, dovoljno reprezentativni i daleko od neželjene glamuroznosti
Gomm 04 S

Gombrovičev Dnevnik (1)

Meni je stalo do prevladavanja nacionalne forme

U ediciji Nostra vita Službenog glasnika objavljen je “Dnevnik: 1953-1969” velikog poljskog pisca Vitolda Gombroviča. U odnosu na izdanje beogradske Prosvete iz 1985. u tri dela, Glasnikovo u jednom tomu preuzima prevod i predgovor Petra Vujičića, ali sadrži i nove beleške od sredine 1967. do 1969. godine koje je, uz pogovor Vojćeha Karpinjskog, prevela Biserka Rajčić. Kao što piše prevodilac ovog dela Petar Vujičić, “svoj Dnevnik (1953–1969) Gombrovič je u celini objavio na poljskom jeziku, u poljskom emigrantskom izdavačkom preduzeću u Parizu. Na druge jezike, Dnevnik su tek bili počeli da prevode, dok je u autorovoj zemlji, u Poljskoj, Dnevnik bio zabranjen”. U pogovoru ovog izdanja Vojćeh Karpinjski piše da je Gombrovičev “Dnevnik” najvažnije delo poljske proze u celoj njenoj istoriji. Iz ovg kapitalnog dela poljske i svetske proze prenosimo nekoliko odabranih delova
Erotti 01 S

Koliko moralne strasti procijeđeno kroz čistunski stisnuta usta

Tko se boji kurve još?

Kurva. Kako zahvalna riječ. Ona liječi naše vlastite propuštene svjetlosne trenutke. Umiruje našu vlastitu očajničku, vrišteću, ali brižljivo sakrivenu, nepomirenost sa titulom koju smo si sami nakačili. Onom koja se sviđa svijetu. Onom: "Ja sam poštena žena, majka, radnica, svetica"
Aagro 03 S

Tri pesme

Čak ne znam ni datum svoje smrti

Pošli smo do ograde pritisnuti mrakom što ga već Danica blaži/ Kao što se čovek vraća iz zemlje mačeva, ja se vratih iz tvojih suza./ Dan koji je živo urezan, kao san, među drugim danima./ Tek kasnije sam dohvatio i nadmašio noći i plovidbe
Bbfant 02 S

Moramo ih pustit da se ispušu

Svašta se može dogoditi

Mama je prala suđe okrenuta leđima, razgovor je utihnuo nakon izjave da sam lezba. Diana me promatrala očima u kojima je prevladala glad u izmijenjenim ulogama, kao da ona sve otkriva u dvadesetoj, a ja kao da sam suzdržana četrdesetpetogodišnjakinja koja nije dovoljna stara da prestane žudjeti, ali se toga svejedno srami jer godine lete i već je stavljaju u određenu kutiju kojoj ona još uvijek ne pripada, još uvijek je mlada, pomalo neozbiljna, sve dok je racionalnost i ogledalo ne zakoče u mašti.
Bolnic 04 S

Pobjegao sam iz bolnice X prije roka

Strah od bolnice još uvijek ledi srca sirotinje

Svaka institucija na sebi nosi pečat svoje prošlosti. Sobe u kasarnama još uvijek pohodi duh Kiplingova vremena, a teško je ući u ubožnicu da se pri tom ne prisjetimo Olivera Twista. Bolnice su se razvile iz ubožnica za gubavce i njima slične, da bi ti nesretnici imali gdje umrijeti, a kasnije postadoše vježbaonice gdje su studenti medicine stjecali svoja znanja na tjelesima sirotinje.
Fntm 07 S

Dvije pesme

Crni čovek sa belim zubima rascepi usta

Za Vujicu Rešin Tucića na početku nije bio jezik, reč, već ljudski pogled, lep i nevidljiv. Gledati, to je veliki rizik, piše on. Kao i za Crnjanskog, život je za Tucića širi i veći od literature, nespoznatljiv i neobuhvatljiv u svojoj veličanstvenosti. Jezički i vizuelni eksperimenti, jednostavnost forme, otvorenost duha dovode ovde do snažnih uvida koji nisu traženi već dolaze kao nagrada za formalnu raznovrsnost i neopterećenost. Te spoznaje se mogu učiniti u nekim pesmama beznačajne i bez poente, obične, prostačke, u drugim urnebesno smešne u rasklapanju i razaranju ideoloških oblandi i tabua, ali one govore samo o jednom, o tom neponovljivom životu i njegovoj nesamerljivoj vrednosti (Dragoljub Stanković)
Igor Marojević

Tuđine: Konačna fiesta

Paravojne književne snage

Književna reč je s jedne strane sve slabija a s druge, ima je sve više, književnost je na svu sreću najjeftinija umetnost, za pisanje je dovoljan jeftin laptop ili desktop. Na primer, ja sam prošle godine snimio album, a u publici je i producent kojem se nešto moralo platiti, mada mi je štagod i oprostio. Naprosto, za muziku morate imati instrumente kao što ako biste se bavili slikarstvom morate kupiti štafelaj, platno i boje, dočim jeftinoća književnosti na svu sreću uvlači u pisanje sve one dokonjake, kreativne ali i nekreativne te književna reč treba da nastavi ovako