Tekstovi sa tagom: književnost

Simborr 03 S

Posle svakog rata

Kraj i početak

Mostove i stanice/ treba obnoviti./ Rukavi će biti u dronjcima/ od zasukivanja./ Neko s metlom u ruci/ još se seća kako je bilo
Aatk 61 S

Riječ koja bi umirila

Bol

Nije evo ni meni do riječi koja bi umirila, nego do one koja bi potvrdila, točno iskazala moj nemir. A dok u sebe ne pogledam o sebi neću znati, dok se sa svojom mukom ne susretnem o sebi neću spoznati
Bubs 01 S

Ludog Josifa Haviju neko je pokopao prije zore

Smokva

Ludi Josif Havija, ugledavši pred sobom njemačkog oficira, htjede da iz džepa izvadi nekolike sušene smokve i ponudi mu ih. Ili je možda htio da sam pojede još jednu sušenu smokvu
Fnttm 01 S

Ili glumac ili prevarant

Lice

Samo čovjek ima lice. Životinje imaju njušku, ljudske kreature njima sukladno obličje. Čovjek ima onoliko lica koliko ih pokazuje, ali u suštini jedno i jedino. Čovjek sa "hiljadu lica" je ili glumac ili prevarant
Elle 07 S

Bilo je to godine dvadesete ili dvadeset i prve

Priča o ruskim emigrantima

posle nekoliko godina govorilo se/ samo o troma/ o onom što je poludeo/ o onom što se obesio/ i o onoj kojoj su odlazili muškarci
Uzze1

Što je kraj bliži

Pjesme s koca i konopca

Ako pjesnik ne vidi nebo/ kako može vidjeti detalje o kojima/ W. C. Williams pjeva: “ne ideje nego pojedinosti”?// Ako ne čuje pjev ptica/ iz obližnjeg parka/ kako može čuti vapaj umirućih?// Ako ne osjeća radost/ u preko noći procvjetalom pupoljku/ kako može osjetiti/ slobodu stvaranja?// Ako ne zna čitati/ između redaka/ kako može pisati poeziju?// Ako pjesnik kao prorok života/ ne zna da pripada/ planetu Zemlji/ kako može pripadati ijednoj državi?
Deccc 02 S

Gotov san

Pivaj svitu, pukni puško, rodilo se muško!

Ne radi se o tome da stvarno mušku dicu volimo više nego žensku. Volimo ih podjednako. Samo ispadne da su muška dica pinku jednakija. Najporaznije od svega je to šta smo za tu nejednaku jednakost najzaslužnije mi žene, matere. Ja svoga sina nisam svjesno poštedila poslova kojih moja ćer sasvim sigurno ne bi bila pošteđena. To i je ono šta me plaši
Urb 01 S

Dorin dnevnik (4)

Srbe s posla

Kultni „Dorin dnevnik” Đermana Ćiće Senjanovića, koji je objavljivao dugi niz godina u Feral Tribuneu, skupljen je u knjigu koju je objavila 1997. godine izdavačka kuća Durieux. Pojašnjavajući lik Dore, Senjanović je u intervjuu BH Danima rekao „Ja san 1997, kad je izašla knjiga 'Dorin dnevnik', reka da je to bila moja pobuna protiv brisanja prošlosti. U mom okruženju su bili i sportaši, i nogometaši, i glumci, i nekakve tv ličnosti, i političari. Sve je to bilo dio mene, i sad ti dođe neka vlast i kaže "to sve briši!". Pa ne mo'š mi obrisati prošlost! Ne mo'š! I onda ta moja Dora, koliko god je luda i šašava, to je spominjanje svih onih koji su se taj moment zatekli u mojoj kuhinji. To je i obrana svih tih likova koji su me pratili u životu.”
Gojja 01 S

Na asfaltiranom kontinentu

Na Goyinim najveličanstvenijim slikama

Pesnik i prevodilac Vojo Šindolić pre nekoliko godina preveo je širok izbor iz američke poezije o ratu, represiji, ropstvu i sličnim temama za antologiju Tomice Bajsića “Urezi” (toplo preporučujemo)
Bebej1

Tatina računica

Autobiografija

Jedan naš poznanik koji je prisustvovao porođaju, inače student Vojno-medicinske akademije, izjavio je da im neće uspeti da me uguraju natrag. Pa ipak, bez obzira na studentove reči, oni su me svejedno gurali i gurali nazad, ne vodeći računa u žurbi da li me guraju tamo gde treba
Koude 01 S

Barut iz srži prosutih kostiju

Vreme

i bol nov ubrizga, žar digne sa leje./ Plani, kućo vita. I bog nek se zgreje/ barutom iz srži prosutih kostiju,/ krvlju što rutavi sa staza gde gnjiju...
Kafasn5

S manama i njih svjestan

Izjava

Pa kakav sam ja onda prorok? Toliko je drugih/ S pravom bilo odabrano, vjerodostojnih./ A tko da meni povjeruje? Jer vidješe/ Kako se bacam na jelo, kako praznim čaše...
Gunza 01 S

Narednikova osveta: Šta je smešno?

Streljački vod u fazi obuke

Molnar se ćutke dao na posao. Obmotavao je, vezivao, pravio čvorove. Videlo se po njemu da bi, ako je to uslov da još iste večeri dospe u Ramočahazu, bez problema obesio Vodobljuva. Samo mu se vilica kretala gore-dole, a žvakaći mišići isticali više nego obično. Borš je to pogrešno shvatio. „Vi se smeškate, Molnare?” – prasnuo je na njega. – „Vi se smejete drugu Čatou? Vi mislite da jedan narednik može biti predmet ismevanja? E pa, pokazaću ja vama da ovde nema ničeg smešnog!”
Plam1

Čudna stvar. U tvojoj sivoj sobi gori svijeća

Pjesma mrtvom čovjeku

Ja čujem glas tvoj, tvoj čujem sad ja glas./ To glupa neka pest oborila je nas,/ ti pao si i s tobom razdrti su pali/ djetinjstva našeg bijeli stjegovi...
Aapo 29 S

On nam je oružje dao za divlje zveri

Protiv rata

Pastir je bezbrižno spavao / među ovcama različitog runa./ Da sam tada živeo, Valgije, / ne bih znao za strašno oružje,/ niti bih strepeći u srcu/ slušao zvuk trube