Tekstovi sa tagom: književnost

Pkrce 13 S

Iz zvijeri preći rаvno u robotа

Naučimo osećati

Otac mu je bio iz ugledne srpske obitelji koja je imala važnu ulogu u kulturnom i političkom životu Dalmacije 19. i 20. st., majka je bila iz Boke Kotorske, iz stare hrvatske obitelji Luković. Gimnaziju je pohađao u Zadru, potom u Splitu i Šibeniku, maturirao je 1924. Studirao je pravo i filozofiju u Zagrebu i Parizu, nakon svršetka studija 1930. zaposlio se u očevu odvjetničkom uredu. Potom je radio u Državnom pravobranilaštvu isprva u Splitu, a poslije Drugog svjetskog rata odlazi u Zagreb. Od 1950. djeluje kao slobodni pisac. Prvim se radovima javio uoči 2. svjetskoga rata. Između ostalog objavio je roman Zimsko ljetovanje (1950), knjige pripovijedaka Olupine na suncu (1952), Proljeće u Badrovcu (1955), Tu, odmah pored nas (1956) i Fratar sa zelenom bradom (1959) kao i poznati roman Proljeća Ivana Galeba (1957)
Wee 06 S

Čudesna sudbina Akakija Akakijeviča (1)

Šinjel

Valja reći istinu, u početku mu je bilo teško da se privikne na ova ograničenja, ali kasnije se nekako navikao i krenulo je nabolje, navikao se da uveče gladuje, zauzvrat se hranio duhovno, živeći u mislima sa svojim budućim šinjelom. Od tog časa kao da mu je i sam život postao nekako puniji, kao da se oženio, kao da je neki drugi čovek bio stalno s njim, kao da više nije bio sam, kao da je neka prijatna saputnica pristala da s njim deli dobro i zlo, a ta saputnica nije bio niko drugi do šinjel s debelom vatom i jakom, nepohabanom postavom.
daša drndić

In memoriam: Daša Drndić

Sprint kroz 42 kilometra potisnutih društvenih trauma

Sumnjam da je Daša Drndić vjerovala u život duše nakon smrti, ali cijelog je života širila vjeru da duše nakon smrti mogu oživjeti u književnosti. Stoga bi bilo krajnje bedasto sada ustvrditi da će njena duša plutati nekakvim vangalaktičkim poljanama mira, nema tu nekakve transcendentne utjehe, ali miran sam jer će Daša i dalje živjeti u nikad konačnim, živim i strastvenim pričama koje šire njezine knjige te koje će širiti njezine književne nasljednice i nasljednici
selvedin avdić

Intervju: Selvedin Avdić, pisac

Situacija u BiH je gora nego 1991. godine

Izgleda da se, kad se svijet raspadne, on ponovno još nakaradnije sastavi, četnici, ustaše i slični fašisti stupaju bodrije nego ikada. U ovom momentu situacija u BiH je gora nego 1991. godine. Radovan Karadžićnikad nije izgovarao stvari koje danas izgovara Milorad Dodik. Otvoreno se prijeti, crtaju nove karte, zvecka se oružjem, kostima… Mi apsolutno ništa nismo naučili iz ratnog iskustva. Jedan moj prijatelj o tome kaže: “Naučio sam samo da u mraku kad mokrim, ne profulam šolju.” I meni se čini da nam je to jedino korisno ratno iskustvo.
Borislav Pekić

Pola stoljeća od 1968. godine

Sedmica koja je pojela Borislava Pekića

Pekić se nakon šezdesetosmaških gibanja, odlučuje na povlačenje, let na Tibet, odlazak u London i prepuštanje literaturi, dižući ruke od konkretnog popravljanja svijeta. Neposredno prije odlaska naglasiće da pravi problem književnosti nikada nije o čemu i kako pisati, već za šta i kako živjeti
Marijpo 43 S

I potok pjeva istu pjesmu

Preživjećemo jedino ako prestanemo postojati

Nije učinjen niti jedan napor da se Dadi prizna njena želja da se ne predstavlja kao škola. Svi inzistiraju na riječima tipa grupa, vođa plemena, disciplina. Ide se tako daleko da se tvrdi kako pod pričom o podizanju individualnosti, dada predstavlja opasnost upravo za nju, bez uzimanja u obzir da je ona upravo jedna od najvećih naših suprotnosti koja nas drži zajedno. Naš zajednički odmak od umjetničkih ili moralnih pravila pruža nam samo privremeno zadovoljstvo. Svi smo mi veoma svjesni da će iznad i ispod ovoga, nekontrolirana osobna imaginacija, više “dada” nego pokret, imati slobodnu vladavinu.
Aastark 06 S

Urednik edicije „Prva knjiga”

Trema

Objavljujemo pripovetku “Trema” Predraga Crnkovića koja je dobila prvu nagradu na konkursu “Milutin Uskoković”, ali je žiri odlučio da nagradu ne dodeli, jer se Crnković u rešenju šifre potpisao pseudonimom, sa čim žiri nije uspeo da izađe na kraj. Priča je poslata pod šifrom “Redak zver u ajmokcu”
Aailusa 05 S

Kako su mi oduzeli nagradu „Milutin Uskoković“

Borba protiv pseudonima

Žiri ne nagrađujte JMBG, ličnu kartu i birokratske dokumente, nego priče. Pozivanje na „strogo pridržavanje propozicija“ (što pretpostavljam da su inspirisali Vesna iz Bora i sujetni Čarli i što piše na pišman-stranici, kojom je povučena odluka o dodeli I nagrade) naprosto ne odgovara istini, jer nigde u propozicijama ne stoji da je zabranjeno koristiti pseudonim. (A njihova reakcija da su odustali od I nagrade, čim su nanjušili da je dobitnik Crnković, govori da nisam džabe išao na pseudonim)
Marijpo 16 S

