Tekstovi sa tagom: komiža

Komiža na Visu

Na jadranskim Filipinima

"Nalazim se na jadranskim Filipinima. Američani ne mogu naći ljepšu vedrinu na Havajima nego ja ovdje. Nalazim se u dubokom srcu dubokoga mora. Ovamo su me odista vile donijele, u nepoznatom nadnevku kada je globus zadrijemao i nitko nije mogao da me primijeti. Ja sam u carstvu pustolovina, u čudu događaja. Konačno sam doživio da je svijet zaboravio. I postao sam vlasnik jednog otajstva. Otputovao sam ravno prema pravoj slobodi, na jadranski front, na domaku Monte Gargana. I našao sam prije spontan, bolji nego da predstavljam svjetski PEN-club. Badava je to govoriti: Dalmacija, Jadran. Nego ovamo treba dohrliti, na Vis, kamo je stiglo dosta malo Čehoslovaka, i još dalje, na Biševo, na Svetog Andriju, na Palagruž. Poslije toliko godina trome sjedećivosti konačno me zahvatio talas epopeje. I to tako neodoljivo da će sada sva srca sa mnom zatreperiti, da će me svaka ljepota zavoljeti i blagosloviti" (Tin Ujević)
Komiža 01 S

Putopis

Vis, Komiža i bolji čovek

Raj tu ne prestaje – na dvadesetak minuta vožnje brodom se nalazi i ostvo Biševo, koje je ime dobilo po brojnim pećinama koje se u njega usecaju (L ‘ísola dei busi – otok rupa, crvotočina). Ukoliko more nije mirno, vožnja može da bude uzbudljiva, još više za one koji su jedva sišli s kopna. Talasima se sve ipak prašta kad se stigne na ostrvo, posebno do uvale Porat. Sve moguće plave nijanse se tamo mešaju sa smeđom bojom finog peska, a bez turističke euforije je taj doživljaj kao halucinacija.
Komiža pučina

Čitam pisma

Nit u srcu mora: Komiža na Visu

Nalazim se na jadranskim Filipinima. Američani ne mogu naći ljepšu vedrinu na Havajima nego ja ovdje. Nalazim se u dubokom srcu dubokoga mora. Ovamo su me odista vile donijele, u nepoznatom nadnevku kada je globus zadrijemao i nitko nije mogao da me primijeti. Ja sam u carstvu pustolovina, u čudu događaja. Konačno sam doživio da je svijet zaboravio. I postao sam vlasnik jednog otajstva. Otputovao sam ravno prema pravoj slobodi, na jadranski front, na domaku Monte Gargana. I našao sam prije spontan, bolji nego da predstavljam svjetski PEN-club. Badava je to govoriti: Dalmacija, Jadran. Nego ovamo treba dohrliti, na Vis, kamo je stiglo dosta malo Čehoslovaka, i još dalje, na Biševo, na Svetog Andriju, na Palagruž. Poslije toliko godina trome sjedećivosti konačno me zahvatio talas epopeje. I to tako neodoljivo da će sada sva srca sa mnom zatreperiti, da će me svaka ljepota zavoljeti i blagosloviti
Pučina Vis

Moja privatna istorija: Ljetovati na Jadranu, početkom devedesetih

Komiža, godine nulte

Komiža je donekle delila moju nesvesnost stvarnog sveta. Zapravo ju je često izvrtala u ironiju, smeh i parodiju. Neko je s vremena na vreme noću skidao šahovnicu s barjaka u luci i kačio trobojku. Tada to nisam shvatao kao politički čin protesta već pre kao odličan smisao za humor
Zllarin

Kulise gradova (1)

Razglednice: Pirovac, Zlarin, Komiža

Nema na Zlarinu spotovske monaže atrakcija, nema brzine ni naglih rezova, lažnog glamura i potonjeg uvijek gladnih iznutra hladnih hordi, nema čak ni automobila. Uglavnom domaći, porijeklom domaći, njihovi uglavnom domaći gosti. Rijetko se toliko blizu dalmatinskom kopnu ljeti, samo što nije kucnuo Farragosto, čuje toliko našeg jezika. Sladoled sedam, gemišt jedanaest kuna, tri-četiri birtije sasvim domaćeg štiha. Borova šuma poharana pijavicom ali dovoljno gusta, nema potrebe da se podižu šatori. Gažerski bendovi sviraju Doorse, Brejkerse, Dina, regata latinskih jedara je, peku se bržole, toči bevanda