Tekstovi sa tagom: knjiga

“Svjesna sam da to zvuči dosta agresivno, ali jasno osjećam da bismo trebale imati pravo da ne volimo muškarce generalno, i onda da od toga izuzimamo konkretne muškarce”. Generalno, bilo bi genijalno da muškarci pokažu da zaslužuju da ih volimo skroz generalno

Imati knjižnicu na moru nije loše, a nije loše ni čitati knjige o tom beskrajnom plavetnilu punom života. Gradska knjižnica Rijeka sa čitateljima dijeli svoj izbor

Roman Ženski orkestar važan je i dragocjen kao i svako svjedočenje o holokaustu, upravo zbog pamćenja i pohranjivanja stravičnih iskustava, te da se oni nikada više ne bi ponovili. Međutim, Fenelon osim što svjedoči u ime logorašice iz Aušvica, ona svjedoči i u ime nekoliko mladih žena. Žensko iskustvo logora, istina, ne razlikuje se uveliko od muškog jer sudbine svih logoraša su iste. Ova je knjiga, naime, posebna po iskustvu mladosti. Sve žene iz orkestra imale su oko dvadesetak godina, a najmlađa petnaest. Iako su se dijelile na francuske, njemačke, poljske, mađarske, nizozemske, grčke i belgijske Židovke, nisu se razlikovale po godinama, sanjarenjima i mladalačkom, nezadrživom pulsu života

Blago onome tko nikad ni o čemu nije bio ovisan, bile to cigarete, alkohol, droga ili nešto treće. Taj umirujući „još samo sada i onda prestajem” trenutak u kojem se osjećate kao da letite jer ćete sada dobiti ono što vaše tijelo ili vaš um žude jedan je od najljepših trenutaka na svijetu, isto kao što je i onaj koji ga slijedi najgori mogući: samoprijezir

Ako je sve na nama, a uporno gubimo, onda smo, bit će, svemu sami krivi. Je li ta teza opasna jednako kao i fatalistička vjerovanja da je sve u rukama fatuma koji je izvan nas?

Mena su interesovale igranke i pesme Pejakovića, Stefanovića, Montena, Slabinca, Jevremovića, Kovača..., zabavna muzika uz koju se plesalo, plesalo i plesalo. Feđverovi su odavno zaćutali. Uzalud u prodavnicama tražim starogradske pesme koje je tata najviše voleo. Prekasno otvaram usta

Shizofrenija, depresija, fobije, bipolarni poremećaj… Sve je to u glavi, reći će neki. A što sve može biti u glavi, možete pročitati u književnim djelima čiji vam popis donosimo, a koja se bave mentalnim/duševnim bolestima i poremećajima dok je mjesto radnje često psihijatrijska ustanova

Međunarodni dan knjige valjalo bi obeležiti kako dolikuje - uz knjigu - no, ako ne možete ili ne želite da se odvojite od elektronskih uređaja, tu je i naša rubrika "Knjige" kako bi vas inspirisala i ponudila neko interesantno i kvalitetno štivo. Ironije radi, mi smo izabrali nekoliko YouTube videa kao uvod i pripremu za čitanje. Uživajte!

Tražite li nešto da ublaži kućni pritvor uzrokovan nevremenom, naišli ste na upravo ono što vam treba. Na ovaj smo popis ubacili tek mali dio humorističnih naslova, no naći će se ovdje humora za svačiji ukus: mračni, cinični, satira i parodija, politički korektni i malo manje korektni... s ovim naslovima nećete pogriješiti

Vladičin hleb. Na stolu, u prepunoj tacni. Kolač od belanaca, šećera, maslaca, oraha, suvog groždja, čokolade i brašna, a može i od badema, suvih šljiva... Kolač pažljivo umućen i dugo sušen-pečen u rerni. „Biskupov kruh!“, nasmejano kaže i počinje da ga gricka. Biskupov? Vladičin? Ne razumem se u njihova zvanja, činove, ali biće da su istog. Očigledno, ni vladika ni biskup – ni najmanje nisu naivni. Vrste hleba dobro su proučili

Imate doživljaj da jurite kroz tekst, jer nema trenutka u kojem vam je dozvoljeno odlutati. Jednostavno će vam pobjeći smisao, unatoč logici koja bi se prije mogla nazvati dječjom, nego odraslom. Svaka rečenica Douglasa Adamsa književni je primjer sarkazma, ironije i humora

Onda iznenada konstatuješ, izlazeći od doktora, ali bez ikakvog štrecanja, da uopšte ne znaš kada je nestala rečenica: “Skinite se do pojasa…” Stoički nastavljaš dalje. Nazad, neizvodljivo

Samim stvaranjem još jednog književnog klasika Ferrante se nadovezuje na niz ranijih velikih književnih imena koja nam također nisu ponudila nikakve konačne odgovore već samo uvijek iznova naglasila apsurd i nemogućnost dolaženja do njih, ali su o pitanjima smisla pisali tako da se barem dok čitamo njihova djela čini kao da su nam ti nikad uhvaćeni odgovori nadohvat ruke i na tome im hvala

Kada u godini prikažete 100-ak knjiga, a registrirate izlazak njih 250, čini se da ne biste trebali imati većih problema sa sastavljanjem rang-liste od njih desetak, koje su vam se činile najboljim. Ali, nije tako. Jedino je sigurno da ste radišnošću podizali onaj tužan prosjek od godišnje pročitanih pola knjige po glavi stanovnika

Ova knjiga Dražena Markotića nudi ali i traži puno od nas. Zato je treba pohlepno uzeti i udahnuti u sebe u slavu slobode i ljubavi i u slavu pisca koji nam je podario