Pisci sreću kvare

Neuspeh

- Gle’te, molim vas! Mislite ja ne poznajem vaš rukopis! – kikotala se devojka, afektirano i potcikujući i svaki čas pogledajući u ogledalo. – Odmah sam poznala! I kako ste čudni! Vajni nastavnik krasnopisa, a pišete svračijim nogama! Pa kakav ste vi nastavnik pisanja, kad vi sami rđavo pišete?
Dradovic 06 S

Beograde, dobro jutro

Uhvatite red u bolnicama dok ste još zdravi

Sa vrha Beograđanke se svako jutro, u 7:15, distribuirala Beograđanima dnevna doza Duška Radovića, uz zvuke melodije "U ranu zoru zoru kad svane dan". Beograđani su ga godinama uzimali. Okupljeni po kuhinjama oko tranzistora na baterije, ili nove modele kasetofona kupljenih kod Poljaka na Bajlonijevoj iliti Bajlonovoj pijaci. Svako jutro svakog radnog dana, razgovor se prekidao kad se iz zvučnika začuo Duško Radović. Samo je džezvama za kafu i eventualno nadrndanim peračicama sudova bilo dozvoljeno, ili nije moglo biti zabranjeno, da narušavaju tu svečanu atmosferu kada Duško govori novi aforizam. Polako, natenane, kao karte u pokeru bi nam ih podelio po pet komada svako jutro i mi bi ih nosili sa sobom taj dan i delili dalje onima koji ih nisu čuli, ili se prave da ih nisu čuli. I tako godinama, samo po pet svako jutro. Rastezali smo Duška da bi nam duže trajao. Tačno smo znali da će nam jednog dana, kad ga ne bude bilo - mnogo nedostajati. Evo kako je to izgledalo...
Wee 04 S

Darvin je voleo romane sa srećnim krajem

Radost

Najznačajnija žena pesnik u posleratnoj poljskoj poeziji. Šimborska se ne plaši fabule, priče, opisa, obraćanja prošlosti. Ona vidi čoveka kao nastavak bioloških vrsta, i u njenom razumevanju sveta ovaj tobožnji »kralj života« nema baš mnogo prednosti nad svojom životinjskom sabraćom ili nad varvarskim precima koji su oholo nosili alku u nosu. Poezija Šimborske nije laka i raspevana. Pored majstorstva kojim je pisana, oseća se da je ta mudra i ljudska lirika duboko doživljena (Petar Vujičić)
Aabra 27 S

Očajnička, agresivna, bezizlazna strast

Moja zemlja postoji samo kao pakleno očajanje

Mi, mladost moje zemlje, mi smo živjeli od Besmisla. To je bio hljeb naš svagdanji. Našavši se na rubu Evrope, prezreni ili zanemareni od cijeloga svijeta, željeli smo privući pažnju. U tu svrhu jedni su se služili pištoljima, a drugi su širili najgore besmislice, izmišljali budalaste teorije. Željeli smo isplivati na površinu historije: voljeli smo skandale, smatrajući ih jedinim sredstvom pomoću kojeg se možemo osvetiti za svoju mračnu sudbinu, svoj podređeni položaj u historiji, svoju nepostojeću prošlost i svoju poniženost u sadašnjosti. “Stvarati historiju”, to su bile riječi koje su nam neprestano bile u ustima, naša misao vodilja.
Marijj 83 S

Kada ne bi bilo ljudi sve bi išlo kao podmazano

O teškoćama prevaspitavanja

Zbog ljudi ništa ne uspeva./ Sa njima ne možeš da napraviš nikakvu državu./ Ma, džak buva je ništa u poređenju sa njima
zid

Neprimjetno, od vanjskog me odvojiše svijeta

Kavafi: Zidovi

U vreme pandemije i prinudne samoizolacije, podsetimo se jedne pesme Konstantina Kavafija na sličnu temu
Aabra 12 S

I najveći lažac ima svoje vjernike

Umijeće političkog laganja

Veliki satiričar Jonathan Swift (1667-1745) najteže je podnosio licemjere i obmanjivače, bez obzira na njihov položaj u društvu. Meta njegovih prvih satira, „Priča o bačvi“ i „Bitka među knjigama“, bili su nametljivo dosadni akademski daveži i cjepidlake te sljeparije vjerskih dogmatika. Volio je čovjeka pojedinca: „Uvijek sam mrzio sve nacije, korporacije, zajednice. Sva moja sposobnost ljubavi usmjerena je na pojedincima“ (pismo A. Popeu). Bio je svjestan urođenih slabosti i mana ljudskog roda videći da se posvuda gazi istina i pravda i da najbolje uspijevaju mediokriteti. U „Eseju o metli“ čitamo: „Metla je, reklo bi se, amblem stabla koje stoji na glavi; a molim vas, što je čovjek drugo nego stvorenje postavljeno naopako, njegova su životinjska svojstva nasađena na njegov razum, glava mu je tamo gdje bi trebalo da budu pete te gmiže po zemlji“. Esej o „Umjetnosti političkog laganja“, napisao je Swift petnaest godina prije klasičnog „Gulivera“, dok je bio glavni urednik časopisa „The Examiner“. Po prvi puta ga objavljujemo na hrvatskom jeziku u prijevodu Mirka Mirkovića. [Tekst smo pretipkali iz časopisa 'Erasmus – časopis za kulturu demokracije' (Zagreb), lipanj 1993, br. 2.]